Jednog dana miš je gledao kroz pukotinu u zidu seljaka i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. “Kakvu bi hranu paket mogao sadržavati?” pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište miš je upozoravao ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podiže glavu i reče: “Gospodine Mišu, to je ozbiljan problem za tebe, ali za mene nema ama baš nikakve posljedice. Ja se zbog toga ne trebam uzrujavati.”
Miš se okrenu prascu i viknu: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!” Prase je suosjećalo, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krenu prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!” Krava reče: “Oh, gospodine Mišu, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio sa seljakovom mišolovkom.
Te se noći začuo čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen. Žena je požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije.
Zmija je ugrizla ženu. Seljak ju je brzo odvezao u bolnicu. Nedugo zatim vratila se kući s visokom temperaturom.
Seljak je mislio da se visoka temperatura liječila svježom kokošjom juhom pa je zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, seljak je zaklao prase.
Žena se, nažalost, nije oporavila – umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njezin pogreb, da je seljak morao zaklati kravu kako bi ih sve nahranio.
Miš je sve to gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu u zidu…
Zato, kad sljedeći put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se ove priče…
