Vede spominju kako Bog posjeduje dvije energije – duhovnu i materijalnu. Materijalna energija koja dominira materijalnim svijetom zbunjuje živa bića i čini ih uvjetovanim i podložnim efektima koje proizvodi. Evo kratkog objašnjenja.
Na mnogo mjesta u Bhagavatamu spominju se imena dvanaest proslavljenih autoriteta (dvadasha-mahajana) od kojih Brahma, prvorodeno živo biće u ovom svemiru, Narada Muni, svetac koji putuje svemirom propovjedajući slave Vrshnua, i Shiva, Brahmin sin i polubog zadužen za suptilnu silu neznanja, zauzimaju prva tri mjesta na spisku prema tome koliko poznaju Uzvišenog Boga. Ostali polubogovi, Gandharve, Charane, Vidvadhare, ljudska bića ili asure ne mogu nikako u potpunosti upoznati moći Vishnua. Polubogovi, Gandharve i ostali, visoko su razumna bića na višim planetima, ljudska bića stanovnici su srednjih planeta, a asure stanuju na nižim planetima. Svi oni imaju svoje vlastito shvaćanje i mišljenje o Apsolutnoj Istini poput znanstvenika ili empirijskog filozofa u ljudskom društvu. Sva takva bića materijalna su stvorenja i uslijed toga zbunjuje ih čudesno djelovanje tri suptilne sile (gune) materijalne prirode (glina vrline, strasti i neznanja). Ova zbunjenost spominje se u Bhagavad-giti (7.13): Svako biće počev od Brahme pa sve do mrava zbunjuju tri sile materijalne prirode vrline, strasti i neznanja.
Svatko misli prema svojim osobnim sposobnostima kako je ovaj svemir koji se ispoljava pred nama sve što postoji. Tako znanstvenik u ljudskom društvu u dvadesetom vijeku procjenjuje početak i kraj svemira na svoj vlastiti način. Međutim, možemo li mi uopće išta saznati?
Čak i sam Brahma jednom je bio jako zbunjen budući da je mislio kako je samo on jedini Brahma kome Bog ukazuje milost. Međutim, ljubaznošću Boga, kasnije je, jednom prilikom, saznao kako postoji bezbroj Brahma koji su moćniji od njega u daleko većim svemirima izvan ovog svemira koji svi zajedno čine ekapadvibhuti ili jednu četvrtinu kreacije Božje stvaralačke energije. Ostale tri četvrtine Božje energije prikazuje se u duhovnom svijetu i možemo samo zamisliti što onda jedan zemaljski znanstvenik na osnovu svog vlastitog zapažanja može saznati o Bogu. Bog kaže kako, zbunjeni suptilnim silama materijalne prirode, oni ne mogu shvatiti da izvan ovih pojava postoji Uzvišena Osoba koja je apsolutni gospodar svega što postoji. Brahma, Narada i Shiva poznaju Boga do izvjesne mjere i zato trebamo slijediti upute tih velikih osoba.
Kao što je majka najpouzdaniji autoritet koji može potvrditi identitet oca djeteta, isto tako je i majka Veda, koju su predstavili priznati autoriteti kao što su Brahma, Narada i Shiva, najpouzdaniji autoritet koji nas može obavjestiti o Apsolutnoj Istini.
Moć iluzije
Vishnu je nepresušni izvor svih odlika živih bića. Uvjetovane duše u materijalnom svijetu odražavaju samo dio tih odlika, pa se zato ponekada nazivaju pratibimbe. Kao djelići i čestice Boga, ta pratibimba bića u različitoj mjeri naslijedila su Njegove izvorne odlike i u skladu s tim odlikama pojavljuju se u obliku različitih životnih vrsta na raznim planetima prema planu Brahme. Nakon Brahminog stvaranja polubogova, sva ostala bića prekrivena su tamom neznanja. Svako pojedino biće u materijalnom svijetu uvjetovano je svojim stavom vladanja nad prirodnim bogatstvima materijalne prirode te tako pod lažnim utiskom smatra sebe vlasnikom materijalnih stvari.
Energija Vishnua po imenu avidya činitelj je koji zbunjuje uvjetovane duše. Materijalna priroda naziva se avidya ili neznanje, ali za bhakte, sljedbenike Vishnua, zaokupljene predanim služenjem, ova energija postaje vidya ili čisto znanje. To je potvrđeno u Bhagavad-giti. Božja energija preobražava se iz mahamaye (iluzorne energije) u yogamayu (duhovnu energiju) i pojavljuje se pred naprednim bhaktama u svom pravom obliku. Stoga izgleda da materijalna priroda djeluje u tri oblika: kao stvaralačko načelo materijalnog svijeta, kao neznanje i kao znanje.
Uvjetovane duše nisu izvorno zavedene izvanjskom energijom Vishnua, ali su pod utjecajem avidya djelovanja materijalne prirode postale prekrivene iluzijom i zato su nesposobne iskoristiti znanje na pravi način. Pod utjecajem iluzije uvjetovana duša zaboravlja svoj odnos s Vishnuom i biva preplavljena materijalnom vezanošću, mržnjom, ponosom, neznanjem i lažnim poistovjećivanjem, odnosno s pet vrsta iluzije koji uzrokuju materijalno ropstvo. No ipak, Vede napominju kako Vishnu izbavlja pala živa bića nudeći im na kraju četiri vrste oslobođenja -salokyu, samipyu, sarshti i sarupyu. Naime, postoje dvije vrste oslobođenih duša one koje su oslobođene milošću Boga i one koje su dostigle oslobođenje vlastitim naporima. Onaj tko dostigne oslobođenje vlastitim naporom zove se impersonalista i stapa se s Božjim blještavim sjajem, brahmajyotijem. Ali bhaktama Vishnua koji predanim služenjem postanu dostojni oslobođenja, ponuđene su četiri vrste oslobođenja:
- Salokya (položaj jednak Božjem)
- Samipya (neprestano druženje s Bogom)
- Sarshti (obilje jednako Božjem)
- Sarupya (tjelesna obilježja nalik na Boga).
Nitya-baddhe i nitya-siddhe
Živa bića sastavni su djelići Vishnua. Postoje dvije vrste živih bića, tj. nitya-mukta i nitya-baddha. Nitya-mukta vječno su oslobođene duše koje su vječno zaokupljene izmjenjivanjem transcendentalne službe pune ljubavi s Bogom u Njegovom vječnom prebivalištu izvan očitovanih materijalnih stvorenih svjetova. Ali nitya-baddha, ili vječno uvjetovane duše (pojam vječno ovdje odnosi se zapravo na izraz “beskrajno dugo”), povjerene su Njegovoj izvanjskoj energiji, mayi, radi popravljanja svog ratobornog stava prema Uzvišenom Ocu.
Možemo dakle ustvrditi kako su nitya-baddhe zaboravne na svoj odnos s Bogom iako su Njegovi sastavni djelići. Nitya-baddhe su obmanute iluzornom energijom kao proizvodi materije i tako su zaposlene praveći planove u materijalnom svijetu kako bi postale sretne. Ponovno i ponovno nastavljaju s planovima, ali voljom Vishnua nakon određenog vremena uništeni su i ti planovi i oni koji ih prave. Ovo je potvrđeno u Bhagavad-giti (9.7) gdje se kaže kako se na kraju milenijuma sva živa bića stapaju s Božjom prirodom i ponovno, kad dođe vrijeme stvaranja. On otpočinje novo stvaranje svojom izvanjskom energijom.
Osobe koje se posvećuju duhovnom životu ili transcendentalisti dijele se na dvije osnovne grupe: nirvishesha-vadije ili impersonaliste i bhakte. Impersonalisti ne prihvaćaju duhovne raznolikosti života. Oni se žele stopiti s postojanjem Boga u Njegovom obilježju Brahmana (brahmajyotijem). Bhakte, međutim, žele sudjelovati u transcendentalnim djelatnostima Boga.
