Vede (sanskrit: znanje) je najstarije znanje na svijetu, po samim Vedama – znanje staro koliko i sam Svemir. Ovo znanje se milijunima godina prenosilo usmenim putem, a po Puranama je zapisano prije nekih 5000 godina (po nekim znanstvenicima prije nekih 3000). Vedska je civilizacija cvjetala na području Zemlje milijunima godina prije tzv. suvremene povijesti. Njene su karakteristike bile znanje, visokonapredna tehnologija, blagostanje, napredno duhovno društveno uređenje i bogata kultura. Vede su prvobitno uputstvo za pravilno “korištenje” ovog svijeta te daju razne puteve kako duše mogu izaći iz svijeta maye (matrixa, iluzije) i kušati stvarnost viših dimenzija.
Što su Vede?
Oduvijek su Vede za većinu kulturnog svijeta ostajale enigmatične iako se u odlomcima često pojavljuju na prvim stranicama raznih udžbenika i monografija filozofije, povijesti i književnosti s dignitetom najstarijih spisa čovječanstva. Nerijetko površno prezentirane i nekompletno prikazane, Vede ostaju maglovite, sunovraćene u neka davna, takozvano primitivna vremena koja s našom uzavrelom tehno-civilizacijom nemaju drugih referenci osim one komparativne koja, naravno, govori u prilog naše progresivnosti.
Svakako, postoje i autori koji odbacuju takav predrasudni dogmatizam poput pripisivanja “magijsko šamanističkog” karaktera Vedama. Ali Vede nisu duhovni izljevi iz srca besposlenog primitivnog čovjeka u osvit povijesti civilizacije, već su rezultat visoko razvijenog sistema. Ovo je bila vrlo razvijena civilizacija zvana arijevska, utemeljena prvenstveno na duhovnim načelima. Vedsko tumačenje arijevskog odnosi se na osobu koja posjeduje znanje o tome kako se osloboditi okova materijalne egzistencije i utemeljiti se u svom vječnom duhovnom identitetu.
Vede su dakle najraniji zapisi o Svemiru, mnogi kažu starima koliko i sam Svemir, ali zapisanim prije nekih 5000 godina na području današnje Indije. Na sanskritu (najstarijem jeziku svijeta) Veda znači znanje. Kad kažemo vedski spisi onda mislimo na zapise koje možemo naći na području današnje Indije.
Za Vede se smatra da služe kao uputstvo za pravilno korištenje materijalnog svijeta te daju razne puteve kako izaći iz ovog svijeta i kušati stvarnost viših dimenzija.
Vedski se spisi ne mogu pripisati određenim autorima, kao što ni starost tog znanja nikada nije utvrđena – niti bi ikad mogla biti utvrđena.
Vedska civilizacija
Vedska je civilizacija cvjetala na području planete Zemlje milijune godina prije suvremene povijesti. Njene su karakteristike bile znanje, visokonapredna tehnologija, blagostanje, napredno društveno uređenje, bogata kultura itd… U vedskim spisima davno su zapisana pravila kretanja planeta, razne fizičke zakonitosti te visoko složeni matematički zakoni.
U školi smo učili o Egiptu, o Kini, o Grčkoj, o Rimu itd, ali na neki način Indija je uvijek bila zapostavljena iako mnogi povjesničari i indolozi smatraju da je upravo vedska civilizacija najstarija i najnaprednija civilizacija koja je ikad postojala na ovoj planeti.
Odgovor na pitanje zašto je to znanje bilo sakriveno i zaboravljeno nalazimo u činjenici da su Indiju najprije pokorili Moguli, a kasnije Britanci koji nisu mogli prihvatiti kulturu koja je naprednija od njihove te su sustavno porobljavali stanovnike Indije i nazivali ih primitivnim i neobrazovanim narodom.
Vedski spisi
Vede su bogata riznica duhovne i materijalne znanosti, a zapisao ih je čuveni mistik, svetac i mudrac Vyasadeva, s namjerom da sistematski posloži i zapiše znanje koje se tisućama godina prenosilo usmenim putem.
Izvornu Vedu je podijelio na četiri dijela: Rg, Atharva, Yajur i Sama, a u tzv petu Vedu se ubrajaju još i Purane i Upanisade.
Sistematizacija i svrha Veda
Svrha Veda je temeljno obrazovanje čovjeka o njegovoj duhovnoj prirodi, tajnama univerzuma te njegovom uspostavljanju odnosa s Bogom.
Vede objašnjavaju kako je materijalno postojanje uvjetovano stanje živog bića te da u materijalnom svijetu svatko djeluje pod utjecajem tri vezujuće gune ili sile (vrlina, strast, neznanje). One navode osobu na lažno uživanje u privremenim stvarima s osjećajem nade i poleta za ispunjenjem nametnutih prohtjeva. Prema Vedama jedina mogućnost da se oslobodimo utjecaja vezujućih sila je uzimanje utočišta u Bogu pod vodstvom iskusnog duhovnog učitelja.
Vede opisuju kako si 3 vrste bijeda odnosno patnji neizbježne u materijalnom svijetu:
- patnje koje dolaze od drugih živih bića (fizičke i mentalne od ljudi, životinja, ratovi)
- patnje koje dolaze od vlastitog tijela i uma (starost, fizičke, psihičke i emotivne bolesti i patnje i smrt)
- vremenske nepogode (potresi, poplave, požari, uragani)
Uloga tih bijeda je potaknuti živo biće na razmišljanje koje bi prirodno trebalo dovesti osobu do zaključka da materijalni svijet nije stvarni dom. Želja za uživanjem u prolaznom (materijalnom) dovodi nas u uvjetovano stanje koje nije prirodno za živa bića i u takvom stanju nitko ne može biti istinski sretan.
Vede daju znanje o prirodi materijalnog svijeta i nude praktične upute kako se svatko može postupno osloboditi vezanosti za materijalno te se uzdići na duhovnu razinu. Međutim, da bi osoba napustila materijalne vezanosti mora biti duhovno ambiciozna.
Sistem Veda propisuje proces izvorne religije pomoću kojeg možemo dostići krajnji cilj religije ili yoge a to je razvijanje čiste ljubavi prema Bogu i povratak u izvorno duhovno prebivalište-duhovni svijet odnosno Božje carstvo. Riječi religija i yoga imaju isto značenje a to je ponovno povezivanje s Bogom (lat.re-ligare znači ponovno povezati).
Taj sistem propisuje razna pravila i propise za postupno uzdizanje ljudi s područja osjetilno-materijalnog, na poziciju transcendentalnog. Pošto su sva bića u univerzumu prisiljena boriti se za egzistenciju, Bog je dao Vede, savjetujući ih kako pravilno živjeti i na koncu se osloboditi materijalnih vezanosti.
Vede su zapisane na sanskritu
Vede su zapisane na sanskritu, najstarijem svjetskom jeziku, zovu ga jezikom Bogova ili jezikom uzvišenih i visoko učenih ljudi koji su ga koristili za filozofske i religijske debate i predavanja. Vjeruje se da njegove riječi imaju vječno i duboko značenje te kad se pravilno izgovore, sadrže mističnu moć.
Znanstvenici NASE tvrde da je upravo sanskrit najsavršeniji jezik na planeti po sofisticiranosti, točnosti opisa i primjeni, a zanimljivo je kako postoje neka istraživanja u kojima su otkrili da je to jedini jezik koji je najviše kompatibilan s računalima i umjetnom inteligencijom. Članak je 1985.-te objavljen u časopisu AI (Artificial Intelligence), a sastavio ga je NASA-in istraživač Rick Briggs.
Sanskrit je poput glazbe, ima moć dotaći srce. Uspješno spaja um i srce, analitično i intuitivno, znanstveno i duhovno što daje plodno tlo za nove percepcije.
Sveobuhvatna znanja koja imaju isti cilj
Prvobitno je postojala samo jedna Veda i nije bilo potrebno čitati je. Ljudi su imali toliko dobro pamćenje i inteligenciju da im je bilo dovoljno jednom čuti od duhovnog učitelja pa da odmah shvate i razumiju smisao poruke. Bog je prema predaji izvorno znanje ili Vedu predao polubogu Brahmi, prvom stvorenom biću, a ovaj ga je proslijedio, usmenim putem, svojim učenicima.
Tako je znanje Veda prenošeno s usta na usta sve do otprije 5000 godina kada, zbog dolaska željeznog doba Kali-yuge, sadašnjeg doba degradacije i materijalizma, inteligencija, pamćenje i životni vijek ljudi bivaju smanjeni, pa ih je veliki mudrac Srila Vyasadeva zapisao i podijelio radi preglednosti.
U Vedama se nalazi 1130 grana znanja; od filozofsko-religijskog na područja socijalnog , upravno-moralnog, na područje umnog i tjelesnog zdravlja (Ayur Veda) itd. Zahvaljujući tako široko razgranatom znanju, koje ulazi u svaku poru života, pojedinac je u vedskom društvu bio zaštićen od neželjenih rezultata nepovoljnih djelatnosti. Obraćajući se ljudima različitih razina svjesnosti, od gotovo ateističkih pa do onih koji slave personalni vid Apsoluta, Vede propisuju različite aktivnosti koje postepeno mogu uzdići vršioca k transcendentalnom cilju.
Vede su tako savršeno utemeljene, da omogućuju svim slojevima ljudi da se duhovno uzdižu čak i ako nemaju takvih aspiracija. Nekim komentatorima izmiče iz vida ta univerzalnost Veda pa tako nekritički tumače određene dijelove ili pak cjelinu Veda kao profane i materijalističke. U stvari, svaki dio Veda ima spiritualnu svrhu.
Pad duše u materiju i moć iluzije
Vede govor o razlozima tzv pada duše (jiva-atma) u ovaj pojavni, smrtni svijet. Zbog slobodne volje i znatiželje, a u ponekim slučajevima i blage zavisti prema Bogu, duša se odvaja od Njega u duhovnom svijetu i tako pada, isključivo uslijed svoje želje, u materijalni svijet. Ona želi stvoriti Svoje kraljevstva bez Njegova utjecaja i dominacije.
Izravnije rečeno, duša želi stvoriti svoje “kraljevstvo bez Boga”. Kada duša poželi oponašati Boga i postati gospodar svijeta, pruža joj se prilika da zadovolji svoju želju za vladanjem.
Uslijed svoje milosti, Bog ispunjava duši takvu želju, omogućujući joj dolazak u materijalni svijet kako bi pokušala ostvariti svoju želju. No jasno je zapravo da takva želja duše predstavlja zapravo početak njezina pada. Dolaskom u materijalni svijet duša biva uhvaćena u mrežu niže energije Boga koja se naziva maya ili iluzija.
Maya je materijalna iluzorna energija koja vlada materijalnom kreacijom i koja svojim snažnim suptilnim konopcima “hvata” živo biće i na taj način čini da duša zaboravi na svoj iskonski odnos kojeg ima s Bogom.
Prilikom svog dolaska u materijalni svijet, duša postaje vrlo mala, a Vede njezinu veličinu definiraju kao deset tisućiti dio vrha vlasi kose. Na taj način ona vrlo lako ulazi u srce svakog živog bića unutar 8400000 životnih vrsta koliko ih postoji u materijalnoj kreaciji. Iako tako začahurena i mala, budući da posjeduje duhovne odlike, ona očituje svoj snažan utjecaj darujući život svakom obliku u kojem se nalazi.
Vedski mudraci nas vrlo jasno i detaljno podučavaju o simptomima i funkciji koje očituje duša. Tako oni govore da je svjesnost (život) koju posjeduje svaki životni oblik, zapravo simptom prisustva duhovne duše unutar njezina tijela. Funkcija ili djelatnost duše je želja.
Dakle, simptom duše je svjesnost, a funkcija ili djelatnost duše je želja. Ova dva aspekta duše vrlo su važna u razumijevanju uzročno-posljedičnih efekata koje proizvodi karma.
Karma
Riječ karma dolazi od korijena sanskritske riječi kri – što znači “djelovati”. Vedski mudraci i teolozi označavaju karmu kao praiskonsku i nerođenu, ili anadi (“bez početka”).
Razlog takvog označavanja leži u tome što je karma sastavni dio svakog živog bića od trenutka njezinog dolaska u ovaj kauzalno-uzročni materijalni svijet i zato njezine posljedice mogu biti vrlo stare. Živo biće u ovom pojavnom svijetu od davnina ispašta ili uživa plodove svoje karme ili djelatnosti.
No, to stanje živo biće može promijeniti svojom željom i načinom svog djelovanja. Ako osoba ne posjeduje duhovno znanje ona djeluje na različite načine, ali ne zna kakvim se djelovanjem može osloboditi posljedica svih djelatnosti ili karme.
Sustav oslobađanja od uzročno-posljedičnih utjecaja karme opisan je u Vedama. Duša se u materijalnom svijetu zapliće u posljedice vlastite karme. Nakon što napusti jednu vrstu tijela ulazi u drugu, kao što oblači i svlači odjeću. Dok se duša tako seli, ispašta posljedice djela koja je počinila u prošlosti.
Te djelatnosti živo biće može promijeniti kada postane utemeljeno u duhovnom znanju i kada postigne samospoznaju. Na taj način ono shvaća kako treba ispravno djelovati. Ako djeluje na način koji je opisan u vjerodostojnim svetim spisima, sve posljedice njezinih prošlih djela mogu se poništiti. Prema tome, krajnji zaključak vedskih mudraca i teologa je da karma nije vječna.
Evolucija duše
U materijalnom svijetu, maya-shakti, Božja iluzorna energija, pokazuje čudesno umijeće stvarajući raznovrsna tijela za živa bića, u skladu s njihovim željama ili sklonostima ka osjetilnom uživanju.
U ciklusu evolucije, duša mijenja tijela jedno za drugim unutar samsare, kruga rađanja i umiranja.
Samsara se odvija od najmanjeg oblika života preko vodene životinje, do tijela biljke, crva, ptice, životinje i na kraju tijela ljudskog bića, te anđela ili poluboga na višim planetarnim sustavima, ali ljude se smatra posljednjima u karici evolutivnog napredovanja. Čovjek je jedan od najrazvijenijih životnih oblika unutar ove materijalne kreacije i jedini koji stvara novu karmu i ima moć samospoznaje.
Dakle, kao što smo spomenuli, maya prisiljava dušu da mijenja tijela zbog njezine osnovne funkcije – želje. Te različitih želje za zadovoljavanjem osjetila prisutne su u svih 8400000 vrsta života. Sva ta bića imaju tijela različitih oblika, načinjene od materije. Duša mora prihvatiti različita tijela zavisno od razine svojih dobrih ili loših djelatnosti, karme.
Duša nikada ne može biti bez želja ili bez osjećaja. Osnovni cilj njezina evolutivnog razvoja unutar materijalnog svijeta jest promijeniti prirodu svojih želja.
Vrhunac samospoznaje duše i krajnji aspekt duhovnog znanja kojeg treba postići svako živo biće unutar materijalnog svijeta je ljubav prema Bogu.
Nitko ne bi trebao svojatati pravo vlasništva ni nad čim. Duhovno znanje temelji se na samospoznaji da je svako živo biće (jiva-atma) vječni sastavni djelić Boga i da je u svom vječnom položaju kvalitativno jednako Bogu, ali ne i kvantitativno.
Prirodni položaj duše kojeg ona ima u duhovnom nebu ili svijetu (paravyoma) razlikuje se od položaja kojeg prihvaća u materijalnom svijetu. U materijalnoj svjesnosti duša pokušava uzaludno postati gospodar materije, ali u duhovnoj svjesnosti ona shvaća svoj egzistencijalni položaj djelića Boga gdje u svom prirodnom položaju razmjenjuje različite rase ili odnose s Bogom koji su detaljno opisani u vedskim spisima.
Vedski mudraci posebno ističu još jednu vrlo važnu činjenicu koju nikako ne bismo trebali zaobići prilikom našeg pokušaja za razumijevanjem zakona karme. Oni napominju kako prilikom uništenja materijalnog tijela duša ne biva uništena, niti gubi svoju osobnost.
Ovo je vrlo važna poanta za shvaćanje zakona karme i reinkarnacije.
Duša je neumiruća (shashvatah) i besmrtna (nityam) i uvijek posjeduju svoju vlastitu osobnost koja se ne gubi promjenom tijela nakon smrti.
Fizičko i suptilno tijelo i kako djeluju
Elementi tijela i duša
U Bhagavad-giti, dragulju vedske literature, materijalno tijelo se naziva yantra ili stroj. Taj stroj sačinjen je od različitih omotača. Ljudsko tijelo sastoji se od grubog i suptilnog omotača.
Fizičko, grubo tijelo sačinjeno je od zemlje (bhumi), vode (apa), vatre (anala), zraka (vayu) i etera (kham).
Suptilno tijelo tvore um (mana), inteligencija (buddhij) i lažni ego (ahankara).
Unutar grubog i suptilnog tijela nalazi se zatočena duša (jiva-atma) koja prebiva unutar srca svakog živog bića. Ona je sačinjena do duhovne energije i sadrži odliku cit (vječnost).
Pet osjetilnih predmeta (miris, okus, oblik, dodir i zvuk), pet organa za djelovanje (jezik, noge, ruke, anus i spolni organi), pet osjetila za stjecanje znanja (oči, uši, nos, jezik i koža) i um (mana), predstavljaju šesnaest materijalnih ekspanzija. One se združuju sa živim bićem i nalaze se pod utjecajem triju guna materijalne prirode (sattva, rajas i tamas).
Tako možemo shvatiti postojanje uvjetovane duše. Duša dolazi u dodir sa šesnaest materijalnih elemenata i nalazi se pod utjecajem triju guna materijalne prirode. Duša, i ovaj spoj elemenata, združuju se kako bi oblikovali ono što se naziva jiva-bhuta, uvjetovano živo biće koje se teško bori u materijalnoj prirodi.
Cjelokupno materijalno postojanje pokreće se pomoću tri gune, tri sile materijalne prirode (neznanja, strasti i vrline) koje postaju životni uvjeti živoga bića unutar kojih se razvijaju gruba tijela sazdana od elemenata zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Kada tri gune materijalne prirode pokrenu svjesnost, životnu silu u srcu, stvara se mogućnost za nastanak suptilnoga tijela, koje se sastoji od uma, osjetilnih predmeta, pet osjetila za stjecanje znanja i pet organa za djelovanje u materijalnim uvjetima.
Unutar materijalnog svijeta, snažan obmanjujući utjecaj maye, iluzorne energije, čini da zbunjena duša preko ega prihvaća svoje tijelo s kojim se poistovjećuje kao svoje pravo jastvo.
Pravilno razumijevanje jastva: duša = jastvo (duhovna energija)
Pogrešno razumijevanje jastva: duša = tijelo (materijalna energija)
Osoba djeluje u ovom životu preko fizičkog tijela koje je poput izvanjskog prekrivača i služi kao grubi instrument koji vrši određene tjelesne radnje. Kroz suptilno tijelo, koje zahtijeva djelovanje, osoba uživa u različitim djelatnostima. Kada postojeće grubo tijelo biva uništeno, njegov korijen – um, inteligencija i lažni ego, nastavlja postojati i uzrokuje stvaranje novog grubog tijela.
Iako se fizičko tijelo naizgled mijenja, pravi korijen ili uzrok djelovanja – suptilno tijelo – uvijek je prisutan. Djelatnosti suptilnog tijela, bilo pobožne ili bezbožne, stvaraju novu situaciju za osobu u kojoj ona uživa ili ispašta u narednom fizičkom tijelu. Tako suptilno tijelo nastavlja postojati, dok se gruba tijela mijenjaju jedno za drugim.
Sve dok postoji suptilno materijalno tijelo sastavljeno od inteligencije, uma, osjetila, osjetilnih predmeta i posljedica materijalnih odlika, također postoji i svjesnost lažnog poistovjećivanja i njezin relativni cilj – grubo tijelo. Želje suptilnog tijela ne mogu se ispuniti bez gruboga tijela.
Bez prisutnosti gruboga tijela, živo biće ne može djelovati pod utjecajem prirodnih sila. Djelatnosti uma i inteligencije nastavljaju se zbog ispaštanja i uživanja suptilnog tijela živoga bića.
Um živoga bića nastavlja postojati u različitim grubim tijelima i u skladu s njegovim željama za osjetilnim uživanjem bilježi različite misli.
Um nastavlja postojati iako se tijelo mijenja
Sve što učinimo ostaje zapisano u suptilnom tijelu. Zapravo, duša se nalazi u suptilnom tijelu, iako se fizičko tijelo naizgled mijenja. Djelovanje duše u suptilnom tijelu naziva se iluzornim jer nije vječno.
Promjena fizičkog tijela nije toliko značajna kao promjena suptilnog tijela jer potpuno prosvjetljenje suptilnog tijela (samospoznaja) predstavlja stanje u kojem, u trenutku smrti, um, inteligencija i ego više nisu materijalno onečišćeni.
Iako mnogi glasoviti filozofi i učitelji ovoga svijeta poučavaju da smrću tijela sve biva okončano, to nije točno. Nakon smrti duša nosi svoje planove sa sobom (grihniya) i da bi ostvarila te planove dobiva novo fizičko tijelo.
Po uništenju fizičkog tijela, planove živog bića preuzima njegov um i ono, preko viših autoriteta, dobiva priliku ostvariti te planove u sljedećem životu.
Sve dok se nalazi u materijalnom ozračju, duša posjeduje vozilo u obliku uma koji je skladište svih vrsta materijalnih želja. Takve se želje izražavaju u različitim tjelesnim oblicima.
Možemo zaključiti da je um skladište prošlih želja zbog kojih smo dobili ovo sadašnje tijelo, te da će se sve što želimo u ovom sadašnjem životu očitovati u sljedećem. Iz tog razloga, Vede zaključuju kako je um izvor različitih vrsta tijela.
Suptilno tijelo prenosi rezultate sadašnjeg djelovanja u sljedeće fizičko tijelo. Fizičko tijelo može biti uništeno, ali suptilno tijelo ostaje i prenosi dušu u naredno tijelo.
U stvari, fizičko tijelo ovisi o suptilnom tijelu. Iz tog razloga sljedeće fizičko tijelo mora patiti ili uživati ovisno o suptilnom tijelu. Suptilno tijelo neprestano prenosi dušu sve dok se ona ne oslobodi materijalnog ropstva u ovom svijetu.
Ljudske želje
Želje koje se javljaju u umu nazivaju se samskare.
Samskare se oblikuju na sljedeći način:
- Povezanost s objektom, posjedovanje
- Objekt nije fizički prisutan, ali dojam ostaje u umu
- Stvara se žudnja za objektom (želja)
- Žudnja stvara čvrsti otisak u umu (suptilni pečat) koji ostaje i nakon uništenja gruboga tijela (samskara)
Prema tome, želja je tek treći stadij, dok prva dva zbog njihove suptilnosti ni ne primjećujemo. Samskare automatski ponovno oživljuju želje u sljedećem životu. Želje neprestano nadolaze tako da ih je nemoguće zadovoljiti.
“Želje dolaze kao što se rijeke ulijevaju u ocean, koji se uvijek puni vodom, ali ostaje miran. Samo onaj tko nije uznemiren neprestanim tijekom želja može dostići mir, a ne onaj tko nastoji zadovoljiti takve želje.” (Bhagavad-gita, 2.70)
“Zbog našeg sjećanja prošlih tendencija, lanac uzroka i posljedica nije prekinut mijenjanjem raznih oblika života, mjesta, ili vremena.” (Patanjali, 4.9)
Dobre i loše samskare su poput sjemenja raznih biljaka u staklenicima. Neke rastu zimi, neke ljeti, a neke u kišnoj sezoni. Ako zasadimo svo sjeme u zemlju, ono koje raste u toj sezoni proklijat će, a ostalo će ostati uspavano. Ista stvar događa se sa samskarama. Sve vrste samskara su tu, ali one će izrasti u skladu s osobom, mjestom ili stvarima s kojima dolazimo u dodir.
Ako se nalazimo u lošem društvu, loše samskare odmah će proklijati, a dobre ostati uspavane. S druge strane, druženje s iskrenom osobom uzrokovat će razvoj samskare istinoljubivosti i sl. Kultiviranje dobrih samskara uzdiže osobu na razinu s koje se može osloboditi ponovnog stvaranja samskara.
Po prirodi uma može se shvatiti što je netko bio u prošlom životu i koju će vrstu tijela imati u budućnosti.
Ako je osoba pobožna to znači da je već njegovala pobožne djelatnosti u prošlom životu ili životima, dok je onaj tko ima um kriminalca, vjerojatno bio kriminalac i u svom prijašnjem životu. Na isti način, prema umu možemo shvatiti što će se dogoditi u budućem životu.
Tako nam Bhagavad-gita (14.18) objašnjava da se one osobe koje su utemeljene u vrlini (sattva-guna) postupno uzdižu do viših planeta. Oni koji su u prirodnoj sili strasti (raja-guna) i dalje žive na zemaljskim planetima, a oni u neznanju (tama-guna) odlaze u niže svjetove i životne oblike. Dakle, ako je osoba u vrlini, njezine će je umne djelatnosti uzdići u više ljudske oblike ili na viši planetarni sustav. Ako pak ima mentalitet grješne osobe, život će biti na vrlo niskom stupnju.
Priroda uma je mišljenje, osjećanje i htijenje. Osjetilne slike bilježe se u umu kronološkim redom i izražavaju jedna za drugom zbog čega živo biće mora prihvaćati jedno tijelo za drugim.
Um planira materijalno uživanje, a grubo fizičko tijelo služi kao instrument za ostvarivanje takvih želja i planova. Um je razina na kojoj sve želje dolaze i odlaze.
Seljenje duše ili reinkarnacija
Na temelju želja uma, inteligencije i ega odnosno suptilnoga tijela, živo biće ili duša razvija i napušta gruba fizička tijela. To je poznato kao seljenje ili transmigracija duše. Kod nas na Zapadu takav proces naziva se reinkarnacija.
Oni koji vjeruju u reinkarnaciju dijele zajedničko mišljenje o pravdi, jednakosti i logici ponovnog rođenja. Bez ovih stvari svemir bi bio okrutan, besciljan i nelogičan. U njemu bi se jedno dijete rađalo u bogatstvu, a drugo u siromaštvu. Bilo da netko vjeruje ili ne vjeruje u Boga, reinkarnacija nam omogućava da promatramo i razumijemo ljudski život iz puno šire i humanije perspektive.
Ovakav zakon koji ureduje pravdu u svemiru na sanskritu se naziva karma – zakon univerzalne pravde. Reinkarnacija stoga može biti promatrana kao žetva plodova nečijih djelovanja iz prošlih života. Loša djelovanja donose loše tijelo, siromaštvo, nesreću, patnju, bolesti, rođenje u siromašnim zemljama gdje vlada glad, itd. Dobra djelovanja donose lijepa i zdrava tijela, inteligenciju, dobre odlike, bogatstvo i skladan život.
Kao kada kupujemo novi automobil, tako i dobivanje novoga tijela ovisi o našoj kupovnoj moći. Materijalna priroda odgovara na naše zahtjeve i želje, naša djelovanja u ovom životu i prema tome nam priprema iduće tijelo. Ovo naše sadašnje tijelo odraz je našeg karmičkog bankovnog računa. Kao što je rečeno u Bibliji: Kako si posijao, tako ćeš i žnjeti.
O tijelu, također, možemo razmišljati ili kao o vozilu za dušu s kojim bi duša mogla bolje izraziti i zadovoljiti svoje materijalne želje, ili kao o krajnjem rezultatu dobrih i loših djelatnosti koje je duša izvršila u svojem posljednjem ljudskom životu.
Oba ova koncepta su ispravna. No, u oba slučaja mora postojati osoba koja će biti svjedokom naših prošlih djelatnosti, nadgledati ih te upravljati s njima kako bi kozmički zakon karme pravedno donio svakom živom biću plodove njegova djelovanja. U Bhagavad-giti taj svjedok i upravitelj naziva se Nad-duša, Paramatma, ili lokalizirani aspekt Boga – on je u srcu svakog živog bića.
Sve dok želimo uživati u zadovoljavanju naših osjetila, djelujemo na različite načine. To je srž problema pomoću kojeg možemo shvatiti postojanje karme. Svejedno je jesu li te djelatnosti dobre ili loše. One uvjetuju situaciju u kojoj osoba ostaje zarobljena u ovom svemiru kao uvjetovana duša. Sve dok se nalazimo u tijelu, pravimo brojne planove za osjetilno uživanje. Ti planovi bilježe se u vijugama uma kao bija, korijen plodonosnih djelatnosti.
Pad duše u ocean neprestanog rođenja i smrti, rezultat je njezinih prošlih djelatnosti. Zapravo, materijalne djelatnosti bismo trebali prihvatiti samo u onoj mjeri koliko je potrebno održati tijelo i dušu zajedno. Ostatak vremena trebamo posvetiti djelatnostima koje su usmjerene samospoznaji i duhovnom napretku. Na taj način, možemo se osloboditi posljedica materijalnih djelatnosti.
Cilj seljenja duše
Osobe moraju ispaštati svoju karmu, ali Bog upravlja tako da njihovu karmu uredi najbolje za svoju svrhu. Bog manipulira plodovima karme, ali ništa ne dodaje ili oduzima od nje. Podsvijest čovjeka je spremište dobre i loše karme. Bog izabire iz tog spremnika ono što će tijekom života određene osobe najbolje utjecati na njegov duhovni napredak, bilo da to osobi uzrokuje sreću ili bol. Tu nema ničeg nepravednog.
“Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.” (Bhagavad-gita, 2.22)
Dostići samospoznaju te shvatiti sebe kao vječnu dušu, vrlo je teško u materijalnom postojanju. U ovoj kozmičkoj kreaciji postoje različiti procesi za postizanje transcendentalne svjesnosti i duhovnog napredovanja za određena ljudska bića na mnogobrojnim planetima u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima. Pogotovo se na našem planetu u ovom dobu nude mnogobrojni modeli i sustavi za prosvjetljenje i uzdizanje svjesnosti. Međutim, vedska metafizika pruža nam vjerodostojna i iscrpna objašnjenja kako to uistinu postići na vrlo jednostavan i lak način, metodama koje su propisane i opunomoćene za ovo suvremeno doba.
Smisao ljudskog oblika života
Krishna u Bhagavad giti tvrdi kako se od mnogo tisuća ljudi samo jedan zanima za smisao života, samo jedan se uporno pita čemu sve ovo, što je on, što je smisao života, odakle dolazimo i gdje idemo… I možda najvažnije: tko ili što je uzrok i postoji li apsolutna istina?
Iako je naš ljudski mozak, naše ljudsko tijelo, posebno formirano za raspitivanje (toliko vremena treba ljudskom potomku samo da stasa i osamostali se za razliku od drugih vrsta – i to nešto govori), za filozofsku i transcendentnu spoznaju, većina ljudi je zainteresirana samo za osnovne aktivnosti jedenja, spavanja, branjenja i razmnožavanja.
No, prava svrha našeg ljudskog oblika života je da se pitamo i shvatimo prirodu i svrhu našeg pravog jastva, prirodu kreacije i Uzroka svega te odnos između nas, kreacije i Izvora.
Izvori: Krunoslav Đurđević, Indradyumna Swami, Stephen Knapp, Srila Prabhupada / Obrada: ATMA
