Piše: Miroslav Prvulović
Nekih naznaka ove teme je bilo ovdje. No, tu je viša logika tek samo naznačena. Dovoljno za početak.
Woland u jednom od najboljih romana XX stoljeća, “Majstor i Margareta”, objašnjava književniku Berliozu: Anuška, prosuto ulje, mlada komsomolka odrubljuje glavu Berliozu, Woland se useljuje u njegov stan. Sa stajališta naše ljudske logike – buncanje. Vremenom, sa slaganjem događaja, pokazuje se da su sve ove stvari povezane, i sve se po tih teza scanariju i odigralo. Voland, humoru sklon Vrag, onaj koji je kod Goethea Mefistofel, primjenio je višu logiku. Viša logika ima veze s Igrom, sa shvaćanjem života kao Igre. No, to je posebna tema nekog drugog teksta-igre.
Da neka tamo Vaga u konjukciji sa Plutonom, te Jarac u trigonu s Marsom, itd. pa dobijamo odraze na našem karakteru, na sudbini! To ne može biti u okviru jednodimenzionalnosti, čak se smijemo usuditi reći i – mehaničnosti našeg toliko dobro uvježbanog i dragog nam “zdravorazumskog” ili znanstvenog mišljenja. To može biti samo s pomoću logike otkrivanja sveopće povezanosti svega što postoji. To ne može biti u okviru sustava, već kroz fraktalno grananje ideja.
Postmodernizam nam donosi jednu “uvrnutu” logiku. Možda je ona najatraktivnije prikazana, i primjenjena, u književnim djelima. (Kaže S. Basara u jednom djelu, tek evo sitnog dočaravanja te logike: “Moj otac je bio ateista. Kad je umro, sigurno se šlogirao kada je video da Bog ipak postoji”. Šire, može se ta logika čitati kod G. G. Markeza, te u latinoameričkom romanu s kraja XX stoljeća.) Tu su slalomi asocijativnih povezivanja, tu je more “veza nesanjanih”, tu sijevaju paradoksi, na sve strane povezivanja nepovezivog, iskazivanja “zaumnog”, itd. Postmodernizam, ne slučajno, u jednom dijelu je val silaska više logike na Zemlju. Preko njega nas je zapahnula viša logika, i ostali smo njome zapahnuti u mjeri u kojoj Materija nije uspjela deformirati ju, tj. u našem smislu ispraviti ju i ukolotečiti, ugurati u kolotečinu dominirajuće logike našeg svijeta.
U nekim duhovnim djelima se objašnjava, osobito onima “kanalizatorske” “provinijencije”: više ideje, koje dolaze iz viših sfera postojanja, u doticaju sa Materijom ove naše fizičke ravni Postojanja – deformiraju se, distorziraju, itd. A mi ih dobijamo, vidimo, prihvaćamo kao jasne ideje, koje odmah idemo pakirati u sustave. Ili u tekstove sa uobičajenom logikom redanja ideja.
Uostalom, zavirimo malo u snove! Opet nas tu čeka – viša logika!
Proroci su također dospijevali do te logike i do spoznaja iz njih proizašlih, na njima temeljenih. I zato nam djeluju slabije razumljivo, nerazumljivo, da ne kažemo ponekad čak i nerazumno, jer ih mi čitamo i shvaćamo kroz drugačije naočale.
Sada imamo tzv. zdravorazumsku logiku, koju svakodnevno prakticiramo, imamo oficijelnu logiku i oficijelne logičke principe, tzv. znanstveno mišljenje. Imamo pakiranje ideja u sustave. Sve nam dođe jasno, lijepo definirano, omeđeno i spakirano. U konačnici dobijamo jednodimenzionalno mišljenje. Ili dvodimenzionalno, ako ga vežemo za dvije dimenzije papira ili ekrana računala, na kojima se ono bilježi.
Ali, ako krenemo dublje i više spoznajno svladavati našu fizičku realnost, i njezin kozmički kontekst – ne možemo se maknuti bez drugačijeg koda, logičkog, misaonog koda. Viša logika i više spoznaje, te na temelju njih “organizirani” viši utjecaji – formiraju se van, iznad logike i mišljenja koje prakticiramo u životu i u znanostima. Povezivati nepovezivo, ili našoj logici naizgled nepovezivo. Ili što nam sada djeluje kao nepovezivo. Sa višim pogledom, ili u svijesti izvedenim pogledom iz visina – vremenom se mogu otkriti čudne poveznice, u raznim asocijativnim pravcima. Um i svijest se šire, jer se sva pojave i dešavanja sagledavaju sa razine sveopće povezanosti svega što postoji, da uzmemo za početak u našem kozmičkom okruženju.
Sustavi ne priznaju grananja asocijativnih mreža. Sustavi imaju klasifikacije po nivoima općenitosti. Da, ne možemo mi ne klasificirati po tim principima, uostalom i računalo se na njima zasniva. Još su nam oni potrebni u funkcioniranju na Zemlji. Ali, umjesto sustava i našeg sadašnjeg povezivanja i nizanja ideja, u rastu našeg mišljenja i u rastu svijesti sa njim povezanom, čeka nas – fraktalno mišljenje. (Dok sam bio sa drugim imenom i drugim jezikom pokušao sam se prije tri godine uhvatiti u koštac s tom temom, ali me je tada njezina veličina deprimirala, te sam odustao.) Asocijativnim nizanjem, tvorenjem asocijativnih mreža, koje se kao fraktali granaju, uočavanjem drugačijih veza, interakcija, sprega, itd – otvara nam se i širi polje jedne drugačije kauzalnosti.
A viši utjecaji?
Zasnivaju se na višoj logici i na višim spoznajama.
Znamo za “tajnašku” metodologiju (koju sam uvijek priznavao, neovisno o duhovno pogrešnom smjeru, smjeru uranjanja u Iluziju): vizualizirati željeno, ulagati energiju u vizualiziranje željenog, dakako uz druge pomoćne metode i postupke, i u sklopu cijelih posebnih modela, te – na koncu i dobiti, manifestirati željeno.
A što se dešava ako tu istu metodologiju ispunimo primjenom više logike i viših spoznaja? Trebalo bi da dobijemo više utjecaje, da vršimo više utjecaje. Dakle, ne – vizualiziranjem privući neki željeni auto, i postići neke slične “tajnaški” stereotipne ciljeve, nego – podvrgnuti se duhovno višem utjecaju i sam ostvarivati duhovno više utjecaje. Da ne kažemo da nam prije toga sam um mora drugačije profunkcionirati, eto nam te prethodne koristi.
A kakvi su to utjecaji? Tja, najprije se treba uvježbati u samoj drugačijoj, višoj, uvrnutijoj, postmodernističkijoj, itd. logici. Najprije nam treba umu omogućiti da nam se na čudesan način oslobodi i otvori prakticiranjem ove logike!
P.S. Svaka čast prosvjetljenima i njihovim uvidima, spoznajama i tumačenjima, ali – ne biva,ili izgleda da teško biva da nam se najviše kozmičke spoznaje prenose vladajućom logikom postojeće civilizacije! Za mene, neka ovo ostane konstatiranjem osobne ubijeđenosti, svako posezanje za dubljim kozmičkim tumačenjem promašuje bez prethodno demonstriranog i primjenjenog instrumenta – drugačijeg tipa mišljenja, odnosno drugačije logike!
