Za sve drugo će se život pobrinuti

Prije nekoliko mjeseci  bijah na mjestu i u trenutku, kada je nešto trebalo poželjeti. Zamislih se i taman da izustim, kao do sada konkretnu želju, no unutrašnji glas me zaustavi. Stadoh i izgovorih: „Želim samo mir (unutrašnji), a za sve drugo će se Svemir i Život pobrinuti.“

I tada sam shvatila, to je jedino što nam treba.  Viđala sam zdrave ljude sa sretnim partnerom, dobrim čovjekom, sa čestitom djecom, dobro plaćenim poslom, s mogućnošću da se kupe skupe stvari i sve što um može zaželjeti, ali svejedno u njima je bilo i dalje zavisti, i dalje se nešto tražilo izvan sebe.

Još uvijek su im smetali ljudi, koji su se ostvarili na nekom drugom polju, i dalje su ih ugrožavali, iako su imali sve što su vjerovali da od života žele postići.

I toga dana sam shvatila da je unutrašnji mir sve što mi treba. On će mi pomoći da prihvatim ljude, događaje i stvari koji dolaze, a koje ne mogu promjeniti, do kojih ne mogu doprijeti, koje vode ka nečemu, što mi sad nije jasno zašto je dobro, ali ću kroz neko vrijeme shvatiti koje tanane niti povezuju događaje, koji se dešavaju na sceni moga života. Toga dana sam osjetila duboki mir u sebi, kao da je sve napokon došlo na svoje mjesto.

I danas, kad mi se desi nešto što me ne obraduje silno, sjetim se toga dana i jednostavno pustim. Vrijeme će pokazati, u što će to sjeme biljke izrasti. I vrlo brzo biljka poprimi određeni oblik.

A kako izgleda taj opjevani, opisani unutrašnji mir? Ne možete opisati, nešto što je veće od vas samih, nešto što u vama čini da sve okolnosti prihvaćate kakve dolaze, vjerujući da ih ne trebate mijenjati i miješati se u postavku Svemira. On puno bolje zna, gdje vas i kuda vodi. Zna što vama istinski treba.

A mi stalno se šalimo sa Svemirom i mislimo da možemo odlučivati o nekim stvarima. To je kao kad neko drugi, tko ne sjedi pored vas, ali ima pristup vašem računalu instalira neki program/bazu. Istovremeno vidite kako neko vuče strelicu miša u jednom pravcu, a vi je vučete u drugom. I nema veze što vi smatrate da sad trebate otkucati nešto strašno važno, nešto što ne može sačekati naredni trenutak, ako želite da se taj program/baza podataka instalira jednostavno ga morate pustiti da radi. Povučete se i sačekate rezultat. Besmisleno ga je ometati, jer ako ste dali pristup vašem računalu (vašoj Duši, vašem Srcu, vašem Umu), onda ga pustite da se razmaše i uradi to najbolje što umije.

I ima još jedna neobično bitna stvar? Misice godinama, već decenijama govore kako žele „MIR U SVIJETU“. Ali kako zbilja postići mir u svijetu? Jednostavno.

Ako imate mir u sebi, naći ćete ga i vidjeti oko sebe. Kad ste vi u saglasju sami sa sobom, nemate vremena, a ni želje da se uvjeravate s nekim tko ima drugu boju kožu, tko je druge nacije, vjere, uvjerenja, da im govorite kako je samo vaš stav ili mišljenje ispravno.

Smješno!

Nemate vi vremena za bacanje, a ne vidite ni smisao takvim razgovorima, jer jednoumlje je besmisleno, bogastvo je upravo u našim razlikama.

Još jedna sjajna stvar! Kad se uskladite sa sobom, prestanete se žaliti ili brinuti koje je godišnje doba, koje je doba dana, koliko imate godina. Jednostavno, znate da vrijeme ne postoji i da je svaki trenutak sjajan, baš takav kakav jest.

Zato pripremite sav rudarski alat, fenjer i kopajte duboko u najdublje dijelove svoje Duše ili idite u najživopisniju prašumu najdalje što možete, sve dok ne nađete svoj unutrašnji mir.

Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba