Većina ljudi ima pogrešna shvaćanja o Duhovnosti. Pogledajmo koje su to zablude, odnosno, što to nije Duhovnost.
Gotovo 30% ljudi smatra kako će patiti ako se Bog ili Sveci naljute na njih. Mnogi dobivaju poštom ili putem mail-a tzv. “lanac sreće” u kojem se navodi da se u ime Boga ili Svetaca poruka dalje proslijedi na 20-50 adresa jer će im se u protivnom nešto strašno dogoditi. Isto tako, ljudi daju milostinju iz straha da ih prosjak ne bi urekao ako se uvrijedi. U ovakvim slučajevima nema nikakvog razloga za strah.
Ne postoji nikakva povezanost između obrazovanja i nerazumijevanja Duhovnosti. Otprilike 80% ljudi na svim razinama obrazovanja, od nepismenih, onih sa osnovnim, srednjoškolskim, višim pa do visokog obrazovanja, ne razumije Duhovnost jer o njoj nemaju formalno obrazovanje.
Otprilike 20% ljudi u društvu gaji slijepu vjeru. Iako je zbog toga društvo u gubitku od 10%, ipak je 20% dobrobiti jer se barem neki ljudi suzdržavaju od loših dijela upravo zbog slijepe vjere.
Oko 5% ljudi zarađuje novac pod krinkom Duhovnosti, dok je 98% lažnih duhovnih vodiča i tzv. svetaca. Također, 5% ljudi u društvu nastoji podučavati ostale o Duhovnosti pretvarajući se da su vrlo dobro upućeni, a zapravo nemaju nikakvo znanje.
Oko 55% ljudi ima stav „neka o Duhovnosti uče oni koje to zanima“. Oni ne znaju da je u životu prosječne osobe samo 20% fizičkih i psiholoških problema koji nisu duhovne prirode, a do 80% problema razlog je duhovne prirode.
Duhovna praksa povećava sposobnost da se nosimo s lošom sudbinom. Naravno, ovo obrazloženje je dano iz svjetovnog ugla. Međutim, kako bi se dostigla Bogospoznaja (Moksha), ne postoji zamjena za Duhovnost.
Za 45% ljudi Duhovnost je korisna, ali 50% od njih kaže: “Započet ćemo sa duhovnom praksom kada ostarimo”. Ovakva izjava sadrži četiri zablude.
- Nitko nam ne može garantirati da ćemo doživjeti starost, stoga je pogrešno odlučiti prakticirati Duhovnost tek u toj dobi.
- Za duhovnu praksu je potrebno dobro fizičko i mentalno zdravlje. S obzirom da jedno i drugo u starosti slabe, tada duhovna praksa postaje teža.
- Kao što je teško naučiti nove vještine u starosti, tako je i teško započeti duhovnu praksu.
- Broj impresija stvorenih u podsvjesnom umu se povećava starenjem, a u Duhovnosti je cilj ukloniti sve impresije.
Ljudi prakticiraju Duhovnost prema vlastitom nahođenju, odnosno vlastitim željama. Naime, 80% ljudi koji prakticiraju Duhovnost spada u ovu kategoriju. Primjerice, kada smo bolesni ne uzimamo lijekove bez konzultacija s liječnikom, kada imamo problem na sudu tražimo pomoć odvjetnika. Isto tako, besmisleno je raditi duhovnu praksu prema vlastitom nahođenju jer od takve duhovne prakse nećemo imati mnogo koristi. Vjera u Duhovnost će početi oscilirati, a duhovna praksa postati nestalna pa će osoba zaključiti kako sve to nema smisla. S druge strane, duhovna praksa nakon proučavanja Duhovnosti ili pod vodstvom duhovno razvijene osobe donosi puno više dobrobiti.
Neki smatraju da ako pojaju (ponavljaju) Božje Ime kao dio duhovne prakse, neće moći obavljati ostale svjetovne dužnosti. Takav način razmišljanja je potpuno neosnovan. Nikada u ljudskoj povijesti nije zabilježen slučaj u kojem je netko bio na gubitku zbog pojanja Božjeg Imena. Upravo suprotno, pojanje Božjeg Imena povećava koncentraciju i možemo obavljati svjetovne obveze puno učinkovitije.
Izvor: SSRF; Duhovna praksa
