Dobri i kvalitetni odnosi toliko su rijetki da su iznimka u moru nefluidnih, nerijetko i parazitskih odnosa. U takvim, uvjetno rečeno, lošim odnosima percipiramo da gubimo sebe. No možemo li doista izgubiti nešto što u organskom smislu riječi nismo ni imali kroz mnoštvo života?
Život svakoga od nas pojedinačno u manjoj ili većoj mjeri ispunjen je i uvjetovan odnosima. Utjecaj odnosa na naš život daleko je veći negoli smo toga svjesni. Nema iznimki, neovisno o tome da li je riječ o bliskim odnosima, manje bliskim odnosima, našem odnosu prema nekim uvjerenjima ili odnosu sa samim sobom.
Oni ispunjavaju čak i našu samoću na različite načine.
Dobri odnosi toliko su rijetki da su iznimka u moru nefluidnih, nerijetko i parazitskih odnosa. U takvim, uvjetno rečeno, lošim odnosima percipiramo da gubimo sebe. No možemo li doista izgubiti nešto što u organskom smislu riječi nismo ni imali kroz mnoštvo života?
Prema našim spoznajama ono što se doista događa unutar odnosa koji nas čine nesretnima je parazitizam koji nas crpi i odvaja od onog identiteta za koji vjerujemo da je naše pravo Ja. Taj identitet ima svoju svrhu dok učimo u dualnosti, međutim kada krene osjećaj iscrpljenosti i besmisla u situacijama koje su nam do nedavno bile prihvatljive, možemo biti sigurni da je naša duša spremna na oslobođenje od okova karme.
O odnosima s drugima
Ljude srećemo posvuda – doma, na poslu, u trgovini, na ulici, pa i kad ostanemo sami sa sobom. Interakcija u njima uvjetovana je mnogim stvarima, a u velikoj mjeri našim programima.
Podsvjesni programi koji bojaju sve te odnose , kao i naš doživljaj istih, su tu u nama kao dio našeg karmičkog “paketa”. Oni nam služe do jedne točke učenja, a potom nam postaju teret kada je duša spremna na povratak u organsko.
U većini odnosa u dualnosti javlja se neki oblik frustracije, iako ne reagiraju svi ljudi jednako u takvim situacijama. Neke osobe sklonije su sukobu, neke kompromisima i pristajanju na stvari koje u suštini ne žele kako bi se izbjegao sukob. Ono što je svima zajedničko ustvari je potiskivanje nezadovoljstva u manjoj ili većoj mjeri te manjak fluidnosti unutar odnosa.
U pozadini ovakvih odnosa koji ne vode u zadovoljstvo i/ili ekspanziju uvijek je karma i sve ono povezano s njom – duša koja je zarobljena ugovorima duše u skladu sa svojom odlukom da u dualnosti uči. Ispod karmičkih ugovora blokiran je i naš odnos sa istinskim ja, naše stvarne potrebe i želje kojih smo u većinu slučajeva nesvjesni dok se duša ne oslobodi, a karma ne makne.
Povratak u odnos sa sobom
Zvuči tako jednostavno. Međutim, u dualnosti duše biraju učiti kroz razne identitete za koje se vežu i vremenom ih “svojataju”. I tako životima. Ti sintetski identiteti nastali su na razini solarnog pleksusa, mentalnog tijela, u nedostatku istinskog organskog uzemljenja a time i kontakta sa našim pravim ja.
To su identiteti koji su nam služili kroz živote, ali nalikuju snu ili hologramu sa perspektive buđenja našeg stvarnog ja. Među te identitete spadaju na fizičkoj razini sintetsko unutarnje dijete, na mentalnoj brojni programi i vjerovanja, na suptilnijim razinama “više ja”. Prožimaju čitav matriks naših iskustava u separaciji i zaboravu.
Što više upoznajemo sintetskog sebe to smo dalje od naše stvarne prirode, ali ujedno i bliže trenutku kada je duša pri kraju učenja u dualnosti te spremna na oslobođenje od “sintetike”, odnosno sintetskog energetskog sustava koji je glavni “plugin” za povezivanje sa matriksom zaborava.
Kada bi imali kontakt sa stvarnim sobom svo vrijeme učenja u dualnosti ne bi mogli imati stvarna iskustva kroz poistovjećivanje sa identitetima i programima koje biramo u svrhu učenja.
Zbog toga duše biraju u ovo doba na planeti organske puteve gdje nakon oslobođenja od karme i ugovora ostaje iskustvo, a Izvor trajno čisti traume sa razine duše. Čovjek biva inspiriran u trenutku buđenja duše, osjeća zov duše i nalazi neke od takvih procesa koji su sada prisutni na planeti.
Naše pravo ja
Energija naše duše je istovjetna onoj Izvorovoj, sastoji se od čiste ljubavi. Duša se integrira kroz naše uzemljenje, odnosno donje energetske centre, koji su oslobođeni sintetike, i povezani sa Zemljinim organkim matriksom. A kroz proces iscjeljivanja i čišćenja svih naših energija, trauma i identiteta stvorenih kroz iskustva u matriksu, kao i svega što se razlikuje od energije našeg istinskog ja, dušu srećemo na razini srca.
Stoga kako sve više osjećamo naše pravo ja, to se naše srce sve više ekspandira, sve više vidimo ljudski život i ovu realnost pravim očima; sve je novo, svježe, puno iste bezgranične ljubavi koja prožima čitavu kreaciju. A mi možemo ponovo pronaći inspiraciju i glad za Životom.
“Nema ni u jednoj galaksiji strune kadre da ljepši ton ispusti no što je to zvuk pjesme ljudske duše.” ~ Anastazija
“Sve se savršeno slaže kada volimo sebe. Istinski, ne putem identiteta koji su zamjenjivali naše stvarno ja, dakle putem integracije duše. Dovoljno je da se prepustimo tom voljenju sebe. Sve ostalo će doći, jer smo usklađeni s kreacijom koja nas voli.
U nekom smislu mi uvijek sebe volimo i uvijek si dajemo vrijednost, čak i kroz patnju. Voljenje sebe ne možemo izbjeći. Voljenje sebe je vrhunac svih iskustava, i tome se trebamo prepustiti.
Ljudsko srce zrači ljubav i privlači ljubav, zato se u njemu sve energije kreacije susreću, jer je kreacija sačinjena od beskrajne ljubavi koja sve povezuje. S tim se usklađujemo kada se volimo. Počinje od ljubavi prema sebi.” ~ Wandian
Većina ljudi , čak i onih koji naizgled imaju sve, ima osjećaj kako nešto nedostaje u njihovom životu. Iskustvo kroz rad pokazalo je da je riječ o odnosu sa samim sobom. Ako unutar sebe imamo konflikte imat ćemo ih i u svojoj okolini. Promjene u odnosima možemo postići jedino kroz promjene u odnosu sa samim sobom. Zdrav odnos sa samim sobom ujedno je i zdrav temelj za sve ostale odnose.
Kada smo usklađeni sa svojim pravim ja, sva vrata se otvaraju, jer smo usklađeni sa ljubavi koja prožima sve što postoji i otvoreni smo svemu što nam Izvor želi pružiti. A Izvor podržava jedino ono što duša želi.
Saša Momić
https://www.facebook.com/sasamomic.wandian
