Ljudi žive živote u kojima nisu niti svjesni da su opsjednuti mnoštvom arhetipova: ljubavnici su opsjednuti arhetipom ljubavnika, vjernici arhetipom Stvoritelja, sportaši arhetipom junaka, ali većina ipak najviše arhetipom Animusa kojeg većina osjeća kroz odgoj oca dok žene kasnije kroz svog partnera traže ovu figuru oca.
Oni koji uporno misle da nesvjesno ne postoji, postaju ovisni o razornim obrascima ponavljanja istih pogrešaka. Stoga, nužno je za početak prepoznati obrazac Animusa (oca i partnera) koji često ženi govori da ne zna, da je glupa, da je znanje ništavno, da njen muškarac može više, dok muškarcima govori da moraju bolje, da je nacija svetost, da su zakoni svetost, da je mrziti drugu naciju imperativ. On je doslovni demon na nižoj razini postojanja. On je u funkciji razvijanja otpora u nama i stvaranja volje kojom postajemo autoritet samom sebi jer autoritet, bilo da se radi o državi, šefu svećeniku ili guru/učitelju jest fikcija.
Puno stvari koje radite su održavanje ideala nametnutog izvana od oca – društva koji govori da ćeš biti prihvaćen ako imaš puno stvari, odnosi su manje važni, iako ljudi tvrde suprotno. Supružnici se manje maze i razmjenjuju nježnost, a više su po dućanima i posvećeni zaradi. S druge strane, puno stvari radite zbog toga jer je potrebno biti okupiran trivijalnostima, kako ne bi gledali u sebe.
Umjesto raspoznavanja emocija, ljudi se nesvjesno poistovjećuju s arehetipovima i zato ne moraju prolaziti kroz iskustvo složenih emocija. Animus je veliki Big Brother koji određuje što je istina, a onda ako pokušate reći istinu, vi ste etiketirani kao: luđak, alternativac, filozof.
Etiketiranjem ljudi nisu svjesni da su opsjednuti jer oni rade točno što govori Animus.
Majke govore djeci da su glupa kada ne znaju nešto u školi. Dijete je glupo jer ne odgovara standardima Animusa. O ovom nema rasprave. Ovo je zakon koji vlada ljudima iako malo tko zna da je opsjednut.
Zahtjev društva koje utjelovljuje neosviještenog oca u ljudima jest njihov beskompromisni vladalac. Taj otac kaže: kupuj i ljudi kupuju. On kaže: odnosi nisu bitni i danas zaista odnosi nisu bitni. Otac kaže da je važan hedonizam i površne veze i tako se ljudi ponašaju. Nema refleksije, ali bez refleksije čovjek ostaje nedoraslo dijete, otvoren mnogim opasnostima gdje obrasci ostaju neosviješteni i čovjekov Damoklov mač nas je doveo pred samo uništenje prirode i okoliša u kojem živimo.
Ženama je Animus ili podsvjesni muškarac kojeg prvo stvara otac najteža karika jer na početku zaljubljivanja, muškarac ima za božanstvenu sliku i očekivanja. Ženu tjera dalje od znanja i upoznavanja sebe, ali malo pomalo, mali broj žena odupire se njegovoj demonskoj ili nižoj prirodi i polako putuje prema svjesnoj ženi koja se ne povodi više za fatalnim muškarcima koji su je povlačili na dno već izabiru partnere koji cijene njenu ženstvenost.
Da bismo osjetili ljubav i osvjestili Animusa, potreban je rizik od napuštanja zajednice i prijatelja, te njihove osude. To je činjenica života u kojoj ne možemo uvijek očekivati uspjeh. Rizik jest nesigurnost, ali u toj nesigurnosti rastemo i upoznajemo sebe, napuštamo norme koje su ostaci Animusa poglavara koji ima svoj pečat na svemu jer on drži zajednicu na okupu.
Smisao života neminovno vodi prema razvijanju individualnosti, a tada Animus dobiva pozitivan smisao jer u nama izaziva razvijanje volje. On u indijskoj filozofiji predstavlja Solarni pleksus, u kineskoj tradiciji Haru i temelj je svakog unutrašnjeg razvoja.
Predivno u svemu tome jest da ljudi misle kako je suvremeni život lišen religijske simbolike, ali ona je samo prerušena i postoji sve dok čovjek ne krene prema unutrašnjem razvoju.
Nikola Žuvela / vedski-jyotish.net
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
