Nijedan put odabran na vašem iskustvenom putu nije bio uzaludan. Potrebno je prihvatiti ono što se doživljava kao učenje. Svaki ožiljak nas uči i svaki zatvoreni put je poziv da se počne iznova.
Ako se vrata ne otvore, to jednostavno znači da nisu prava i da to nije pravi put za tebe. Međutim, ponekad ulažemo previše vremena i truda u traženje ključeva za koje nema ni vrata. Jer postoje nemoguće sudbine, ljudi koji ne odgovaraju našim bravama i staze kojima je bolje ne prolaziti.
Iako je istina da nitko od nas ne pogađa svoju sudbinu odmah, mora se reći da također nije pogrešno s vremena na vrijeme izgubiti se. Potrebno je otvoriti vrata koja onda opet zatvaramo da bismo stekli iskustvo, da bismo znali što je dobro, a što nije, bez straha, ali s ravnotežom i adekvatnim stavom.
Psiholozi i sociolozi dugo su se pitali što ljude navodi na odabir određenog puta, a ne nekog drugog. Uobičajeno je reći da nas naši izbori definiraju, ali u stvarnosti mnogi od tih mehanizama koji nas guraju u određenom smjeru i dalje nisu svjesni.
Uvijek se kaže da kada su vrata zatvorena, prozor se otvori. Često također čujemo i da je sreća poput leptira: ako je jurimo, ona bježi, a ako ostanemo mirni, počiva na nama. Ako se pridržavamo ovih načela, došli bismo do zaključka da se sreća i prilike događaju same od sebe i gotovo magično.
Kada se vrata zatvore, često provodimo puno vremena žaleći se na ono što se dogodilo. Nitko ne reagira dovoljno brzo da vidi ovaj drugi izlaz, gdje bi trebao biti najbolji izbor, najbolji put.
Početi ispočetka nakon što su se mnoga vrata zatvorila
Možda u nekom trenutku našeg životnog ciklusa nećemo napraviti najbolji izbor i to je dovoljno da povjerujemo da će to biti naša konačna sudbina.
Međutim, ispostavilo se da to nije bio slučaj i nakon što su nam se vrata zalupila pred licem, ostala je praznina i šum naše tuge. Možda je to bila veza, posao ili prijateljstvo koje nije dobro završilo.
Sada kada znamo da nam se ovaj navodni “izlaz u nuždi” ne otvara uvijek odmah, nudeći novi put prema “pravoj sreći”, vrijedno je razmisliti o pitanju kako bismo shvatili da je život zapravo labirint vrata koja treba prijeći, iskoristiti i bez sumnje, znati i zatvoriti.
Ključevi za pronalaženje ispravnog puta
Nijedan put odabran na vašem iskustvenom putu nije bio uzaludan. Daleko od pokajanja što ste prešli vrata, što ste imali tog partnera, što ste započeli taj projekt ili jednostavno pronašli više boli nego radosti, potrebno je prihvatiti ono što se doživljava kao učenje. Svaki ožiljak nas uči i svaki zatvoreni put je poziv da se počne iznova.
Moramo razumjeti da kada nešto završi, sreća ne “počinje ispočetka” sama od sebe. Potrebno je vrijeme u kojem ćemo se ponovno izgraditi, ponovno se povezati sa sobom i pravilno zatvoriti vrata faze o kojoj je riječ.
Doći će vrijeme kada ćemo se osjećati nespremni. Umjesto da se osvrćemo, moramo ponovno čuti poziv da gledamo naprijed, biti entuzijastičniji i hodati sigurniji u sebe, s više mudrosti.
Također je potrebno shvatiti da ne postoji idealan put, da nijedna vrata ne drže ključ trajne sreće ili rješenja svih naših problema. Samo putovanje nam daje odgovore, a radosti dolaze i prolaze.
Jedino što trebamo jest biti prijemčivi i prije svega hrabri da prijeđemo sve one divne pragove koje trebamo otkriti.
ATMA/lamenteemeravigliosa.it/Prevela: Suzana Dulčić za atma.hr
