Na početku vladanja francuskog kralja Ljudevita VI. putovao je Francuskom napuljski dokralj, vojvoda Osunski. Slovio je za mudra i sposobna čovjeka. Na proputovanju je stigao u Toulon. Tu je posjetio jednu tamnicu u kojoj je bilo punoo robijaša. Da iskaže počast uzvišenom gostu, zapovjednik tamnice predložio je dokralju da izabere jednog robijaša te da ga pusti na slobodu. I dokralj je pošao po robijaškim ćelijama, od jednoga do drugoga osuđenika, da dozna za što je tko osuđen te da izvidi koga bi mogao osloboditi.

atma.hr – 52




Robijaši su mu redom padali pred noge i tužili se na zlu sreću i nepravdu zbog koje su u tamnicu dospjeli. Mnogi su ga uvjeravali da su žrtve klevete i podmetanja zlih ljudi.

“Nisam kriv vaše Visočanstvo, molim vas oslobodite me. Potpuno pravednog su me zatvorili!”, vikali su.

Vapaji mnogih osuđenika zvučali su prilično uvjerljivo, ali podkralj, iako je sve vrlo pozorno i strpljivo slušao i promatrao, nije progovorio ni riječi. Napokon dođe do ćelije jednog robijaša i upita:

“A ti, zašto šutiš? Ne želiš li biti slobodan? Zar nemaš nikakvu riječ koja bi posvjedočila tvoju nevinost.”

“Vaše Visočanstvo! Nemam razloga tužiti se na nepravdu i proglašavati svoju nevinost. Kriv sam. Veliki sam grješnik. Zaslužio sam da za svoja nedjela budem živ spaljen i smatram velikom milošću što sam još na životu. Zato šutim.”

Vojvoda ga je pronicljivo pogledao. Zatim prigne glavu i zamisli se. Upravi napokon pogled u robijaša i rekne:

“Jadniče! Uistinu je prava nepravda što se ti tako opak nalaziš među ovim poštenim i nevinim ljudima. Sam priznaješ da si loš i stoga se bojim da bi mogao loše utjecati na sve ove poštenjačine i pravednike. Nije za njih dobro da ovdje duže ostaneš.”

Zatim se okrene k zapovjedniku tamnice i reče: “Oslobodite ovog čovjeka!”