O Bogu se puno priča, ali se malo zaista zna. Uglavnom se teorije zasnivaju na zagonetnim informacijama starih spisa, vjerovanjima, tumačenju nekih iskustava ili donošenja zaključaka na osnovu opažanja. U današnjem društvu, Bog je uglavnom na lošem glasu, prije svega zbog poistovjećivanja Boga sa svjetovnim religijama ili kao interpretacija ljudskog nezadovoljstva sa životom općenito. Među onima koji u Boga vjeruju također postoji bezbroj ideja o tome što bi i tko bi On ili Ona mogao biti.
Priroda je ljudske duše da istražuje skrivene tajne kako vidljivog tako i nevidljivog svijeta, da istražuje nepoznato i konačno, da se raspituje o prirodi Konačne Stvarnosti ili Boga. Um, osjetila i inteligencija su instrumenti u toj najdinamičnijoj i najprofitabilnijoj potrazi. Znanstveno znanje rođeno je iz takvog ispitivanja i potrage. Religijsko znanje ili duhovna mudrost također pokušavaju pronaći i spoznati tu istu Konačnu Stvarnost.
Smatramo kako od svih postojećih učenja na ovoj planeti Vede nude najopširnije, najkonkretnije, najdetaljnije i najznanstvenije znanje o Bogu. Pokušat ćemo vam prenijeti dio tog znanja u nekim temeljnim crtama.
Četiri nedostatka ljudskih osjetila
Prema Vedama postoje četiri nedostatka, odnosno ograničenja naših osjetila. To su:
- Bhrama, iliuzija, npr. kada osoba ima fatamorganu u pustinji;
- Pramada, sklonost činjenju grešaka, npr. kada nam se od konopca učini da je zmija;
- Karnapatava, ograničenost, npr. ne možemo čuti zvukove niže od 20 Hz i iznad 20000 Hz
- Vipralipsa, sklonost varanju, npr. kada su osjetila obuzeta ponosom, lažnim egom, požudnim željama i arogancijom naša sklonost ka varanju postaje jača od nas i postaje naša potreba.
Dakle, takvim znanjem, dobijenim vrlo ograničenom percepcijom možemo shvatiti samo male djeliće stvarnosti. Stoga, znanstvenim znanjem, dakle, ne možemo dokazati postojanje Boga. Drugim riječima, aroha-panta ili induktivni put nije dovoljan da bi dobili supstancijalno znanje o Bogu. Bezvremena poruka Veda jeste da Boga možemo razumjeti samo kroz razotkriveno znanje, spise. Dakle, Vedanta poručuje da nam spisi mogu dati znanje o Bogu, sastrayonitvat. To se naziva avaroha-panta, odnosno deduktivni put spoznaje ili parampara proces.
Tri aspekta spoznaje Boga
Drevni Vedski spis poznat kao Šrimad Bhagavatam ili Bhagavata Purana, najzreliji plod Vedskog drveta znanja opisuje tri aspekta spoznaje Boga:
Vadanti tat tattva-vidas Tattvam yaj jnanam advayam
Brahmeti paramatmeti Bhagavan iti sabdyate
“Učeni transcendentalisti koji poznaju Apsolutnu Istinu nazivaju tu nepodvojenu supstancu Brahman, Paramatma ili Bhagavan.” ( Š.Bhagavatam 1.2.11 )
1. Brahman – impersonalni aspekt Boga
Spoznaja brahmana je vrhunac spoznaje filozofa i onih koji se bave samo proučavanjem Upanišada, filozofskog dijela Vedante. To je nepotpuna spoznaja Boga. Isto tako, mnogi znanstvenici poput Einsteina imaju slične spoznaje i shvaćanja impersonalnog aspekta Boga do kojih su dolazili kroz svoje bavljenje znanošću i znanstvenim istraživanjima.
Einstein je bio duboko impresioniran poretkom i ljepotom prirode, prirodnim zakonitostima, te veličanstvenošću i mističnim aspektom svemira. On je rekao: „Ja vjerujem u misterij i iskreno govoreći, ponekada se u strahu suočavam s tim misterijem. Drugim riječima, mislim da u univerzumu ima puno stvari koje ne možemo opažati ili u koje ne možemo prodrijeti. A, pored toga, imamo iskustva nekih najljepših stvari u životu koje su tek u svom primitivnom obliku. Jedino u odnosu na te misterije ja smatram sebe religioznom osobom. Ali, duboko osjećam… najljepša i najprodubljenija religiozna emocija koju možemo iskusiti, osjećaj je misticizma. I upravo taj misticizam je moć svih istinskih nauka… U suštini, moja religija se sastoji od poniznog divljenja prema tom neograničenom, uzvišenom duhu koji se razotkriva do u tančine koje možemo opažati čak i svojim nemoćnim i krhkim umovima. To duboko emocionalno uvjerenje o prisustvu superiornije moći rezoniranja koja se očituje u shvatljivom univerzumu – čini moje poimanje Boga!“
2. Paramatma – lokalizirani aspekt Boga
Do spoznaje paramatme možemo doći prakticirajući yogu. Paramatma je parcijalna ekspanzija Boga koja se nalazi u srcima svih živih bića i koja ih vodi u svim aspektima postojanja. Taj aspekt inspirira i daje kreativnost osobi pri znanstvenim istraživanjima i otkrićima, skladanju glazbenih kompozicija i sličnim umjetničkim djelovanjima. Vedski spisi nam govore da su i Brahman i Paramatma, iako veličanstveni, ipak tek djelomični aspekti Boga, te je, stoga, spoznaja istih, također djelomična spoznaja Boga.
3. Bhagavan – osobni aspekt Boga
Tek spoznaja Bhagavana jest potpuna spoznaja Svevišnje osobnosti Boga koju mogu spoznati samo oni koji se predaju Bogu i služe ga s ljubavlju. Prema Vedanti, to je krajnji i najuzvišeniji aspekt spoznaje Boga.
Bog kao Sunce
U Vedama se ova tri aspekta spoznaje Boga uspoređuju s tri aspekta spoznaje sunca. Dok se nalazimo okupani sunčevim zrakama znamo reći da se ‘nalazimo na suncu’. I to je istina, sunčeve zrake su impersonalna spoznaja sunca. Kad pogledamo u sunce, vidjet ćemo da ono ima svoj oblik, koji se odražava u vodi, staklima, ogledalima, očima… To je lokalizirana spoznaja sunca jer, pored spoznaje da sunce ima svoje zrake, spoznajemo da ima i oblik koji se može odražavati u bezbrojnim odrazima. Logično je zaključiti kako je najpotpunija spoznaja sunca sam planet, po kojem bi se mogli kretati kad bismo kad bismo ispunili određene uvjete, a to je da imamo tijelo sačinjeno od vatre. Na taj način bismo, uz prethodne dvije spoznaje, spoznali i veličinu sunca, njegove vulkane, brda i doline, sva sunčeva prostranstva i sve ono što se na samom planetu nalazi. Iz ovog se razloga, osobna spoznaja Boga smatra najuzvišenijom.
Često ćemo naići na argument kako Bog nema oblik jer mi imamo oblik, a Bog i transcendentalni svijet moraju biti nešto suprotno nama. Međutim, kada Bog ne bi imao Svoj oblik i Svoju osobnost, tada bismo mi bili superiorniji od Njega. Naravno, Njegov transcendentalni oblik i osobnost su sušta suprotnost istim odlikama u materijalnom očitovanju. Također možemo naići na raznorazna tumačenja koja znaju biti i vrlo logična, međutim, sva ta objašnjenja su ljudski pokušaji objašnjenja ili ljudska iskustva misterije o Bogu. Ona će uvijek biti nesavršena… Ukoliko netko želi spoznati bilo koji od aspekta Boga, u Vedama su objašnjeni procesi kako to postići.
Energije Boga
Vedanta takođe opisuje tri unutrašnje energije koje Bog posjeduje, a koje se nazivaju:
- sandini-šakti – vječno postojanje (vječnost)
- samvit-šakti – spoznajna energija (znanje)
- hladini-šakti – energija zadovoljstva (blaženstva)
To je također potvrđeno u Višnu purani 1.12.69. U Bhakti-sandarbhi 103, Šrila Jiva Goswami objašnjava ove transcendentalne atribute osobine Boga. (CC Adi 4.60) Živa bića također imaju ove osobine u različitoj mjeri. Apsolutna Istina, Bog, je transcendentalna konačna Stvarnost (cit-svarupa) i posjeduje sve ove odlike u potpunosti. Manifestacija ove unutrašnje stvaralačke energije Boga jest nezamisliva raznolikost duhovnog svijeta (cit-jagat). Manifestacija sporedne energije Boga stvara živa bića, a vanjska energija Boga jeste materijalni svemir. (CC Adi 4.62)
Stoga, Bog, Apsolutna Istina uključuje ova četiri principa:
- Svevišnjeg Boga osobno
- Njegovu unutrašnju energiju – duhovni svijet
- Njegovu ivičnu energiju – živa bića poput nas (koja mogu biti pod utjecajem duhovne ili materijalne energije)
- Njegovu vanjsku energiju – materijalni svijet
Oblik Gospodina (svayam-rupa) i ekspanzije Njegovog oblika (vaibhava-prakaša) su izravni uživaoci unutrašnje energije u duhovnom svijetu. Vanjska manifestacija, materijalna energija, stvara materijalna tijela svih živih bića i manifestira se kao biodiverzitet, tj. kao biološka raznolikost.
Pri manifestiranju fizičkog svemira, Bog se osobno manifestira u tri ekspanzije, koje se nazivaju puruša-avatari, koji se nazivaju:
- Maha Višnu – izvor cijelog materijalnog univerzuma
- Garbodakašaji Višnu – ulazi u svaki svemir
- Kširodakašaji Višnu – ulazi u svako živo biće i svaki atom, kao Paramatma, Nad-duša i nadgleda svako živo biće, od mikroorganizama, preko ljudskih bića pa sve do polubogova
Iz toga možemo shvatiti da je cijeli materijalni svemir stvoren i održavan.
Prema drevnoj vedskoj literaturi, religijski principi su dati direktno od Boga – dharmam tu saksad… ŠB 6.3.19. Srž svih religijskih učenja obuhvaća moralnost, ljubaznost i ljubav prema Bogu. Duhovni, tj. religiozni život jako je važan aspekt svakog ljudskog bića. To podrazumjeva moralne norme koje će nas osloboditi vezanosti i svjetovnog materijalističkog života i kvalificirati nas za povratak u duhovni svijet.
Cijeli proces samospoznaje, tj. spoznaje nas, Boga i našeg odnosa, može se sažeti u 3 koraka:
- Sambhanda – znanje o personalnom odnosu individue sa Bogom, znajući da individua potpuno ovisi o milosti Boga, te da je Njegov vječni odvojeni dio.
- Abhideya – djelovanje u tom znanju
- Prayojana – sam cilj djelovanja, potpuna spoznaja našeg odnosa punog ljubavi
Vede Boga u svom osobnom aspektu opisuju kao nestašnog mladića imena Krišna koji se zabavlja sa svojim prijateljima i prijateljicama i vrši razna čudesna djela kao suprotnost uvriježenoj ideji o starcu s dugom bradom koji lebdi na nebu. Takav se prikaz može činiti djetinjast ‘ozbiljnim’ teolozima i ‘strogim’ znanstvenicima. Međutim, kad biste vi bili svemoćni Bog koji može ‘birati’ svoj oblik, biste li izabrali biti vječno mladi ili vječno stari?
