Žudnja za partnerom nakon prekida veze

Zašto mnoge osobe dugo vremena (čak i po nekoliko godina) znaju ostati fokusirani mislima na bivšeg partnera?

„Svjesna sam da nije za mene i da ta veza nije ono što želim, ali nakon prekida osjećam neopisivu žudnju da ga čujem, vidim, da znam da je dobro, da budemo u kontaktu. Čim toga nema, osjećam jaku prazninu, tugu, bol u prsima, život mi nema smisla i čini mi se da to nikada neće proći.“ (klijentica)

Ovo je kratki opis žudnje koja se javlja kod nekih osoba nakon prekida veze. U ljubavni odnos unosimo dvije razine, svjesni i nesvjesni dio. Ovaj drugi nesvjesni dio je uglavnom jači i prema njemu se zapravo ponašamo u svakom odnosu. Pojava i razina žudnje nakon završetka odnosa ovisi o tome kakva vam je bila veza, kako je završila, što ste sve nezavršeno iz svoje prošlosti prenijeli u taj odnos te s čime ostajete nakon veze.

Mnoge osobe dugo vremena (čak i po nekoliko godina) znaju ostati fokusirani mislima na bivšeg partnera.

U odrasloj dobi partner počinje biti izvor zaštite, sigurnosti, ljubavi, nježnosti, potvrde, barem tako želimo na svjesnoj razini.

Dok se na nesvjesnoj razini događa nešto sasvim drugačije. Sve ono što niste dobili kod svojih primarnih skrbnika nastavljate ponavljati u ljubavnim vezama.

Kao primjer ću navesti jednu klijenticu koja je imala roditelje koji joj nisu u djetinjstvu davali potvrdu da ju vide, čuju i da ona zapravo postoji. S tim iskustvom je otišla u odraslu dobu, tražeći u svakom potvrdu da je vrijedna te da ju se vidi i čuje. Zapravo su joj partneri bili poput majke/oca u kojima je tražila odraz da je viđena. Kao što je rekao H. Kohut da bi dijete postiglo odvajanje od majke i razvoj zasebnog identiteta mora proći 4 faze:

1. Stapanje
2. Idealizacija
3. Blizanaštvo
4. Zrcaljenje

Sve ove faze ako nisu dobro odrađene u ranoj dobi, u odrasloj dobi u odnosima odlazimo u regresiju te ih pokušavamo ponovno proći i završiti u odnosu s drugim ljudima te posebno u ljubavnim vezama.

Na početku veze dolazi do procesa zaljubljivanja, jednako kao što su majka i dijete jedno u najranijim mjesecima djetetova života (faza stapanja).

U vezi „Ja“ i „Ti“ postaju „MI“. Osjeća se jaka cjelovitost i povezanost. Partneri su zaljubljeni i žive u svom „ljubavnom balonu“. Tu se zbiva i idealizacija. Vidimo samo pozitivne partnerove strane.

Widget not in any sidebars

„On je najbolji, najljepši, najdivniji.“

Na jednak način dijete idealizira svoje roditelje, oni su za njega savršeni u svakom pogledu. Ono što roditelj kaže ili napravi, u djetetovom svijetu je jedino ispravno. U toj dobi normalna je ovisnost o roditeljima te na neki način sve što se događa u njihovom životu utječe na dijete. Zato mnoga djeca osjete tugu kada je njihova majka tužna, puno puta misleći da su oni krivi za to što se događa u njihovim roditeljima, pogotovo ako roditelj to na neki nesvjestan način prebaci djetetu.

„Blizanaštvo“ predstavlja fazu u kojoj se poistovjećujemo sa drugima.

„Ja sam lijepa poput mame.“
„Ja sam hrabar kao tata.“

Na neki način osjetimo se povezanijima kada u drugome vidimo nešto slično onome što mi imamo u sebi ili kakvi smo mi sami.

„On je toliko sličan meni.“ Izraz koji se često čuje u ljubavnim vezama. I kada taj toliko sličan nama ode iz odnosa, ostajemo necjeloviti i kao da smo ostali na neki način bez jednog svog dijela.

“Imam osjećaj da uopće ne postojim otkad je on otišao.“

Zrcaljenje je jedan od procesa koji se događa u kontaktu sa majkom. To je naš prvi najvažniji susret. Sve ono što beba osjeća, doživljava u vlastitom tijelu, pokazuje na van i u tom je kontaktu sa najvažnijom osobom u svome životu. Na djetetov osmijeh majka uzvraća osmijeh, na gugutanje vraća ponavljanjem zvuka, jednostavno uzvraća komunikacijom na djetetov način komuniciranja.

Sve ono što se dogodi u tom prvom susretu ostaje zapisano za sve vaše daljnje susrete u životu. U svakom ćete tražiti isto zrcalo, barem dok ne osvijestite svoju pozadinu.
Nakon prekida odnosa svi ovi procesi izbijaju na površinu jače nego ikada. Duboka tuga, nemir, bol dolaze do izražaja više nego ikada. To se događa zato što sadašnji odnosi dodiruju i otvaraju vaše najdublje rane. No s druge strane pružaju nam mogućnost da kroz njih pogledamo malo dublje u svoju bol i iscijelimo je.

Žudnja za stapanjem i zrcaljenjem

Ukoliko u ranoj dobi ostane ta duboka praznina i bol zbog preranog odvajanja od majke, nedobivanja adekvatnog „zrcala“, izostajanja potvrda i priznanja vlastitog bića od strane roditelja, odlazimo u odrasli svijet nesvjesno tražeći to od drugih osoba.

Normalno je da se to događa u odnosima, no problem je kada nikako ne možemo pustiti drugu osobu koja više ne želi biti u odnosu, pritom vjerujući da nećete preživjeti bez nje.

„Samo da ga čujem.“
„Mislim da nikada ovo neće proći.“
„Zašto ga jednostavno ne mogu samo pustiti i nastaviti dalje, već su prošle dvije godine?“

Kod žene ova bol iz rane dobi pokušava se nadoknaditi „stapanjem“ s partnerima, dok muškarci više naginju alkoholu, narkoticima, radoholičarstvu i sl.

Dijete u nama je duboko ranjivo i povrijeđeno te se boji gubitka. Ne želi ponovno osjetiti tu duboku tugu koju je nekada davno osjetilo i iz tog razloga je razvilo razne kreativne načine preživljavanja tokom odrastanja.

„Dok je on ovdje, ja sam super.“

Odnos, odnosno partner može postati poput doze koja vam uvijek iznova treba. Naš mozak se brzo prilagođava i dostiže prag tolerancije, što znači da vam za opuštanje i isti efekt kao na početku treba jača „doza“.

U slučaju ovisnosti o alkoholu, znači da ćete početi sve više konzumirati alkohol, dok u slučaju ovisnosti o drugoj osobi trebati ćete sve više i više tu osobu.

Kako u svakom odnosu ima doza ovisnosti, problem nastane ako u tom odnosu niste potpuno svoji i u miru sa svime što je bilo u vašoj prošlosti. Ako to nije tako, tada vam odnos može postati poput „flastera“ koji ne pušta tugu van i sve ono što želi izaći na površinu.

Upravo zato je često puta teško pustiti drugu osobu iz glave i tijela. Ta osoba vam treba da vas drži podalje od vaše boli. Ona vam je poput štita kojim si ne dopuštate doći malo bliže sebi. No, jednom kada pustite štit, moći ćete pustiti i osobu, a uz to istražiti sve što spava u vama.

Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt psihoterapije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com