Plan za budućnost se sastavlja uglavnom prema uputstvima obitelji. Neke od najvažnijih točaka mogu se otkriti prilično brzo, već u prvom razgovoru, kada terapeut pita: “Što su vam roditelji govorili o životu kada ste bili mali?“
Eric Berne bio je čuveni kanadski psihijatar, autor čuvenog koncepta transakcijske analize, odnosno programiranja ličnosti, kao i teorije igara. Njegova psihološka knjiga “Koju igru igraš?” postala je bestseller, a transakcijska analiza se izučava širom svijeta. Berne je siguran da je život svakog čovjeka programiran do pete godine, a onda svi živimo po ovom scenariju.
Pročitajte neke od citata čuvenog psihijatra:
1. “Scenarij je životni plan koji se postepeno odvija, koji se formira u ranom djetinjstvu, uglavnom pod utjecajem roditelja. Ovaj psihološki impuls velikom snagom gura čovjeka naprijed ka svojoj sudbini – i to vrlo često bez obzira na njegov otpor ili slobodan izbor.”
2. “U prve dvije godine ponašanje i misli djeteta programira uglavnom majka. Ovaj program čini početni okvir njegovog scenarija, “primarni protokol” o tome tko treba biti, odnosno treba li biti “čekić” ili “nakovanj”.”
3. “Kada dijete napuni šest godina, njegov životni plan je gotov. To su dobro znali svećenici i učitelji srednjeg vijeka, govoreći: „Ostavite mi dijete do šest godina pa ga uzmite nazad“. Dobar odgajatelj može čak i predvidjeti kakav život čeka dijete, hoće li biti sretno ili nesretno, hoće li biti pobjednik ili gubitnik.”
4. “Plan za budućnost se sastavlja uglavnom prema uputstvima obitelji. Neke od najvažnijih točaka mogu se otkriti prilično brzo, već u prvom razgovoru, kada terapeut pita: ‘Što su vam roditelji govorili o životu kada ste bili mali?'”
5. “Iz svake indikacije, u bilo kojem indirektnom obliku da se formulira, dijete pokušava izvući njenu imperativnu srž. Tako on programira svoj životni plan. Mi to nazivamo programiranjem jer efekt instrukcije postaje trajan. Želje roditelja dijete doživljava kao zapovijed, kao takva može ostati do kraja života, ako se u njoj ne dogodi neki dramatičan preokret ili događaj. Samo velika iskustva, kao što su rat ili ljubav koju roditelji ne odobravaju, mogu ga odmah osloboditi. Zapažanja pokazuju da životna iskustva ili psihoterapija također mogu proizvesti oslobođenje, ali mnogo sporije.”
6. “Najčešće odluke djece, a ne svjesno planiranje u odrasloj dobi, određuju sudbinu čovjeka. Što god ljudi mislili ili govorili o svom životu, često se čini da ih neka moćna privlačnost tjera da negdje teže, vrlo često nimalo u skladu s onim što piše u njihovim autobiografijama ili radnim knjigama. Oni koji žele da zarade – gube novac, dok se drugi nekontrolirano bogate. Oni koji tvrde da traže ljubav izazivaju samo mržnju čak i kod onih koji ih vole.”
7. “U životu čovjeka scenarijski ishod je predviđen, propisan od roditelja, ali će biti nevažeći dok ga dijete ne prihvati. Naravno, prihvaćanje nije praćeno fanfarama i svečanom povorkom, ali, ipak, jednog dana dijete može to izjaviti sa svom mogućom iskrenošću: ‘Kad porastem, bit ću ista kao mama’ ili ‘Kad porastem, bit ću kao tata’.”
8. “Programiranje se uglavnom odvija na negativan način. Roditelji pune glavu svojoj djeci ograničenjima. Ali ponekad daju dozvolu. Zabrane otežavaju prilagođavanje okolnostima (neadekvatne su), dok dozvole daju slobodu izbora. Dozvole ne dovode dijete u nevolje osim ako nisu praćene prinudom. Prava dozvola je jednostavno “možete”, poput dozvole za ribolov. Nitko ne tjera dječaka da peca. Ako hoće – peca, ako neće – ne peca, već se bavi s onim što hoće i kada okolnosti dozvoljavaju.”
9. “Dozvola nema nikakve veze s obrazovanjem o permisivnosti. Najvažnije dozvole su dozvole da se voli, da se mijenja, da se uspješno nosi sa svojim zadatcima. Osoba koja ima takvu dozvolu je odmah vidljiva, kao i ona koja je vezana svim vrstama zabrana.”
10. “Ponovo treba naglasiti: biti lijep (kao i biti uspješan) nije stvar anatomije, već dozvole roditelja. Anatomija, naravno, utječe na ljepotu lica, ali samo kao odgovor na osmijeh oca ili majke može lice kćeri procvjetati pravom ljepotom. Ako roditelji vide sina kao glupo, slabo i nespretno dijete, a kćer kao ružnu i glupu djevojčicu, onda će to i biti.”
