Ponekad činimo gluposti u vezama ne zato što smo loši. Porijeklo postupaka može biti skriveno duboko u podsvijesti i ukorijenjeno u djetinjstvu.
Često su ljudi toliko nesigurni da sami pokvare sve dobro zbog čega ih partneri cijene, te uništavaju veze. Koje slabosti ometaju odnose?
Oni koji ne poštuju i ne cijene sebe sposobni su zatrovati živote svojih voljenih, mučiti ih strastveno svojom ljubavlju, iznuđivati nježnosti, zahtijevati privrženost. Nije im dovoljno samo živjeti, uživati u svakom danu i uživati u onome što već imaju da bi bili sretni.
Ne, oni stalno “čine dobro”, vrijeđaju se pokušajima da partneri dišu bez njihovog sudjelovanja, prave probleme i uvijek kukaju da nisu dovoljno voljeni.
Što ometa odnose?
1. Infantilnost
Infantilnost rađa vječno nezadovoljstvo partnerom. Osoba koja je zapela u djetinjstvu ne shvaća da joj nitko ništa NIJE DUŽAN i ne preuzima odgovornost za odnos.
Rečenice koje mogu zbuniti i najiskusnijeg partnera – “lažeš me da sam lijep/a, ne misliš baš tako”, “jesi li mi namjerno donio žuto cvijeće da prekinemo?”, “prestani me obmanjivati, znam da sam debela ružna osoba”, “znam da se tvojoj mami (kolegama ili prijateljima) nikad neću svidjeti” i slično.
Obezvrjeđuju uspjehe, traže kvaku u svemu, kukaju i iscrpljuju partnera tako da on opravda sve svoje potajne strahove i pobjegne.
2. Kompleks ‘prevoljenog’ djeteta
Ako je dijete u djetinjstvu bilo pretjerano obožavano, ono će izrasti u nemogućeg egoistu koji neće moći izgraditi skladne odnose. Najveća strast takvih ljudi su oni sami.
Vječiti narcis, koji se divi svom odrazu – takvi podjednako mogu biti i muškarci i žene. Spaja ih jedno – partnera smatraju samo okvirom za lijepu sliku, sebe, naravno.
Strpljenje druge polovice prije ili kasnije nestane, a vi također želite toplinu i pažnju. Osjećaji potpuno izgaraju.
3. Nisko samopoštovanje
U takvoj osobi postoji crna rupa koja zahtijeva pažnju, divljenje, poštovanje, darove. Ne vjeruju da su vrijedni partneru pa stalno traže potvrdu vlastite privlačnosti, važnosti i odanosti.
Njihovi partneri samo dokazuju svoju ljubav. Ali nemoguće je samo davati zauvijek.
Resursi se moraju obnavljati, inače dolazi do devastacije. Biti stalno središte svemira za nekoga nije lako.
4. Sindrom izvrsnog učenika
Toliko žele biti najbolji da ta želja prelazi sve razumne granice. Na poslu rade sve bolje nego itko drugi, savršeno pripremaju pravu hranu kod kuće (a zatim tjeraju svoje voljene da sve pojedu, bez obzira na njihove želje).
Odluči li se perfekcionist baviti sportom, tjerat će se do infarkta pokušavajući stvoriti najbolju figuru u svemiru. A također će isto tražiti od partnera.
Da, jer i partnera treba prepraviti! Opire li se još? Zahtjevi rastu, ali ljubav nestaje.
5. Nedostatak samopouzdanja
Ljudi koji pate od sumnje u sebe toliko trebaju stalnu potvrdu svoje snage, privlačnosti i relevantnosti da im potvrda jednog partnera nije dovoljna. I iscrpljuju ga neprestano svojim zanovijetanjem.
A onda, kad su pritjerani uza zid, krive partnera što ga ne cijene, ne poštuju i uopće dovode u tako jadno stanje.
6. Traume iz djetinjstva
Često su ljudi koji su pretrpjeli traume u djetinjstvu zaštićeni od svijeta agresijom kao odrasli. Tu agresiju i nepovjerenje prema svijetu prenose na svoje partnere.
Oni sami ne osjećaju jaku ljubav pa sumnjaju da je ni oni ne osjećaju.
Stalno krše osobne granice, gaze svojim prijekorima i optužbama za nepostojeće izdaje i potpuno uništavaju sve pozitivne emocije koje su njihovi partneri osjećali prema njima.
7. Strah od sreće
Ovi su ljudi izrazito pesimistični u pogledu budućnosti. Vjeruju da će izgubiti, da su nedostojni dobre veze, da će ih ljubav proći, a sebe i okolinu truju mislima da više ništa neće uspjeti.
Donekle je to zgodno – unaprijed se odriču odgovornosti za sve buduće neuspjehe. Zašto nešto raditi, razvijati i pokušavati ako je sve unaprijed osuđeno na propast?
Ponekad činimo gluposti u vezama ne zato što smo loši. Porijeklo postupaka može biti skriveno duboko u podsvijesti i može biti ukorijenjeno u djetinjstvu.
Ako primijetite takvo ponašanje kod svog partnera, nemojte ga odmah kriviti. Pomozite mu u rješavanju problema: pohvalite nesigurne, pobrinite se za nevoljene, pokažite “odličnim studentima” da su lijepi i bez svojih pobjeda. Tada će sve doći na svoje mjesto. Ako se ipak stvari ne promijene, krenite dalje.
ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
