Nevezano za spol, svi u sebi nosimo i mušku i žensku energiju koje je poželjno dovesti u sinergiju. Lakše reći, nego učiniti, zar ne? Zašto je to lekcija koju toliko žena u životu prolazi? Zašto se toliko snažnih žena kroz život odvojilo od svoje ženske snage, a ne znaju je pritom ni definirati? Većina nas bi vrlo brzo dala neku definiciju muške snage, zar ne? A ženske? Što je ženska snaga? Što znači da bi žena koja želi biti zdrava trebala biti snažna kao žena, a ne snažna kao muškarac?
Na spomen Jaguara, nećemo pomisliti na slabost, nejakost i nemoć, zar ne?
Jeste li znali da je, u majanskoj kozmoviziji, energija moćnog i snažnog Jaguara ženski arhetip, ženski princip, ženska energija?
Kada bismo ovu najmoćniju i najmisteriozniju životinju džungle malo bolje proučili i od njezinog ponašanja u prirodi učili, Jaguarova jaka povezanost s prirodom i intuicijom bi nam mogla donijeti razne lijekove, podsjetnike, poruke i pouke za naš život.
Njegova bi nam moć i snaga mogla otvoriti oči o ženskoj pravoj prirodi, o istinskoj ženskoj snazi i moći.
Ako su neke životinje fizički sposobnije u noći, Jaguar je zato taj koji ima bolji noćni vid. I koji će, zahvaljujući svom šestom čulu, “nanjušiti” plijen prije neke druge životinje i na vrijeme će reagirati. Jaguar zna kako u tamnoj noći otvoriti svoje unutarnje oči.
Prema majanskoj kozmoviziji, mrlje na leđima Jaguara predstavljaju Mliječni put, a kad ova mistična životinja tajanstveno i magično nestane u grmlju usred noći, ona na svojim leđima nosi Sunce i Svjetlo kroz tamu podzemlja koju Majanci nazivaju Xibalba.
Ono što za njih označava Xibalba možemo usporediti i s izrazom koji nam je možda poznatiji: tamna noć duše.
A možda nam je zapravo ovaj opis najpoznatiji:
Izazovni, teški, duboki i bolni životni periodi u kojima se, doslovno i/ili preneseno, osjećamo: prazno, umorno, bez smisla, u duhovnoj i/ili egzistencijskoj krizi, u raspadu starog identiteta, nezadovoljni onim čega u životu ima, a nove priče kao na vidiku nema.
Jaguar je lovac koji svoju energiju ne rasipa naokolo za večerom trčeći, već čuva, njeguje i lovi tiho i mudro: skriven u grmlju, čekajući pravi trenutak da iz grma iskoči.
Što većinom rade domaće i divlje mačke? I one nam po putu daju znakove ako bolje pogledamo: Uče nas važnosti odmora, nerasipanja energije, važnosti čišćenja i punjenja.
Uče nas i magiji, mudrosti i snazi koja dolazi iz intuicije, iz povezanosti s prirodom, s ciklusima prirode, s našom pravom prirodom…
Učimo li od mačaka?
Eto zašto, iako možda manje sposoban od nekih drugih životinja, Jaguar lovi plijen bolje od mnogih drugih.
Eto zašto, kad se Jaguar u džungli začuje, buka svih ostalih životinja u glasnoj divljini prirode utihne.
Jaguar koristi šesto čulo i osjetila koja su mu prirodno, urođeno dana. Jaguar je moć. Intuicija. Šesto čulo. Povezanost s prirodom i svojom pravom prirodom. Mudrost.
A sve je to ženska snaga.
Kad je naše fizičko tijelo neprotočno, zatrpano i blokirano raznom hranom i pićima koje su na našem meniju često, a ne ponekad…
Kad je naše mentalno tijelo uma i ega skladište raznih trauma, rana, strahova, sjena, programa i uvjerenja…
Kad je naše srce postalo skladište raznih emocija s kojima jednom nismo znali što bismo i kako bismo…
Tada se lako dogodi da smo u svašta nešto uvjereni. Na primjer, čak i u to da su nam zdravi razum, fizičko tijelo ili intuicija upravo nešto rekli.
A zapravo, često su toliko zatrpani da možda uopće ne možemo čuti što nam tijelo stvarno želi reći.
Pa onda kažemo: “Tijelo mi je reklo da to trebam jesti.” Ili: “Intuicija mi je rekla da tako nešto napravim.” Kako smo sigurni da to nije došlo iz uma i ega? A da dušu i tijelo, od svega u njima, ne možemo ni čuti?
Materijalizam i fizički svijet žive u desnoj (“muškoj”) strani našeg tijela, dok su naša emocionalna i spiritualna tijela u lijevoj, “ženskoj” strani.
U toj ženskoj strani svih nas, nevezano za spol, nalazi se nepresušna kreativna energija, izvor s kojeg smo došli, izvor koji je naša prava kuća, izvor moćne nepresušne Božanske Kreatorske energije u nama.
Jaguar u majanskim učenjima simbolizira moćnu žensku kreativnu energiju i zahvaljujući tom izraženom aspektu i osjetilima, jako je povezan s prirodom, kreacijom, izvorima, izvorom.
Ista ta energija, ta osjetila, isti taj izvor, ta kreatorska moć, povezanost s prirodom, urođeno unutarnje znanje, šesto čulo i mudrost se, poput Jaguara u grmu, skrivaju u svima nama.
To su darovi s kojima smo došli prirodno. Na koje imamo urođeno pravo.
Ipak, kako bismo ih mogli koristiti, potrebno ih je otključati. Potrebno ih je probuditi.
Ako sve ovo zvuči previše mistično i magično, zvuči tako zato što magično i mistično zaista i jest. Jaguar je za Majance visoka magija, spirit Majke Zemlje, mađioničarska energija.
Znamo li kolika se magija i moć u nama kriju? Sjećamo li se koliko čudo nosimo u sebi ili smo putem zaboravili?
Magija i mudrost Jaguara, energija prirode i Majke Zemlje, intuicija i šesto čulo Jaguara su ženska snaga. U svima nama.
Obratimo pažnju na dijelove tijela koji šalju znakove i na kojoj su strani tijela. Ima li tu prostora za iscjeljenja, a posljedično i za naš emocionalni, kreativni, duhovni rast?
Odmaramo li, znamo li stati kad nas boli, kad smo umorne, kad imamo menstruacijske i klimakterijske procese, kad smo trudne…Znamo li reći: “ne”? Možemo li uopće čuti kad nam tijelo kaže: “ne”?
Znaju li žene same sebi reći: “Ne. Dosta je.”
Čuvamo li naše tijelo, našu maternicu koja je naša mudrost kao domaće i divlje mačke? Čistimo li se energetski i fizički, doslovno i preneseno, kao što nas to uče one?
Ili se, kad nam tijelo na vrijeme daje znakove da je vrijeme da se stane, obuvamo, doslovno i preneseno, u visoke pete?
Stavljamo na leđa doslovne i prenesene terete.
Jake smo za sve.
I sve možemo.
I tako uspjeh i inteligenciju mjerimo.
Tijelo pamti i govori na vrijeme da treba znati i stati. Ali glasovi sa strane, programi u nama su često preglasni.
Pa umjesto da dozvolimo sebi stati, treniramo, izlazimo, previše po kući i/ili na poslu radimo, stalno nešto da nas zaokupi i da nesvjesno pobjegnemo za raditi tražimo?
Pa se time koliko smo jake, inteligentne, sposobne, vrijedne i uspješne još često i hvalimo. Jer smo naučene da tako više vrijedimo, da smo tako više netko. Da nešto značimo.
Zapitajmo se kakve sve uloge na ovoj pozornici života igramo. Kad jednom iz ovog života dalje odemo, baš sve to što se često naziva uspjehom, sa sobom ne nosimo. Je li to slučajno?
Jaguarska energija priča priču o ženskoj snazi koja je često podcijenjena, a muška i ženska strana jednako su važne i snažne: Svaka na svoj način.
Muška i ženska snaga u nama pozivaju nas da ih međusobno izbalansiramo. Da se sjetimo što znači biti snažna kao žena i snažna kao muškarac. Da uvidimo razlike.
Da se sjetimo da ženska snaga predstavlja snagu u spiritualnom i emocionalnom smislu, a ne to da je žena snažna kao muško, što se često ženama dogodi pa onda dolazi do određenih disbalansa i disharmonije kod ženske energije.
Pa onda često dolazi do lakših ili težih bolesti.
Zbog izazova i okolnosti na životnom putu, žene su putem počele raditi kao da su više muško. Dok tijelo i maternica traže odmor, pražnjenje, čišćenje, punjenje i povezivanje.
Česta je ženska priča da, dok prolazi kroz jako izazovne životne periode, žena, u prenesenom smislu, kao da uzima oružje i bori se kao muškarac, a ne kao žena. To je česti dio puta i procesa. Trenuci kad ne vidimo ili nemamo uopće drugog izbora na vidiku.
I onda se putem dogodi da je preko noći, a ništa ne dolazi preko noći, žena iscrpljena i istrošena.
Često i narušenog zdravlja…
Unatoč svoj toj mudrosti, magiji, intuiciji, moći, snazi i životnoj energiji koja živi u jednoj ženi.
Pod raznim okolnostima života, žena se putem često sve više povezuje s muškom energijom u sebi, a od ženske moći, snage i energije se pritom odvoji.
Kad žena ponovno počne vraćati sebe i toj ženskoj energiji i ženskoj snazi u sebi, kažu Majanci, a ne samo oni, često se magično dogodi da tada istovremeno počne i izlaziti iz svojih izazovnih perioda iz kojih je dotad možda bilo teško izaći. Često se dogodi da počne, doslovno i preneseno, ozdravljati.
Tad se vraća izgubljena energija.
Tad se vraća ženska mudrost i unutarnje znanje.
Vraća se životna energija i snaga.
Vraća se ratnica u nama.
Ne ona s oružjem, nego ona koja mudro zna procijeniti kad je vrijeme za stati.
Što god netko sa strane o tome mogao reći ili misliti. Hoće li oni možda našu bolest ako se u tom borbenom stavu razbolimo umjesto nas nositi?
Da, nekad se nešto zaista mora odraditi. To je tako. I treba život prihvatiti.
Ali nježno tada prema sebi: Procijenimo mudro što, kada i kako to možemo što nježnije i lakše napraviti. Ako nećemo mi, tijelo će zapamtiti.
Kad se počnemo vraćati prirodi i našoj pravoj prirodi, znat ćemo tada uvidjeti i kad smo možda, odavno izašle iz nekih izazova i priča, a pritom smo još uvijek ostale u toj priči, u toj muškoj ulozi i snazi.
Dok neku ulogu i priču konačno ne (u)vidimo, kako ćemo uopće iz te priče i i uloge izaći?
Matea Erceg
Pišući o onome što živi i raste u prirodi, Matea istovremeno piše o onome što živi i raste u čovjeku i čovjekovoj pravoj prirodi. Iako je pisac u duši i u poslu, kroz svoje tekstove šalje poruku: Da svi odgovori koje tražimo nisu u knjigama, predavanjima, putovanjima ili bilo gdje izvan ili dalje od nas. To mogu biti super alati po putu, ali po odgovore na pitanja koja imamo ne trebamo ići dalje od sebe. Jer svi su odgovori cijelo vrijeme tako blizu: Unutar nas, s nama, u nama…
https://www.facebook.com/share/1KnCNFwatx/
https://www.instagram.com/mateaerceg?utm_source=qr&igsh=MjJ2Ymt1a3d0ZWdq
