Većina ljudi ima svoj stav o nečemu. Tijekom života se taj stav izgrađuje i postaje nešto nepromjenjivo, dio vlastitog karaktera. U bilo kojem trenutku kada se nađemo u društvu i započne razgovor o nekoj temi, mi već unaprijed znamo za što ćemo se boriti a protiv ćega ćemo biti. Ako je tema delikatnija, naš glas će biti viši a odgovori ubrzaniji. Ponekad glasovi utihnu, a šake nastave govoriti. Tema razgovora može biti vrlo banalna, sport na primjer, ali i životno ozbiljna, sami život na primjer.
Widget not in any sidebars
Ako na ulici sretnete anketare koji pokušavaju napraviti profil prosječne osobe, obično vas pitaju dva pitanja. Da si ste ZA ili PROTIV. Postoji i treće neizrečeno pitanje: NISTE SIGURNI. Kad vam već priđu sa takvim pitanjima nemate vremena opisno odgovarati i objasniti svoj stav. Na kraju ankete ćete biti svrstani ili u jednu ili u drugu grupu. Ili negdje između. Što je pitanje kontroverznije onih IZMEĐU je sve manje a odgovori ZA ili PROTIV su sve glasniji. A sad slijedi i moje pitanje: Da li ste za abortus ili ne? Brzo odgovorite.
Sada nastavljate čitati ovaj članak sa već odgovorenim pitanjem u vašoj glavi. Pripadate jednoj od skupina. A kako je tema kontroverzna, jer govorimo o životu i prestanku života, migoljite se u stolici i tlak vam pomalo raste. Ako mislite da je abortus ubojstvo nerođenog djeteta, neće vam biti drago ako kažem da to dijete nije dijete već obični fetus. Još se nije razvilo, nema osjećaje, nema imena ni OIB. U izvodu knjige rođenih je zapisan trenutak kada je dijete izašlo iz maternice a ne kada je jajašce oplođeno sa spermijem. Prema tome abortus ili pobačaj nije ubojstvo.
Sa druge strane, ako imate već utvrđeni stav da je pravo žene da sa svojim tijelom čini što ona hoće, a ja kažem da nitko nije gospodar sam za sebe. Jer isto tako i ubojica može uraditi sa žrtvom što god hoće jer ima snagu argumenta (nož, pištolj, gole ruke) da bude vladar sudbine onog drugog jadnika. Ako ste religiozna osoba, oduzimanje života je grijeh, pa prema tome i abortiranje je grijeh. Ako žena ima pravo da abortira onda je imala i odgovornost da stvori to dijete. Mogla je reći NE u pravom trenutku i onda ne bi ni govorili o ovom problemu.
Stvar dodatno komplicira ako je vjera upletena u razgovor. Svi se kunu u znanost koja nepobitno potvrđuje njihove stavove. I jedne i druge. Ako ste zaista vjernik, onda je stvar jasna. Da budem još malo jasniji, ako ste zaista katolik ili kršćanin, koji su najbrojnija skupina vjernika kod nas, sve je jasno za vas. Što kaže Crkva to je zakon. Plus, tu je Biblija koja sve to potvrđuje. Život nastaje u trenutku začeća. I kraj priče. Sve ostalo je ubojstvo. Nije velika razlika ni da ste Židov ili Musliman. Po nekima, duša naknadno uđe u tijelo fetusa i oduhovljuje beživotni embrio.
Ako ste pak pripadnik učenja dalekog istoka, duša, ako postoji, ulazi u tijelo još u majčinoj utrobi a nakon smrti odabire novo tijelo, opet u majčinoj utrobi. I u tom slučaju filozofija ahimse ili neozljeđivanja je bitna da bi osoba zabranjivala abortus. Kod budista je nešto drugačije jer oni ne vjeruju u dušu kao osobu već kao skup pet agregata (skandi) koji zajedno čine osobu. Ali i kod budizma ahimsa je bitan dio načina življenja. Još striktniji su Đaini koji žele sačuvati svaki život u bilo kojem obliku.
Druga opcija je kada vam religija ne predstavlja bitan faktor i eventualno je slijedite samo kao kulturu i tradiciju, ili ste otvoreni ateist koji jednostavno ne vjeruje u dušu, svevišnjeg i život nakon života. Tko se rodi živi, tko umre nema ga više. Prema tome, dok se dijete ne rodi, majka je odgovorna što će snjim.
Vrlo često u pozadini jedne dileme postoji i neizrečeno pitanje ili stav. Nije samo odgovor da je abortus umorstvo već i da je žena odgovorna za nerođeno dijete. Ali problem ide dalje jer ta ista žena nema ista prava kao i muškarac. U krajnjoj liniji, Bog je muško, Papa je muško, rabin je muško, hodža je muško. Ako se ženama daje samo odgovornost da mogu biti ubojice ako abortiraju, zašto im se ne da i pravo za život? Da li je i abortus ili ne, samo pitanje o moći? Da ne preskočim i tradicionaliste sa dalekog istoka, i tamo su žene manje vrijedne i imaju poteškoća da ih se prihvati ravnopravne sa muškarcima. Ispada da samo ateisti poštuju žene jer ionako je sve to slučajnost što se netko rodi muško a netko žensko.
Kada govorimo o životu, uglavnom mislimo na ljudski život. Ne na ŽIVOT. Naše uvjerenje o životu je duboko povezano sa vjerom koju slijedimo. To se ne propitkuje. Ali postoji nešto što bi trebalo biti isto kod ateista i kod vjernika: ŽIVOT JE VJEČAN. Bez obzira da li na život gledamo kao na beskrajnu izmjenu energija ili kao Božju milost, život je vječan. Neuništiv, bez početka, bez kraja. Bez obzira u kojem se tijelu nalazila duša ili život, to se ne može ubiti. Da li je priznanje da je život vječan, ona treća opcija umjesto ZA ili PROTIV?
Vidjeli smo da sve zavisi o kontekstu. O kontekstu vašeg spola, vjere, godina života. Promijenite kontekst i vaši stavovi će biti drugačiji. Što bi se reklo, ako ste u kutiji, sve vam je mračno. Niti jedan odgovor se ne može dobiti ako se krene sa stavom da mrzite one druge. Sa malo više ljubavi, tolerancije i samilosti, lakše se može doći i do pravog odgovora, Ako takav zaista postoji u ovom materijalnom, dualnom svijetu.
Neven Ilak, zivotjeprica.blogspot.hr
Widget not in any sidebars
