Chanakya Pandita, čuveni vedski filozof, kaže kako čak ni najmanji trenutak vremena ne možemo kupiti milijardama kovanica, pa se zato čak i trenutak vremena koji je beskorisno izgubljen mora smatrati najvećim gubitkom u životu. Vrijeme je osnovno mjerilo djelovanja naših osjetila pomoću kojeg računamo prošlost, sadašnjost i budućnost, ali u stvarnom računanju, vrijeme nema ni početka ni kraja.
Besmrtnici
Stanovnici viših planeta nazivaju se amare, ili besmrtni, zato što posjeduju dug životni vijek, daleko duži od ljudskih bića. Za ljudsko biće, koje ima životni vijek od najviše stotinu godina, životni vijek od nekoliko milijuna godina sigurno se smatra besmrtnim. Na primjer, iz Bhagavad-gite učimo kako je na planetu Brahmaloki trajanje jednog dana 4.320.000 x 1.000 sunčevih godina. Slično tome, na ostalim višim planetima jedan dan traje kao šest mjeseci na ovom planetu, a stanovnici žive deset milijuna svojih godina. Prema tome, na svim višim planetima, budući da je životni vijek daleko duži od trajanja života ljudskog bića, stanovnici se nazivaju besmrtnima iako zapravo nitko nije besmrtan u materijalnom svemiru.
Neosobni činitelj vremena
Međutim, svim uvjetovanim dušama, bez obzira u kojem se tijelu nalazile, pruža se toliko slobode koliko zaslužuju, a zloupotreba te slobode uzrok je ispaštanja, bijeda i nevolja koje predodređuje kala, vječno vrijeme. Kala nudi uvjetovanim dušama i sreću i nevolje. Kao što imamo neočekivane nevolje, tako možemo imati sreću, a da je ne tražimo, jer je sve predodređeno kalom. Dakle, svatko ispašta ili uživa rezultat svoje vlastite sudbine koju je odredio tijekom uzajamnih akcija i djelovanja u nizu prošlih života. U ovom svijetu svatko želi vladati materijalnom prirodom i tako stvara svoju vlastitu sudbinu pod nadzorom Vrhovnog Stvoritelja. On je sveprožimajući i zato može vidjeti svačije djelatnosti. Budući da On nema ni početak ni svršetak, poznat je kao vječno vrijeme ili kala. Kala ili vrijeme ima isto značenje kao i priroda i predstavlja preobraženu kreaciju načela materijalnog stvaranja.
Kao takva, kala se može prihvatiti kao prvi uzrok stvaranja ovog pojavnog svijeta, a preobražavanjem prirode postaju vidljive različite djelatnosti u materijalnom svijetu. Ove se djelatnosti mogu prihvatiti kao prirodni nagon svakog pojedinog živog bića, pa čak i nepokretnih predmeta, a nakon očitovanja djelatnosti nastaju razne vrste proizvoda i nusproizvoda te iste prirode. Čitav svemir kreacija je različitih vrsta bića počevši od atoma pa sve do samog gigantskog svemira i u potpunosti je pod božjom kontrolom u obliku kala-chakre. Upravljajuće vrijeme ima različite dimenzije u odnosu na pojedina fizička utjelovljenja. Postoji vrijeme za atomsko uništenje i vrijeme za kozmičko uništenje. Postoji vrijeme za uništenje tijela ljudskog bića i vrijeme za uništenje kozmičkog tijela. Dakle, bezlični činitelj vremena je pozadina materijalne kreacije kao oruđe Stvoritelja. To je sastojak ponuđen kao pomoć materijalnoj prirodi. Nitko ne zna gdje vrijeme počinje ni gdje završava; samo vrijeme može zabilježiti podatke o stvaranju, održavanju i uništenju materijalne kreacije. Ovaj činitelj vremena materijalni je uzrok stvaranja i stoga je neosobna božja ekspanzija. Vrijeme se smatra neosobnim obilježjem Boga.
Brahmajyoti – sjaj božjeg tijela
Bezlični brahmajyoti samo je djelomična predstava Boga. U duhovnom nebu brahmajyotija nema promjena različitih kalpi ili tisućljeća i nema djelatnosti stvaranja u Vaikuntha svjetovima. Utjecaj vremena vidi se po njegovoj odsutnosti. Utjecaj materijalne energije ne ometa zrake božjeg transcendentalnog tijela, beskrajni brahmajyoti. I u materijalnom svijetu, početni stvoritelj je Sam Bog. On stvara Brahmu, koji postaje drugostupni stvaratelj, opunomoćen od Boga.
“Maitreya je rekao: Vječno vrijeme je praiskonski izvor međusobnog djelovanja triju vezujućih sila materijalne prirode. Nepromjenljivo je i ograničeno i djeluje kao oruđe Svevišnjeg Gospodina za Njegove zabave u materijalnom svijetu.” (SB, 3.10.11)
Dakle, kao što smo rekli, neosobni činitelj vremena pozadina je materijalne kreacije kao oruđe Stvoritelja. Ovaj činitelj vremena materijalni je uzrok stvaranja i stoga je osobna ekspanzija Boga. Chanakya Pandita, čuveni vedski filozof, kaže kako čak ni najmanji trenutak vremena ne možemo kupiti milijardama kovanica, pa se zato čak i trenutak vremena koji je beskorisno izgubljen mora smatrati najvećim gubitkom u životu. Stoga, Shrila Jiva Goswami, jedan od najvećih svjeskih teologa i filozofa, zaključuje kako je činitelj vremena pomiješan s djelatnostima – djelovanjem i posljedicama – božje izvanjske energije. Izvanjska energija ili materijalna priroda, djeluje pod vrhovnim nadzorom samog Boga kao činitelja vremena, pa zato izgleda kao da je materijalna priroda proizvela toliko mnogo čudesnih stvari u kozmičkoj kreaciji.
“Ova kozmička kreacija je odvojena od Svevišnjeg Gospodina kao materijalna energija pomoću kale, neočitovanog, neosobnog obilježja Gospodina. Smještena je, kao objektivna kreacija Gospodina, pod utjecajem iste materijalne energije Vishnua.” (SB, 3.10.12)
Kao što je rečeno u Shrimad-Bhagavatamu (1.5.20), idam hi visvam bhagavan ivetarah: ovaj neočitovani svijet je sama Božanska Osoba, ali izgleda kao nešto iznad ili izvan Njega.
Apsolutno i relativno vrijeme
U suvremeno doba činitelj vremena također se objašnjava na različite načine, a ponegdje vrlo slično vedskom objašnjenju. Na primjer, u židovskoj književnosti vrijeme se prihvaća u istom duhu, kao predstavnik Boga. Tamo je rečeno: “Bog, koji je putem proroka u različita vremena i na različite načine objavio praočevima u prošlosti …”
U metafizičkom smislu, obilježje vremena jest apsolutnost i stvarnost. Apsolutno vrijeme je neprestano, nedirnuto brzinom ili sporošću materijalnih stvari. Vrijeme se astronomski i matematički izračunava u odnosu na brzinu, promjenu i trajanje pojedine stvari. Zapravo, vrijeme nema nikakve veze s relativnošću stvari; naprotiv, sve je oblikovano i izračunato u okviru mogućnosti koje vrijeme nudi. Vrijeme je osnovno mjerilo djelovanja naših osjetila pomoću kojeg računamo prošlost, sadašnjost i budućnost, ali u stvarnom računanju, vrijeme nema ni početka ni kraja. Vrijeme nije predmet nikakvog oblika psihologije, niti su trenuci sami po sebi objektivna stvarnost, već ovise o iskustvima. Stoga, činitelj vremena pomiješan je s djelatnostima – djelovanjem i posljedicama izvanjske božje energije.
Izvanjska energija ili materijalna priroda, djeluje pod vrhovnim nadzorom Stvoritelja kao činitelja vremena, pa zato izgleda kao da je materijalna priroda proizvela toliko puno čudesnih stvari u kozmičkoj kreaciji. Ova kozmička kreacija jest sam Bog, ali izgleda kao nešto iznad ili izvan Njega. Izgleda tako, jer ga kala odvaja od Njega. Nalik je na snimljeni glas nekoga tko je sada odvojen od glasa. Kao što se snimljeni glas nalazi na traci, tako se cijela kozmička kreacija nalazi u materijalnoj energiji i izgleda odvojena pomoću kale. Materijalna kreacija je zato objektivna kreacija Boga i očituje Njegovo neosobno obilježje koje toliko obožavaju filozofi impersonalisti.
