Apsolutno svaka situacija u životu služi za naše najveće dobro, bez obzira što se objektivno događa. To je bezuvjetna vjera i povjerenje da samo Bog zna što je u svakom trenutku za naše najveće dobro. Naravno, to podrazumijeva i našu odluku da živimo prema Božjim zakonima i univerzalnim načelima blagostanja, te da u svakom trenutku sve činimo najbolje što možemo. To je svjesno življenje, u miru, bez straha i očekivanja.
Duhovno vodstvo je kreator uvjeta, a ne izvršitelj naših zamisli pa kad od njega očekujemo da ispunjava naše zamisli tada nastaje blokada, jer okrećemo prirodni tok. Um je taj koji služi duhu, a ne obrnuto. U tome je bitna razlika između očekivanja od duhovnog vodstva i bezuvjetnog prepuštanja duhovnom vodstvu. Potrebno je imati povjerenje u duhovno vodstvo kao i potpuno povjerenje u ishod. Uvijek se naše odluke ostvaruju na bolji i lakši način nego što možemo zamisliti.
***
Prošlo je pola godine od moje zadnje kolumne u kojoj sam pisala o financijskoj svijesti. Stala sam s pisanjem, iako još nisam dovršila tematski ciklus, jer jednostavno nisam više imala unutarnjeg nadahnuća koje bi me motiviralo.
Budući da tada nisam znala zbog čega sam izgubila motivaciju, prepustila sam se svojoj duhovnoj inteligenciji s potpunim povjerenjem da ću odgovor dobiti kada za to dođe vrijeme.
I došlo je. Sada znam da sam interes za pisanje izgubila zbog toga što sam temu za ovu kolumnu prvo trebala proživjeti u praksi, a tek onda o njoj pisati.
Naime, tema šestog koraka osvješćivanja blagostanja i obilja odnosi se na bezuvjetno prihvaćanje duhovnog vodstva pa će ono što mi se u svezi s tim događalo, to najbolje ilustrirati.
Dakle, u travnju/aprilu 2019. odlučila sam realizirati svoj novi projekt: Priroda i tok novca, financijska inteligencija u praksi. Motiv mi je bio širiti svoje spoznaje o blagostanju i napretku na području osobnih financija. Kreirala sam strukturu seminara i odredila vrijeme i mjesto održavanja. Planirala sam da to budu vikend radionice i dvosatna promotivna predavanja na kojima bih ovu temu što više približila zainteresiranim ljudima.
Međutim nakon nekoliko održanih radionica osjetila sam snažnu unutarnju blokadu. Nisam više mogla nastaviti niti s radionicama niti s predavanjima pa sam u listopadu/oktobru 2019. odlučila prestati sa svim poslovnim aktivnostima. Osjećala sam da mi treba mir i introspekcija.
Okrenula sam se prema unutra kako bih otkrila uzrok svoje blokade. U stanju „pasive“ provela sam punih sedam mjeseci. Naravno, za to vrijeme intenzivno sam prolazila kroz svoje duhovne prakse i procese, a pri kraju tog razdoblja počela sam pisati kolumne o financijskoj svijesti: Kako izaći iz financijske krize. Počela sam se polako vraćati i u poslovnu aktivnost ali i dalje nisam imala volje držati radionice i predavanja o financijama. Još nisam bila otkrila uzrok svog unutarnjeg otpora.
Zbunjivalo me zbog čega osjećam toliki otpor pri pomisli da svoje spoznaje širim putem radionica i predavanja kad već živim u svijesti bezuvjetnog blagostanja te imam neodoljivi poriv svoje spoznaje širiti i dijeliti s drugim ljudima.
Ja ne znam, ali znam tko zna. On zna.
Zapravo, mučilo me samo jedno pitanje: zašto nemam volje raditi ono što zaista želim raditi. Konačno sam „dobila“ odgovor: imam blokadu na bezuvjetnom prihvaćanju duhovnog vodstva jer vjerujem da ja trebam znati kako, kada, s kim i s čim ću ostvariti ono što istinski želim.
Naime, da bih ostvarila ono što zaista želim, trebam ostvariti ove uvjete:
- (prepo)znati što želim,
- odlučiti ostvariti to što želim,
- ulagati energiju u ostvarenje odluke,
- bezuvjetno se prepustiti duhovnoj inteligenciji koja zna kako, kada, gdje, s kim i s čim će me povezati i uskladiti kako bih ostvarila svoju odluku.
Što se tiče mog cilja, prva tri uvjeta ostvarila sam bez problema (željela sam držati seminar na temu svjesnih financija, odlučila sam ostvariti to što želim, ulagala sam energiju u ostvarenje odluke (uredila sam poslovni prostor, ulagala u marketing).
Međutim, na četvrtom sam uvjetu stvorila blokadu jer sam mislila da trebam smisliti kako, kada, s kim i s čim ću ostvariti ono što istinski želim te da zatim samo trebam prepustiti duhovnoj inteligenciji da moje zamisli točno tako i ostvari.
Ali, istina je upravo suprotna. Svojim umom ne možemo odgonetnuti odgovore na ova pitanja, jer odgovore na ta pitanja zna samo duhovna inteligencija.
Da još pojasnim. Blokadu sam održavala time što sam bila fokusirana na um, umjesto na duh. Konkretno, željela sam održavati tečajeve pod određenim uvjetima (u Zagrebu, u svom poslovnom prostoru) i očekivala da će mi duhovno vodstvo upravo to omogućiti.
Problem je u tome što je duhovno vodstvo kreator uvjeta, a ne izvršitelj naših zamisli pa kad od njega očekujemo da ispunjava naše zamisli tada nastaje blokada, jer okrećemo prirodni tok. Um je taj koji služi duhu, a ne obrnuto. U tome je bitna razlika između očekivanja od duhovnog vodstva i bezuvjetnog prepuštanja duhovnom vodstvu.
Blokada me natjerala da osvijestim ego zamku – mentalnu kontrolu. Zbog toga sam joj neizmjerno zahvalna jer me nije puštala sve dok nisam došla do mira, dok nisam spoznala: Ja ne znam, ali znam tko zna. On zna.
„Pauzirala“ sam sedam mjeseci kako bih naučila ovu važnu lekciju, pa sam nakon te spoznaje odlučila:
Odlučujem živjeti u blagostanju s potpunim povjerenjem da samo Bog zna načine na koje ću ostvarivati svoje odluke i napredovati u svojem životu.
Velika je to avantura, znati da apsolutno svaka situacija u mome životu služi za moje najveće dobro, bez obzira što se objektivno događa te nemati nikakvu predodžbu o tome što će sutra biti. To je bezuvjetna vjera i povjerenje da samo Bog zna što je u svakom trenutku za moje najveće dobro. Naravno, to podrazumijeva i moju odluku da živim prema Božjim zakonima i univerzalnim načelima blagostanja, te da u svakom trenutku sve činim najbolje što mogu. To je svjesno življenje, u miru, bez straha i očekivanja.
Čudo – nikad ne bih mislila
Nakon te odluke dogodilo se čudo. Jednu večer, iz Podgorice me nazvala Nevenka Nikolić, voditeljica holističkog centra u Podgorici. Započela je objašnjavati kako u Crnoj Gori postoji veliki interes za moje knjige i zamolila me da joj pošaljem još knjiga te da obvezno planiram i svoj dolazak u Crnu Goru.
Jedva sam shvatila o čemu govori obzirom da sam, također na njezin poziv, već bila u Crnoj Gori u listopadu/oktobru 2018. godine i znam da od tada nije prodala niti jednu moju knjigu. Održala sam uvodno predavanje nakon kojeg nije bilo nekog posebnog interesa za moj rad tako da se od tada Nevenka nije javljala.
Stoga sam bila potpuno zbunjena s njenim iznenadnim pozivom i moram priznati da u tom razgovoru nisam ništa razumjela. Samo sam shvatila da govori kako se dogodilo čudo. A evo o čemu se radi. Ona je tada, nakon mog odlaska, odlučila nekoliko mojih knjiga darivati pa je tako Duhovnu ekonomiju poklonila i svom duhovnom učitelju Petru Perović. Petar je knjigu prelistao i zaključio da će je pročitati kada dođe na red za čitanje. Kada bi to bilo ne znamo jer se dogodilo to čudo o kojem pišem.
Naime, on je početkom svibnja/maja 2020. sanjao jedan san. Ugledao je neobičnu mačku na svojoj terasi i čuo glas: zove se Silvija. I to je to. Ujutro se sjetio sna i slobodnim asocijacijama – Silvija – silver – novac – prisjetio se naslova darovane knjige Duhovna ekonomija i počeo je sa zanimanjem čitati.
Toliko se oduševio pročitanim da je cijeli lipanj/jun držao predavanja na temu duhovne ekonomije. O tome je govorio s takvim oduševljenjem da su se mnogi njegovi učenici zainteresirali za tu temu i pokupovali sve knjige koje sam prije skoro dvije godine ostavila u Crnoj Gori. Nakon toga su poželjeli još knjiga i susret sa mnom.
Kada sam shvatila što se u Crnoj Gori događa znala sam da je to rezultat moje odluke da se bezuvjetno prepustim duhovnom vodstvu pa sam sa zadovoljstvom prihvatila poziv.
Rezultat toga je da sam u zadnjem kvartalu prošle godine bila tri puta u Crnoj Gori. I što tamo radim? Upravo ono što sam odlučila raditi u srpnju 2019. godine u Zagrebu, u svom radnom prostoru. Držim predavanja i vikend radionice o blagostanju, obilju i svjesnim financijama. S jednom sam grupom već završila osnovni program, s novom grupom sam počela i nastavljam s radom za mjesec dana, a sa svima se nastavljam kreativno družiti.
Konkretno, od kada sam prestala razmišljati o sredstvima i načinima, živim u Zemlji Čudesa. Radim ono što volim, upoznajem predivne krajolike i ljude kojima itekako koristi moje iskustvo, igram se i uživam u životu. Kako bi rekao jedan moj prijatelj: živim bez brige i pameti.
U prošlim sam kolumnama opisala koliko je važno osvijestiti i bezuvjetno prihvatiti vrijednost koju želimo ostvarivati jer željenu vrijednost možemo ostvariti jedino ako smo svjesni da je već imamo. Bezuvjetno prihvaćanje znači da (više) nemamo sliku o toj vrijednosti i da njezino postojanje ničim ne uvjetujemo.
Ako imamo viziju na koji način bismo vrijednost željeli ostvariti, to je sasvim u redu. Bitno je da se ne vežemo za sredstva i načine (kao što sam opisala u svom primjeru), nego da imamo povjerenje u duhovno vodstvo kao i potpuno povjerenje u ishod. Uvijek se naše odluke ostvaruju na bolji i lakši način nego što možemo zamisliti.
Duhovna inteligencija nas uvijek podržava
U ovoj kolumni želim naglasiti važnost bezuvjetnog povjerenja u duhovno vodstvo iz još jednog razloga. Naime, kada se svjesno odlučimo za neku vrijednost tada ta odluka „diže“ sve ono što ta vrijednost nije. Na primjer, ako se odlučimo za bezuvjetnu ljubav, prvo ćemo kroz životne situacije osvijestiti što bezuvjetna ljubav nije (posesivnost, ljubomora, ovisnost…), ako se odlučimo za bezuvjetno blagostanje, prvo ćemo osvijestiti što ono nije (posjedovanje, zgrtanje i gomilanje materijalnih dobara…) i tako dalje. Odlučila sam se za bezuvjetni napredak te shvatila da napredak nije činjenje nego je bivanje te da stoga napredujemo samo onoliko koliko uvećavamo svijest o istinskom Sebi.
Ako ne znamo kako proces transformacije funkcionira tada ćemo se najvjerojatnije razočarati i odustati od ostvarenja svojih vrijednosti jer će nam se činiti da nazadujemo ili stagniramo. Ali ako bezuvjetno prihvatimo duhovno vodstvo tada ćemo znati da nas duhovna inteligencija uvijek podržava, bez obzira omogućuje li nam situacije u kojima osvješćujemo i napuštamo svoje blokade (takozvana neugodna iskustva) ili nam omogućuje potrebne uvjete za ostvarenje naših odluka (ugodna iskustva).
Znat ćemo da nikad nećemo dobiti zadaću koju ne možemo ostvariti jer nikad nećemo željeti nešto što ne možemo ostvariti. Zato je toliko važno imati potpuno povjerenje u duhovno vodstvo, jer je ono Inteligencija koja je „zadužena“ za ostvarenje svih naših odluka.
Kada to prihvatimo kao svoju životnu istinu tada nam se počinju događati čuda, što znači da se počinju događati okolnosti koje nikada ne bismo mogli ni zamisliti. Meni zaista nikad ne bi palo na pamet da ću svoj projekt ostvariti u Crnoj Gori, u kojoj prije 2018. godine nisam nikada bila. Nekako mi je pogled bio usmjeren, nakon Zagreba, prema Istri.
Zašto me Bog usmjerio prema Crnoj Gori za sada još ne znam, ali znam da tamo postavljam(o) odlične temelje za širenje svijesti o blagostanju i napretku. Petar Perović je u proteklih trideset godina značajno doprinio dizanju razine svijesti u toj sredini, jer je na svojim radionicama i predavanjima „radio“ na tome da ljudi shvate i prihvate svoju istinsku prirodu, da se s njom povežu i usklade, osvijeste svoje istinske afinitete te počnu ostvarivati svoje kreativne zamisli.
Imam dojam da me duhovna inteligencija dovela u Crnu Goru na „pripremljeni teren“ jer svoje spoznaje o upravljanju energijom prenosim s nevjerojatnom lakoćom mladim ljudima koji su spremni upravljati svojom energijom u svim aspektima života i koji su svjesni da njihov uspjeh i napredak ovisi isključivo o njihovom angažmanu. Shvaćaju da njihov osobni standard ne ovisi o ekonomskom standardu njihove države (koji je prilično nizak), nego da ga isključivo sami stvaraju svojom sviješću o blagostanju. Shvatili su da s takvom sviješću automatski doprinose napretku i boljitku zajednice u kojoj žive. A ja im svojim primjerom i spoznajom pokazujem kako se to postiže.
Čudni su putevi Gospodnji, jer pitam se što bi bilo da jedan takav čovjek, kojeg do tada nisam poznavala, nije prije nekoliko mjeseci sanjao jedan neobičan san. Ja ne znam.
Sinkroniciteti su postali moja svakodnevica. U početku sam bila impresionirana, sve je izgledalo nevjerojatno, čudesno, bajkovito. Sada znam da je to normalno stanje svijesti svakog čovjeka kad dozvoli svojoj Inteligenciji da „pronalazi“ rješenja i povezuje nas s prividno nepovezanim situacijama, jer je u Cjelini sve ionako već povezano i usklađeno.
Napisala: Natali Luks, Škola svjesnog življenja
Autorica knjiga: Duhovna ekonomija, Svjesni izbor i Financijska inteligencija
109 SRETAN NOVAC
