Bolest treba nježno prihvatiti i zapitati je što ti želi reći. Tada se ona povlači. Kad je shvatiš kao znak za promjenu ona će te pustiti na miru, umjesto razvoja same bolesti, doći će do razvoja samog tebe.
Većina bolesti izvire i traje u mračnim kutevima čovjeka, one dolaze iznutra i jedino se tu mogu liječiti. Bolest silom osvaja prostor, ide sa duha na tijelo. Vreba u zasjedi.
Pojavi se u neuronu i krene čeprkati. Kad je ne znaš tumačiti, bolest te zaključa u sebe, daleko i duboko, ti postaješ zarobljenik.
Bolest je uvijek tu, kao i zdravlje. Ako svoje misli ne guraš stalno u te mračne kuteve,
bolest ne izlazi na svjetlo. Ali ako je izazoveš, pojavi se. I tko koga uplaši, ti bolest ili bolest tebe, to je presudno.
Bolest treba nježno prihvatiti i zapitati je što ti želi reći. Tada se ona povlači.
Kad je shvatiš kao znak za promjenu ona će te pustiti na miru, umjesto razvoja same bolesti, doći će do razvoja samog tebe.
Ali ti po navici vodiš rat, i stalno buljiš u taj mračni kut boreći se protiv bolesti, a svaka borba jača ono protiv čega se boriš.
To se upravo sad događa, epidemija vlada i čitav naš zajednički organizam – civilizacija, bori se u svojoj zemaljskoj karanteni uporno radeći na svom razvoju – razvoju svoje metastaze.
Sada imaš šansu, promijeni svoju svijest i počni novi život.
Peđa Vujović, https://www.pjphototherapy.com/
