Možda mi ne obraćamo pažnju na svaku riječ koju izgovorimo, ali djeca itekako obraćaju.
Jedan od najboljih načina pomoću kojih možemo djecu naučiti da nešto rade – trebamo ih navesti da nam pomažu u određenim obavezama, koje su u skladu sa njihovim uzrastom. Međutim, to nije uvijek lako, ali postoji način da bude lakše.
To što dijete nazivate “maminim/tatinim malim pomoćnikom” može mu nanijeti više štete nego koristi, pokazala je nova studija.
Iako to na prvi pogled djeluje vrlo pozitivno, psiholozi su otkrili da ih to zapravo odbija, odnosno da su tako manje šanse da djeca pomognu u nečemu što smatraju teškim zadatkom.
Nova studija je pokazala da je mnogo efikasnije jednostavno pitati djecu za pomoć, jer ih to ohrabruje da nastave svakodnevno pomagati, čak i ako im se nešto ne sviđa.
Razlika je, vjerovali ili ne, samo u riječima – psiholozi tvrde da djeca bolje reagiraju na riječi koje pozivaju na akciju (možeš li pomoći mami?), nego na konstrukcije tipa “možeš biti moj pomoćnik”.
“Novo istraživanje pokazuje kako tako suptilne jezične stvari mogu utjecati na ponašanje djeteta, na načine koje ranije nismo shvaćali.
Na primjer, korištenje glagola kada se govori o djetetovom ponašanju, poput ‘možeš pomoći’, čini ih odlučnijim da to i učine, nego kada se koriste imenice kojima se govori o istoj stvari – ‘možeš biti pomoćnik’”, kaže autorica studije profesorica Marjory Rounds.
Ovo istraživanje je pokazalo da kada djeca pristanu biti “pomoćnici” vrlo lako odustaju ukoliko naiđu na prepreku, dok su vrlo uporni u namjeri da obave zadatak kada ih pitate da “pomognu”.
