Maṅgalasutta, propovijed o blaženstvu, budistički je tekst nastao prije 2000 godina u drevnoj Indiji, koji su prenosili učenici Siddharthe Gautame Buddhe. Njime se opisuje put duhovnog života i vrhunska moralnost, kako se čulo od Buddhe, kojega se naziva Blaženi.
Maṅgalasutta
“Ovako sam čuo – jednom je prilikom Blaženi boravio u [gradu] Sāvatthīju, u [parku] Jetavani, u Anāthapiṇḍikinom samostanu. No tada, pred kraj noći, jedno božanstvo obasja gotovo cijeli park Jetavanu predivnom svjetlošću, stoga mu priđe Blaženi, [a božanstvo,] primaknuvši se Blaženome te mu odavši počast, stade postrance [od njega]. Stojeći postrani, to se božanstvo tada obrati Blaženome u stihu:
[Božanstvo:] „Mnogi bogovi i ljudi promišljaše o blaženstvupriželjkujuć’ si dobrobit. Kaži najveće blaženstvo.“ [Buddha:] „Odvojenost od glupana i povezanost s mudrima,
te čašćenje vrijednih časti – to je najveće blaženstvo.
„Život na prikladnom mjestu, dobra djela iz prošlosti,
vlastita pravilna težnja – to je najveće blaženstvo.
„Vel’ko znanje i umijeće, stega i vrhunski trening,
i dobro sročene riječi – to je najveće blaženstvo.
„Služenje ocu i majci, briga za ženu i djecu,
i smireno djelovanje – to je najveće blaženstvo.
„Davanje, život po Znanju i skrbljenje za rodbinu,
[k’o] i besprijekorna djela – to je najveće blaženstvo.
„Askeza, napuštanje zla, nepijenje alkohola
te pomnost u [svim] stvarima – to je najveće blaženstvo.
„Poštovanje k’o i skromnost, zadovoljstvo i zahvalnost,
pravodoban prijem Znanja – to je najveće blaženstvo.
„Strpljenje k’o i ljubaznost, posjećivanje asketa,
pravodobna raspra Znanja – to je najveće blaženstvo.
„Askeza, pobožan život, znat’ Plemenite istine,
i postići Utrnuće – to je najveće blaženstvo.
„ Čiji um pod utjecajem svjetovnih stvari ne luta,
bez žalosti je, čist, smiren – to je najveće blaženstvo.
„[Ti] koji ovo učine, nigdje poraženi, [oni] posvud putuju sigurni – njima je to najveće blaženstvo.“
„Propovijed o blaženstvu“ [je] završena.”
Preveo: Boris Kvaternik
Pripremila: Sanja Vuković Grbac
