“Od svih ratnika najjača su dva: vrijeme i strpljenje.” – L.N. Tolstoj
Bio je lijep proljetni dan, misli mlade žene ispunilo je osjećanje mira dok je razmišljala o Isusovoj smrti i uskrsnuću.
Zastala je na trenutak na vrhu stepenica koje su vodile na glavnu ulicu sada prepunu ljudi koji su žurili na svoj posao.
Na starom mjestu, na početku prolaza, sjedila je stara prodavačica cvijeća. Oko njenih nogu bili su raspoređeni buketi svježeg cvijeća na raširenom novinskom papiru. Prodavačica cvijeća se smiješila, a njeno staro, izborano lice sjalo je od neke unutrašnje radosti.
Bez mnogo razmišljanja mlada žena se okrenula, izabrala je jedan buket i upitala: “Danas ste izgleda sretni?“
“Zašto da ne, odgovorila je starica. Sve je dobro. Zar ne?”
Bila je jadno odjevena i veoma stara, njen odgovor je iznenadio ženu.
“Pa vi ovdje sjedite već godinama. I uvijek ste nasmiješeni. Izgleda da se dobro nosite s svojim nevoljama?”
“Pa ne možete doživjeti ove moje godine, a da nemate nevolje. Godine i nevolje idu uvijek zajedno” odgovorila je. “Ali sve vam je to kao Isus i Veliki petak….” a onda je zastala.
“Kao što?” upitala je žena.
“Kao Isus i Veliki petak. Kada je Isus umro na križu u petak, bio je to najgori dan za Isusa. I kad se pojave nevolje, ja se uvijek toga sjetim. Jer tada sebe podsjetim i što se dogodilo sa Isusom tri dana kasnije. Tada je Isus uskrsnuo!
Kada stvari pođu kako ne treba, naučila sam da ne gunđam već čekam tri dana, jer tada sve nekako izađe na dobro.”
Mlada žena se nasmiješila u znak pozdrava i pošla dalje. Ponijela je sa sobom malu lekciju o strpljenju, i kad god dođu nevolje ili neprilike uvijek se sjeti riječi:
“Daj Bogu priliku da ti pomogne. Pričekaj tri dana”.
