“Ne sviđaju mi se obavezna cjepiva. Mislim da je to strašna pogreška. To je indeksni pokazatelj neuspjeha politike. Mislim da su vlada i zdravstvene vlasti već učinile sve što su razumno mogle učiniti. ‘Ovdje su cjepiva, mislimo da djeluju i na vama je da odlučite hoćete li ih uzeti ili ne. A ako ih ne uzmete, otvorit ćemo sve i vraćamo se natrag normalnom životu.’ Mislim da je tako trebalo ići.”
Prenosimo mali dio interviewa Dr. Jordana Petersona, kanadskog kliničkog psihologa, društvenog kritičara, autora nekoliko bestselera te profesora psihologije na Sveučilištu Toronto, s YouTube kanala The Telegraph koji se odvio 24. rujna 2021.
Jeste li bili iznenađeni razinom usklađenosti zapadnih društava s ‘lockdownovima’ koji su sprovedeni u roku od nekoliko tjedana, a kojima su ukinute temeljne građanske slobode?
JP: Zasigurno smo gotovo trenutno napravili nešto što je oponašanje totalitarne Kine, što je prilično iznenađujuće. Moguće je da smo postupili instinktivno jer smo bili suočeni s krizom. Dakle, to možda i nije velika greška, ali činjenica je da smo imitirali totalitarnu državu prihvaćajući princip lockdowna. Tko je znao koliko je ovaj virus zaista opasan? Dok smo shvatili, koliko smo god to bili u stanju, sve je već bilo progutano.
Rekavši to, iznenađen sam razinom želje za takvim vrstama blokada. Ovaj sam tjedan razgovarao sa Stevenom Crowderom o aplikaciji u Australiji (nadam se da ću točno prenijeti to o čemu smo razgovarali) u kojoj fotografirate sebe i šaljete fotografiju vlastima, policiji te oni na taj način znaju gdje ste.
Prepoznaju pozadinu mjesta gdje se nalazite te na taj način znaju da ste stvarno tamo. I pomislio sam – kako možemo znati da ta aplikacija nije opasnija od virusa!? Jer mislim da bi mogla biti. Smrtno sam ozbiljan po tom pitanju. To je doista nešto. To se elektronički širi daleko brže od virusa i inficira politički sustav do Bog zna koje mjere. Jako sam zabrinut zbog toga.
Ne sviđaju mi se obavezna cjepiva. Mislim da je to strašna greška. To je indeksni pokazatelj neuspjeha politike. Pogotovo u zemlji poput Kanade jer svi mogu otići u ljekarnu i dobiti cjepiva. Mislim da su u nekom smislu vlada i zdravstvene vlasti već učinile sve što su razumno mogle učiniti. “Ovdje su cjepiva, mislimo da djeluju i na vama je da odlučite hoćete li ih uzeti ili ne. A ako ih ne uzmete, otvorit ćemo sve i vraćamo se natrag normalnom životu.” Mislim da je tako trebalo ići.
Mislim da su propisana cjepiva užasna ideja. Mislim da će uzrokovati puno više problema nego išta dobroga.
Proučavali ste režime komunizma i nacizma u 20. stoljeću, tj. kako sofisticirana društva mogu pasti na najautoritarnije, užasno genocidne razine, a mislim da je jedan od razloga taj što vlade koriste strah kako bi uvjerile ljude da se pokore. Ne želim to uspoređivati s trenutnom situacijom u svijetu, ali određene sličnosti postoje.
JP: Pa da, sličnosti postoje s mnogo onoga što su nacisti učinili – oni su bili ljudi iz javnog zdravstva, ideja iskorjenjivanja nesposobnih. To je bilo javno zdravstvo, postojalo je ‘opravdanje’ za to što rade. Mnogi nacistički užasi izrasli su iz tog početnog opravdanja. Ne pokušavam napraviti jeftinu usporedbu s onim što se trenutno događa u zapadnom društvu, ali u određenom smislu problem je ako se ponašate u skladu s nekim visokim etičkim standardima kao što su: “zaštitit ćemo vas, jer zaslužujete biti zaštićeni; vaše zdravlje je najvažnije; i jedan izgubljeni život je previše…” …DA, ALI… budući da to u određenom smislu postaje apsolutno teško je reći što to NE opravdava?
To je problem. Što to NE opravdava!? Ne uspijevamo prepoznati svoju unutarnju vrijednost na svoju štetu – to je prava istina. Ali kada unutarnje vrijednosti učinite eksplicitnim i ograničite mogućnost zakonu da ih prekrši, činite to kako ne biste dopustili da se događaju stvari koje se sada događaju.
Stvari nikada nisu ovakve: “tu je opasnost i evo što možemo učiniti po tom pitanju da bismo postigli sigurnost”, već su stvari ovakve: “tu je opasnost i evo što bismo mogli učiniti, ali to također ima svoje opasnosti”. Tada nastupa politička rasprava koja je opasnost veća.
Ja također čvrsto vjerujem da će globalni pa čak i nacionalni pokušaji ophođenja prema ‘klimatskim promjenama’ uzrokovati puno više problema od nakupljenog ugljičnog dioksida.
Ne zato što akumulirani ugljični dioksid ne predstavlja određenu prijetnju, već zato što kad to postane globalna planetarna prijetnja, nastupa kriza i ta je kriza onda opravdanje za gotovo svaku političku akciju.
Cijeli razgovor možete pogledati ovdje.
Prijevod i obrada – ATMA
