Empati su često na meti sociopata jer im predstavljaju najveću prijetnju. Empat je obično prvi koji otkrije da nešto nije u redu i izražava ono što on/ona osjeća. Kao posljedica toga, empat je i sociopatov neprijatelj broj jedan i izvor privlačnosti; odgovori i akcije empata pružaju odličnu zabavu za sociopate, koji koriste i zlostavljaju ljude zbog svojevrsnog sporta.
Zamka za empate: terapeuti i savjetnici su gotovo po definiciji empatični kako bi olakšali oporavak klijenata – no ova kvaliteta može značiti da su takve karijere mete za sociopate, potpomognuto onim što dr. Jane & Tim McGregor nazivaju “apatima”. Prvi članak u Velikoj Britaniji o ovom okrutnom sportu pokazuje kako to identificirati i zato i izbjegavati.
Ljudi koji su mete sociopata često odgovaraju sa samo osuđujućim komentarima kao “Bio sam glup”, “Što sam mislio” do “Trebao sam slušati svoje osjećaje”. No, dolaziti u doticaj sa sociopatom je kao pranje mozga. Površni šarm sociopata je obično način s kojim on/ona kondicioniraju ljude.
U inicijalnom kontaktu sociopat će često testirati empatiju drugih ljudi, tako da bi vas pitanja postavljana za otkrivanje jeste li ili niste li visoko empatični, trebala alarmirati. Ljudi s visoko empatičnom tendencijom su često na meti. Oni s nižom razinom empatije se obično preskoče, iako oni nekada mogu biti upleteni kako bi ih sociopati iskoristili kao dio svoje okrutne zabave.
Sociopati čine do 25% zatvorske populacije, počinivši više od duplo agresivnih napada nego drugi kriminalci. Stopa ponavljanja nedjela kod sociopata je gotovo dvostruko veća od drugih prijestupnika, a za nasilne zločine trostruko.
No, ne nalaze se svi sociopati u zatvoru. Postoji manje vidljiv teret koji sociopat nanosi drugima emocionalnom traumom koja, ako ostane neprimjetna, može dovesti do poremećaja anksioznosti, depresije i PTSP-a.
Kronično traumatizirane osobe često pokazuju hiper-budnost, tjeskobu i uzbuđeno ponašanje, simptome poput glavobolja od napetosti, gastrointestinalnih smetnji, bolova u trbuhu i u leđima, drhtavice i mučnine.
Izlaganje i interakcija sa sociopatom u djetinjstvu može ostaviti ožiljke cijeloga života. To se može odnositi na ljude u terapiji – i na one koji su u oporavku obučeni kao terapeuti pri čemu se nakon ponovnog izlaganja u odrasloj dobi mogu potaknuti stari osjećaji i PTSP.
Ovaj članak nije per se o sociopatima, nego je o preživljavanju štete koju oni nanose.
Svakodnevni sociopati
Mnogi sociopati upropaštavaju druge na prikriven način, tako da njihova prava priroda ostaje skrivena godinama. Mogu posjedovati površan šarm, a to odvraća pažnju od uznemirujućih aspekata njihove prirode.
Sljedeći povijesni događaj ilustrira kako ljudi mogu sustavno biti ciljani dok ne osjete da jedva mogu vjerovati svojem vlastitom osjećaju stvarnosti – točnije ono što mi nazivamo “gaslighting – sumnja u vlastitu percepciju, pamćenje i mentalno zdravlje”. Sociopatsko zlostavljanje je ciljano zlostavljanje. Može uništiti živote. Žrtve to mogu preživjeti, ali uz ogromnu cijenu.
‘James’ je u školi odlučio pokazati nenaklonost prema ‘Samu’ koji je bio osjećajan i popularan. Izrugivao bi mu se zbog audicije za školsku predstavu ili kad bi Sam bio uzrujan zbog neuspjeha na testu. Situacija se pogoršala kada je postalo poznato da se Samovi roditelji rastavljaju. Činilo se da Sam to prima s hrabrošću, na divljenje svojih vršnjaka. Također je dobio pozornost i simpatije od školskog osoblja, pogotovo Jamesovog omiljenog učitelja: tj. onog kojeg je James najlakše manipulirao.
James je odlučio sprovesti plan prikrivenog nasilničkog ponašanja. Počeo je tihu kampanju “šaptanja” drugima implicirajući da se Samovi roditelji ne rastavljaju, da je to ovaj rekao samo kako bi zadobio pozornost. Nažalost, sve je to bilo previše uspješno i tijekom sljedećih nekoliko dana Sam se susreo s tišinom i verbalnim maltretiranjem od svojih kolega koji su ga prije toga podržavali.
James je nastavio svoju kampanju, ciljajući Samove bliske prijatelje tijekom narednih nekoliko dana. Našli su se optuženi za prekršaje kao što je slanje uvredljivih e-mailova/poruka. Tada je ‘omiljeni’ učitelj otišao na “dopust koji odmah stupa na snagu”, nakon optužbi za napad na učenika. Odakle su dolazile optužbe? Pogodite.
Ovaj slučaj pokazuje kako sociopati namjerno, od malih nogu, mogu ciljati druge. Iskorištavanjem kredibiliteta i dobre volje drugih, James je iskoristio situaciju. S učiteljem koji je više perceptivan, sociopat bi se možda mogao i otkriti, ali je on znao koga manipulirati i koliko je daleko mogao ići.
Pogledajte carevu/caričinu odjeću
Kako biste se suočavali sa sociopatima, najprije morate otvoriti oči. U Carevom novom ruhu Hansa Christiana Andersona, dvojica tkalca su obećala caru novo odjevno ruho koje je nevidljivo za one koji su glupi i nesposobni za svoje pozicije.
Kada je car paradirao pred svojim podanicima, svi su se odrasli, ne želeći da budu viđeni u negativnom svjetlu, pretvarali da i oni mogu vidjeti odjeću. Jedina iskrena osoba je dijete koje je kroz plač reklo “Ali on ne nosi nikakvu odjeću!”.
Vi, također, trebate vidjeti sociopate kakvi stvarno jesu. Uvjetovani smo da šutimo, što često znači da se moramo pretvarati da nešto ne vidimo ili da trpimo zlostavljanje.
Dječak u priči predstavlja one koji vide problem ponašanja onakvim kakvim jest i koji pronalaze hrabrost zauzimanja stava zbog svojih uvjerenja. Pogled postaje uvid, koji se pretvara u djelovanje. Svjesnost je prvi korak u ograničavanju negativnih učinaka kontakta sa sociopatom.
Interakcije sociopata
Pogledajmo u ono što nazivamo Sociopat-Empat-Apat Trijada ili SEAT. Ustrajno zlostavljanje drugih ljudi je aktivnost sociopata koja se ističe. Kako bi pobijedili u svojim igrama, sociopati koriste pomoć priljepaka: apata.
Apati. One koji sudjeluju u aktivnostima sociopata nazivamo ravnodušnima, ili apatima. U ovoj situaciji, to znači nedostatak brige i indiferentnost prema ciljanoj osobi.
Istaknuli smo važnost viđenja problema onakvog kakav jest kroz priču o Carevom novom ruhu, koja predstavlja kolektivno poricanje i dvostruke standarde koji su često značajka društvenog života. Apat je u ovom kontekstu netko tko je voljan biti slijep: tj., onaj koji ne vidi da je car/carica gol/a.
Apati su sastavni dio sociopatskog arsenala i doprinose sociopatskom zlostavljanju. Sociopati imaju jezovit smisao poznavanja tko će im pomoći u rušenju ciljane osobe. Nije nužno lako identificirati apata; u drugim okolnostima, apat može pokazati dovoljno empatije i brige za druge – samo ne u ovom slučaju. Jedan atribut koji apat mora imati je veza s ciljanom osobom.
Kako apati, koji bi inače bili razumni ljudi, postaju uključeni u takve destruktivne aktivnosti nije teško razumjeti, ali to može biti teško prihvatiti. Glavni kvalifikacijski atribut je loša prosudba koja proizlazi iz nedostatka uvida. Oni mogu biti ljubomorni ili ljuti na metu i na taj način mogu dobiti nešto od razvitka same situacije.
U drugim slučajevima, apat možda ne želi vidjeti “loše” u sociopatu, osobito ako je sociopat koristan. Ili su možda odlučili ne vidjeti jer imaju dovoljno svojih problema te ne posjeduju potrebne sposobnosti ili moralne hrabrosti da bi pomogli ciljanoj osobi u tom trenutku. Obično, pri aktivnoj ili pasivnoj uključenosti, kod apata se savjest čini kao da je zaspala. Upravo je to scenarij koji uzrokuje da ljudi slijepo slijede vođe motivirane isključivo osobnim interesima.
Čitatelji možda poznaju eksperimente prof. Stanleya Milgrama sa Sveučilišta Yale koji je testirao ljudsku sklonost prihvaćanja zapovijedi, kad su sudionici davali jake elektrošokove ispitanicima. Nakon toga, napisao je članak pod nazivom “Opasnosti poslušnosti” (The Perils of Obedience; op. prev.): “Obični ljudi, jednostavno radeći svoj posao te bez nekog posebnog neprijateljstva s njihove strane, mogu postati agenti u strašnom razornom procesu“.
Apati su često strašljivi ljudi. Oni su ti koji će najvjerojatnije ići za ostalima, oni koji se slažu da car/carica nosi novo ruho. Također mogu ne vidjeti prijetnju – opasnost je bez značaja ako se poriče njeno postojanje.
Poslušna reakcija apata na sociopatov ‘poziv na oružje’ tada može rezultirati iz stanja “naučene bespomoćnosti”. Apati se ponašaju bespomoćno jer žele izbjeći neugodne ili štetne okolnosti [uključujući da se sociopat okrene protiv njih]. Apatija je strategija izbjegavanja.
Empat. Često je empat meta sociopata. Empati su obični ljudi koji su vrlo perceptivni i intuitivni i pripadaju 40% ljudi koji osjete kada nešto nije u redu, koji odgovaraju na svoj unutrašnji instinkt. U priči Carevo novo ruho, empat je dječak koji spominje nešto što se ne smije spominjati: da nema odjeće na caru/carici.
1990-ih znanstvenici su sugerirali da postoji pozitivna veza između empatije i emocionalne inteligencije. Od tada se taj pojam koristi naizmjenično s emocionalnom pismenošću. To u praksi znači da empati imaju sposobnost razumijevanja vlastitih emocija, slušanja drugih ljudi i suosjećanja s njihovim emocijama, produktivno izražavaju svoje emocije i nose se s njima na način koji unaprjeđuje osobnu snagu.
Ljude često privlače empati zbog njihove suosjećajne prirode. Posebno atribut im je da su osjetljivi na emocionalne nevolje drugih. S druge strane, imaju problema sa shvaćanjem zatvorenih umova i nedostatka suosjećanja u drugima.
Izuzetno empatični ljudi se mogu naći u situaciji kako pomažu drugima nauštrb svojih potreba, što ih može dovesti da se ponekad povlače iz svijeta.
To je čudno. Većina nas uživa u gledanju filmova i čitanju knjiga o herojima koji odbijaju slijediti mase, što sugerira da postoji nešto vrijedno divljenja u ljudima koji imaju odvažan stav.
No, u stvarnom životu, gledajući nekoga tko podiže glavu iznad svoje ‘zaštitne ograde’ često čini da se mi ostali osjećamo nelagodno. Većina – 60% populacije – radije živi lagodan život. Bilo je zanimljivo otkriti, kada se radilo istraživanje za ovu knjigu, koliko često ljudi vide empate kao one osobe koji stvaraju probleme.
Empati koriste svoju sposobnost kako bi naglasili i poticali svoju i tuđu dobrobit i sigurnost. Međutim, problemi nastaju za empate kada su apati u blizini. Empati se mogu poniziti, rastužiti i prisiliti na položaj usamljenog borca zbog nedjelovanja apatičnijih tipova koji ih okružuju.
Sociopatska transakcija
Empati su često na meti sociopata jer im predstavljaju najveću prijetnju. Empat je obično prvi koji otkrije da nešto nije u redu i izražava ono što on/ona osjeća.
Kao posljedica toga, empat je i sociopatov neprijatelj broj jedan i izvor privlačnosti; odgovori i akcije empata pružaju odličnu zabavu za sociopate, koji koriste i zlostavljaju ljude zbog svojevrsnog sporta.
Svijet empata nije za one koji su malodušni. U kontekstu o kojem diskutiramo, empati se često nađu u situaciji kako su sami protiv ne samo sociopata, već također često i protiv stada apata. Apati su uspjeli zauzeti prvo mjesto u sociopatovim intrigama.
No, ovo glavno mjesto ima svoju cijenu za ono što zovemo “sociopatska transakcija”, apat sklapa neizgovoreni Faustovski ugovor sa sociopatom, zatim pasivno ili na drugi način sudjeluje u okrutnom sportu.
Sociopat-empat-apat trijada
Uobičajena postavka ide ovako: empat je prisiljen zauzeti stav kada vidi da sociopat kaže ili učini nešto podmuklo. Empat izaziva sociopata, koji odmah ubacuje druge kako bi zametnuo tragove te kako bi krivnju svalio na empata. Empat postaje predmet zlostavljanja kada apat potvrdi sociopatovu perspektivu.
Situacija obično završi loše za empata, a ponekad također i za apate, ako se njihova savjest vraća da ih proganja ili kasnije postanu i sami predmetom zlostavljanja. No, frustrirajuće je što sociopat često prolazi nekažnjeno.
Sociopati rijetko kad mijenjaju ovu prokušanu i testiranu formulu jer im praktički garantira uspjeh.
Sociopati privlače apate različitim sredstvima: laskanjem, podmićivanjem, zbunjivanjem lažima. Sociopat će učiniti bilo što kako bi pobijedio u svojoj igri. Najbolji način ilustriranja ove interakcije i lakoća s kojom se apati privlače je još jedna kratka priča.
‘Steve i Robin’ su bili mikrobiolozi na prestižnom sveučilištu, surađivali su na važnom testiranju cjepiva. Šef odjela, Ben, se nadao da će postići značajnu dobit; uspjeh bi mu mogao podići status u njegovom polju rada i biti katalizator za blistavu karijeru.
Njegovi kolege su radili neumorno u prikupljanju podataka, a zatim je Ben izradio skicu studije kako bi je poslao uglednom časopisu. Odlučio je da ishod nije izgledao primamljivo, te je krivotvorio ključne rezultate kako bi iste predstavio u najboljem svjetlu. Nakon završetka skice, poslao je studiju na komentiranje svojim kolegama. Steve je odgovorio e-mailom da je zadovoljan s materijalom; iskoristio je to kao priliku da se uliže svom šefu. Ali Robin je bio prestravljen, ističući kolosalne pogreške. S velikom hitnosti i kritiziranjem je odgovorio Benu.
Pošto nije primio odgovor ili telefonski poziv vezano uz to, Robin je otišao osobno naći Bena, otkrivajući ga u kantini sa Steveom. No, bilo je već prekasno. Ben je otrovao Steveov um, rekavši da ga je Robin izazvao osporivši točnost rezultata zbog dugogodišnje zamjerke. Ben je rekao da je morao povući Robina s njegovog osobnog rada prije nekoliko mjeseci. Ben je implicirao da je Steve drugačiji. Napomenuo je Steveu da će biti na redu za promociju “osobito ako uspijemo ovu studiju objaviti i osiguramo financiranje sljedeće faze ispitivanja”.
Do vremena kad im se Robin pridružio, Steve, iako je u početku bio šokiran, je na koncu pridobiven na Benovu stranu s brzim laskanjem i insinuacijama.
Robin im je prišao u kafeteriji. “Bok, imate li vremena za popričati sa mnom?” Na kratko je uslijedila neugodna tišina. Steve je razmijenio pogled s Benom, koji se odao zavjereničkim smiješkom, nakon što je transakcija obavljena uslijedio je sport. “Da, baš smo razgovarali o radu. Usput, vidio sam tvoj e-mail, no ako temeljito pogledaš rad, mislim da ćeš uvidjeti da je sve ispravno.” Steve je odgovorio sa samodopadnim pogledom “Ja sam s Benom u ovome”. Robin je ostao šokiran. “Zar vi to ozbiljno? Vi ste sretni da rad ode na pregled sa svim tim ozbiljnim pogreškama? Naša reputacija će se srozati u ruševine.”
Zatim je odlučio zauzeti stav. Zatražio je da njegovo ime bude uklonjeno u dijelu koautora, ali je bio ogorčen kad je saznao da je rad svejedno poslan u časopis. Još više frustrirajuće, bio je već objavljen. U međuvremenu, radno mjesto je postalo izvor stresa za Robina dok se borio da se nosi sa zatezanjem od strane kolega koji su vidjeli njegovu intervenciju kao pokušaj sabotiranja njihovog rada. Ljudi su ga izbjegavali i, kad jesu razgovarali s njim, razgovor je bio neprirodan.
Na kraju, Robin je dogovorio sastanak s Benom da se iznese sve i za svagda. No Ben je preuzeo kontrolu nad dnevnim redom. “Robin, moram biti iskren s tobom, mnogi od tvojih kolega su nezadovoljni s načinom kako rješavaš stvari, a neki su napravili i pritužbe. Ne vjeruju da se ponašaš profesionalno nakon što si pokušao sabotirati njihov teški trud. Srećom recenzenti su vidjeli kako smo sproveli dobro ispitivanje, tvoj pokušaj klevetanja nije dobio krila.
“Ne možemo si priuštiti da imamo sabotera u našoj ekipi. Tako da sam razgovarao o tome s dekanom i on se slaže da za tebe ovdje nema budućnosti, ne postoji drugi način da se ovo riješi. Moraš ići.”
Zvuči li vam poznato neka od faza ove priče?
Efekt namjernog uništavanja tuđe stvarnosti
U gornjoj priči, djela Bena i Stevea imaju ”gaslighting” učinak na Robina. Gaslighting je sustavni pokušaj jedne osobe da nagriza tuđu stvarnost.
Sindrom je dobio svoje ime iz predstave i filma istog naziva u kojem ubojica nastoji navesti svoju suprugu da posumnja u vlastiti zdrav razum i navesti druge da joj ne vjeruju.
‘Gaslighting’ je oblik psihičkog zlostavljanja u kojem je lažna informacija predstavljena na takav način da meta počne sumnjati u njegovo/njezino pamćenje i percepciju. Psiholozi to zovu “sociopatski ples”. To bi moglo uključivati poricanje ili namještanje čudnih događaja.
To je makijavelističko ponašanje najgore vrste. I svatko može postati žrtva sociopatovih ‘gaslighting’ poteza: roditelj i dijete, rodbina, prijatelji, grupe ljudi uključujući radne kolege.
Psihoterapeutkinja Christine Louis de Canonville opisuje različite faze kada zlostavljač vodi odnos kroz:
- fazu idealiziranja, gdje se sociopat prikazuje u najboljem mogućem svjetlu – ali ova faza je iluzija, kako bi privukao svoju metu
- fazu devaluacije koja počinje postupno, tako da meta ne obrati pažnju na sociopatovu transformaciju u hladnoću i bezosjećajnost, ali će se početi osjećati podcijenjena na svakom koraku; što je više meta pod stresom, više sociopat uživa u moći, a njezino zlostavljanje može postati ekstremnije
- fazu odbacivanja – meta je svedena na objekt prema kojem je sociopat ravnodušan, smatrajući da je pobijedio u igri; sociopat odbija bilo kakvu vezu, kreće na sljedeću metu.
Gaslighting se ne događa odjednom, tako da, ako sumnjate u ranim fazama veze da se osjećate ‘gaslight-irani’, možete se zaštititi udaljavanjem.
Dr Jane and Tim McGregor
