“Što god da se događa, prihvatite to onako kako jest. Bez okrivljavanja, bez kritiziranja, bez osuđivanja bilo koga, bilo koju situaciju, sebe. Onda se intenzitet karme smanjuje i dolazi do bestrasnosti, nevezanosti. Znači, bez obzira na sve, vama je dobro. Iznutra ste skroz mirni i ništa izvana vas ne može uznemiriti.”
Pitanje: Možeš li nam reći nešto više o našoj osobnoj karmi? Moramo li proći baš sva iskustva ili postoji neki drugi način da ih prevaziđemo? Ovako se stalno vrtimo u krug, jedne te iste situacije se ponavljaju. Kao da ne mogu prevazići neke stvari.
Mohandji: Odgovor na ovo pitanje bi trajao bar 5 dana, ali skratit ću. Karma koja je izazvala tvoje rođenje u ovom životu je izabrana. Ili drugim riječima, donijela si svoju mapu unaprijed isplaniranih puteva od prvog do posljednjeg otkucaja srca. Poslije smrti, kad duša napusti tijelo, ona pokupi osnovni karakter osobe koja je boravila u tijelu, najdominantnije želje, kao i navike i određene karakteristike koje su činile konstituciju te osobe u ovom životu. Evolucija ne prestaje smrću. Duhovna evolucija se nastavlja kroz smrt, kroz sljedeće rođenje… To je proces, ne zaustavljaš se nigdje. Kada duša, kad je u pitanju normalna smrt, ne samoubojstvo ili ubojstvo, napusti tijelo, ona dospijeva u astralnu ravan. Kao mjesto na aerodromu gdje dočekujete avion.
Kad jednom stignete tamo, kao što sad ovdje vi i ja razgovaramo o aspektima karme, tako isto u astralnoj ravni borave duhovni majstori čiji je jedini posao da pomognu dušama.
Oni priđu i pitaju: “Dijete moje, kako se osjećaš? Imao si život, jesi li sretan, ponio si neki prtljag, što želiš uraditi s njim?”
Ako kažeš: “Volio bih da iskusim još”, oni ti onda pomognu da ga organiziraš kako treba, npr. ono što želiš da doživiš s dvadeset godina ili u nekom drugom uzrastu. Ovo planiranje utječe na sve aspekte tvog života.
Plan obuhvaća tvoj život kao osobe, tvoj život u odnosu s drugim ljudima, drugim dušama i u odnosu s društvom ili državom. Dakle karma postaje proširena karma. To znači, počeli ste iz astralne ravni, ušli u utrobu žene, kao jedinica karme, ali čim ste se tamo spustili, onda počinjete s nadogradnjom. Imate oca, majku, imate rođake, društvo, imate učitelje, duhovne majstore, šefove, sve…
Kako se krećemo paralelno s karmom, svidjelo se to vama ili ne, što god morate iskusiti, u određenom trenutku, na određenom mjestu, s određenim ljudima, to će se dogoditi, treba i mora da se dogoditi. Slobodna volja je postojala u trenutku kad ste krenuli na putovanje, u astralnoj ravni, prije nego što ste krenuli na putovanje. Od trenutka kada ste krenuli na putovanje, odlučuje „turistički agent“. Slobodna volja se završava u astralnom svijetu.
Čim počne putovanje, vrijeme preuzima. Ovdje „turistički agent“ predstavlja vrijeme. I vrijeme te nosi kroz situacije. Možeš se roditi na jednom mjestu, odeš na drugo mjesto da se sretneš s drugom osobom, vjenčaš se, dobiješ djecu, doživiš svakakva iskustva. Dakle, kada se zakunete: „Želim provesti narednih nekoliko života s ovim čovjekom“, pazite 🙂
U suštini, karma koja je je isprovocirala tvoje rođenje je primarna karma. Osnovni zahtjev je bio da potrošiš svoje želje. Zato si i krenula na putovanje, zar ne? Imala si želje da iskusiš odnosno izraziš određene stvari, zato si ovdje. Ali što se dogodilo u međuvremenu, našla si nešto drugo što ti je zanimljivije i počela si da nagomilavaš još. Tu slobodnu volju definitivno imaš, da nagomilavaš želje. Možeš da nagomilavaš još želja ili da odlučiš da ih nemaš.
Dok ideš dalje, nagomilavaš još želja, naročito ako su negativne prirode, npr. neko te izgrdi ili uvrijedi, ti ćeš se toga definitivno sjećati. Moglo bi tu biti mržnje i bijesa, moglo bi biti osvete. To se definitivno uskladišti u našem sistemu. Dobre stvari se ne skladište toliko kao loše. Loše mnogo više zadržavamo u umu. To će isprovocirati daljnja rođenja. Ono što uskladištimo, što nismo mogli da doživimo, nagomilali smo nove želje, to odlučuje sljedeće živote.
Pitanje: Kako rastvoriti lošu karmu? Kako se očistiti?
Mohandji: Da bismo se oslobodili karme, prva stvar je preventiva. Preventiva je prvi nivo. Da bismo se riješili karme, potrebno je spriječiti nagomilavanje želja. Preventiva je ono što unosimo u svoj sistem, i ona je na tri nivoa:
Prvi je hrana – na nivou tijela.
Drugo su emocije – na nivou uma.
Treće je znanje na nivou intelekta.
Ti se podatci trebaju potrošiti inače će pasti sistem. Kako to spriječiti? Tako što ćeš biti svjestan. Tj. na nivou tijela, biti prisutan, ne gledati TV u isto vrijeme, jer ako se pažnja dijeli i na TV i hranu, um luta, nije potpuno prisutan. Zatim, kontrolirati želje, ali ih nikako potiskivati, ako želiš čaj, pij čaj. Nego idi kroz vrijeme tako što ćeš ispunjavati, a ne potiskivati želje.
Potiskivanje je samo odlaganje, želje tako nikada ne odlaze iz našeg sistema. Dakle, biti svjestan svojih misli, riječi i djela, smanjuje unos podataka. Jesti sa svjesnošću smanjuje količinu. Emocije, možete iskusiti emocije, ali da ne budete emotivni. Ne kažem da budete bezosjećajni, nego proživite emociju, uradite nešto u vezi s tim, ali je ne čuvajte u sistemu.
Zapamtite da je sve što proživljavamo sada, ta iskustva smo sami izabrali, ali imamo moć da to smanjimo. To je ujedno i razlog zašto volimo društvo onih na višem nivou postojanja, višoj svijesti, oni vas vode na više nivoe. Kada ste u društvu bića više svijesti, ono što je niže prirode samo od sebe otpada. Prije nego što uđete u dobro društvo, treba da izbjegavate loše društvo. Što je loše društvo? To je društvo onih koji vas vuku dole. Ljudi koji vam daju negativnost.
Ljudi ili situacije koje vas zamaraju, iscrpljuju i čine vas nemoćnim. Loše društvo ne mora značiti da su ljudi loši, nego to znači ljudi koji nam ne odgovaraju. Hrana koja nam ne odgovara je loša za nas. Društvo koje vas podiže, čini da se osjećate bolje, i koje pomaže da vidite više stvari, to je dobro. Društvo koje vas okrivljuje, iscrpljuje, zamara, je loše za vas. To je prvenstveno ono što treba shvatiti kada djelujemo u društvu.
To su sve osnovne stvari za prevenciju karme ili nagomilavanja karme. Kada ste svjesni svojih aktivnosti, hrane koju jedete, misli koje imate, podataka koje unosite, to sprječava nagomilavanje karme. Ponekad kupujemo knjigu i prihvaćamo što u njoj piše, a zanemarujemo vlastito iskustvo. To je najgore što možete sebi napraviti.
Drugo pitanje je bilo kako rastvoriti svoju karmu, kako se očistiti od nje. Što god da se događa, prihvatite to onako kako jeste. Ne kažem da trebate biti otirač i dozvoliti svima da brišu noge o vas. Nije u tome stvar. Stvar je u prihvaćanju: „Ok, to je sada moja stvarnost. Da vidim što mogu napraviti da izađem s tim na kraj.”
Koristi svoj intelekt, svoj razum više nego emocije u svakoj situaciji, što sprječava nagomilavanje dalje karme i olakšava vam da se nosite s datom situacijom. Koristiti razum odnosno intelekt je jako dobra ideja. Ne emociju. Emocija vas razljućuje. Ona čini da reagirate na situaciju. Intelekt čini da odgovorite na situaciju. Ako manje (emotivno) reagirate u svijetu, to ste mirniji. To je prvi nivo odbrane koju možete stvoriti za sebe, a koja je plemenite prirode. A ako možete da se osigurate da ne odreagirate, čak i ljudski odnosi postaju lakši.
Kvalitet odnosa koje imamo u životu postaje jasniji. Ljudi se neće kačiti s vama. Ne kažem da ne osjećate, definitivno trebate osjećati, ali koristite više intelekt, a ne emocije. To je izvodljivo i ne treba vam vodič. A unutrašnji mir koji na taj način možete dostići nitko drugi ne može potpuno shvatiti. Vi ćete znati.
Dakle prva stvar je preventiva, odnosno biti svjestan, druga je prihvaćanje svoje sadašnje stvarnosti, ne na krotak način kao kad smo govorili o predaji (univerzumu). Nego prihvaćanje, ok, to je moja sadašnja stvarnost, hajde da izađem na kraj s njom.
Bez okrivljavanja, bez kritiziranja, bez osuđivanja bilo koga, bilo koju situaciju, bilo sebe. Onda se intenzitet karme smanjuje i dolazi do bestrasnosti, nevezanosti. Znači bilo da je situacija, osoba ili stvar ovdje ili ne, vama je dobro. Iznutra ste skroz mirni i ništa izvana vas ne može uznemiriti.
A sada, u četiri reda, Adi Shankaracharya govori o oslobođenju – uz pomoć dobrog društva postaješ odvojen, nevezan. Kad se jednom vezanost raskine, nastaje stanje bez želja, jer ste slobodni („odvezani“) od raznih stvari oko vas. Um postaje stabilan, nepomičan, miran. A kad um postane stabilan, nastupa potpuno oslobođenje.
Dok živite, oslobođeni ste od ciklusa rađanja i smrti. Mir se useli i skrasi, ništa vas ne može poljuljati, potpuno ste oslobođeni i dok živite i dok napuštate tijelo. Do oslobođenja dolazi kada imate smireni um. Da bi um bio miran, trebate biti savršeno mirni iznutra, a da biste bili potpuno mirni iznutra, trebate biti odvezani od svega, da niste vezani ni za što, ili da ste bez želja.
Da bi došlo do bezželjnosti, potrebna je odvojenost, nevezanost. Znači npr. bilo da je čaj tu ili ne, dobro mi je. Bilo da je osoba ili situacija tu ili ne, meni je dobro. Ja sam izvan svega toga. Dakle nivo djelovanja se promijeni sa sebičnog, ili samoživog, na svrhu i svrsishodnost. Zato većina religija i učitelja inzistira na služenju siromašnih, životinjama jer to pomaže raskidanje vezanosti.
Pitanje: Postoji li neki drugi način za to osim druženja s duhovno naprednim osobama?
Mohandji: Kao što sam ranije rekao, svaka stanica je skladište. Te sve naše prošle djelatnosti, misli, riječi su se utisnule u stanice odnosno nalaze se na staničnom nivou. To zovemo staničnom memorijom. A ta uskladištena memorija se može obrisati u prisustvu viših duhovnih majstora. To je vjerojatno posljednji način.
Prvi način je osvještavanje. Osvještavanje također podrazumijeva to da ste objektivni, da nepristrasno promatrate svoje misli, riječi, djela, što znači da promatrate sebe kako nešto obavljate. To podrazumijeva da vas ne sputavaju emocije, da vas ne sputavaju situacije, a ni ljudi. Mir i sreća koje ste dostojni da budu u vama, a ne u rukama drugih ljudi. Dakle kad vladate svojim postojanjem, ili ste barem svjesni svog postojanja na nivou svih elemenata, misli, riječi i djela, onda mnogo toga ode iz vašeg sistema.
Znači promatrate sebe dok razgovarate, dok jedete, a u isto vrijeme niste vi uključeni. To je trajna meditacija. I kada ste u takvom raspoloženju, utjecaji događaja sa strane na vaše stanice su manji.
Sljedeći način je vježbanjem (joga) odnosno hiperventilacijom tj. vježbama disanja. To znači ubrzano dišete (pranajama) i širite svijest ili dovodite životnu energiju (pranu) na svoj stanični nivo te mnogo uskladištenih utisaka ode iz vas.
Treći način je pjevanjem molitvi, mantri. Razne vrste pjevanja ili izgovaranja potpomažu čišćenje. Spontanim pjevanjem, moljenjem. Vrhunac tog mantranja je da vi postanete jedno s time. Neće biti razlike između vas i molitve, mantre jer ćete se stopiti u pjevanju. Jedno ime Boga je tijelo mantre. Taj nivo djelovanja jako pročišćava.
I četvrti način je prisustvo duhovnih majstora, svetaca, ljudi uzvišene svijesti. Ono sagorjeva mnogo toga čega niste svjesni jer oni prodiru kroz vas, vide vašu konstituciju, i uklanjaju štošta, pod uslovom da djeluju iz više ravni, da su povezani s Izvorom.
Mohandji
Prijevod i transkripcija: Biljana Vozarević i Vanja Baltić
Izvor: mohandji.wordpress.com
