Svaki dan donosimo odluke i pitamo se jesmo li donijeli pravu odluku, jesu li neke stvari za nas… I onda nam se dogodi onaj trenutak kad nam se ponudi „odgovor“. To je u mom slučaju mail: „Prijavite se na radionicu Konstelacija…“
Čega?! Ok, Google, što su Konstelacije?
Google: Konstelacije su izuzetno učinkovita terapeutska metoda koja u kratkom vremenu omogućuje dobivanje uvida u srž problema i najsloženijih životnih situacija te u moguća rješenja i odgovore. Konstelacije se koriste u timskom vođenju, psihoterapiji, organizacijskom savjetovanju, superviziji, medijaciji…
Bila je to jedna od mojih pametnijih odluka – prijavila sam se i došla na svoju prvu radionicu Konstelacija kod Ines jer me zanimalo što su one uopće i zašto drugi ljudi dolaze ovdje. Mene je dovela radoznalost (i možda neki problem, za koji sam mislila da ću ga uspjeti riješiti ovdje), a i nakon googlanja po netu i youtube-u nisam baš puno razumjela, a htjela sam znati više. Takav sam tip, želim vidjeti, osjetiti i razumjeti. Pogotovo razumjeti, jer sve se može razumjeti, 1+1=2, zar ne? Kao sjajna studentica PMF-a nisam dvojila u matematičko-fizičke zakone. Dođeš, vidiš, shvatiš (to je bila moja deviza; moram napomenuti da sam bila posebno ponosna na moje vrsno znanje prirodnih znanosti i jaki logički um. Stoga, mislila sam, i ovo ću bez problema shvatiti).
„ZAŠTO STE VI OVDJE?“ – postavila sam to možda čak i malo neumjesno izravno pitanje gospođi koja je sjedila pored mene, tog jednog subotnjeg sunčanog jutra.
„Mislite zašto sam na planeti Zemlji ili zašto sam ovdje na radionici?“ – duhovito mi je odgovorila moja „susjeda“.
„Ne, ne… zašto ste na radionici?“ – upitala sam smijući se.
„Za Konstelacijama posežem kada ništa drugo ne djeluje“ – odgovorila mi je gospođa. „Odnosno, bolje rečeno, kada ne mogu više, kada me je sve „stislo“ i kada zaista ništa drugo ne donosi željeni pomak“.
Zaintrigirao me njen odgovor, pa sam postavila još jedno (možda malo provokativnije) pitanje: “Pa, ako posežete za njima kada ništa drugo ne djeluje, zašto onda ne idete odmah na njih nego čekate ili radite nešto drugo? (Naravno da sam malo požalila što sam to tako „izlanula“, ali bilo mi je logično).
Sada me gospođa pogledala malo izravnije, s neodređenim izrazom lica, kao da se pita provociram li ju ili je za takvo pitanje kriva moja prpošna mladost, no onda je vjerojatno po mom pomalo blentavo-iskrenom pogledu shvatila da nemam „loše namjere“ :).
Odgovorila mi je, ovaj put s još većim smiješkom: “Zato što nisam uvijek spremna na promjenu. Stisne me situacija, problem, život, no iako kažem da želim da se to promijeni, ponekad ili čak prečesto, nisam suštinski spremna na promjenu, nego se „krčkam“ i kada ne mogu više, kada zaista želim riješiti situaciju ili ju pogledati iz nekog drugog kuta, onda dođem na Konstelacije. Znate, mi često kažemo da nešto želimo, bilo imati, bilo biti ili postići, ali… jesmo li uistinu spremni da do toga dođemo, da to razrješimo, da to dobijemo? Jesmo li uistinu spremni PROMIJENITI SE?“
Ovo mi je odmah zazvučalo na neke od klasičnih odgovora koja se daju na neka suštinska pitanja, pa sam se samo nadala da gospođa neće izvući nekog „asa iz rukava“ tipa dodatne fraze Louise Hay ili Eckarta Tolle-a, koje sam, by the way, sve „znala“. No kako sam nakon nekog vremena shvatila, misliti da znamo ili zaista znati su dvije suštinski različite stvari, koliko to god bilo logično. No kako rekoh, bila sam „mlada i perspektivna“ i na svijet sam gledala iz pozicije „ja znam (skoro sve, a ako ne sve, sigurno više od većine ljudi)“.
I onda je počela radionica Konstelacija. Sve nakon toga je povijest…
Danas, nakon 1,5 godine „iskustva“ u njima, s našom predivnom voditeljicom Ines koja „ruši“ sve matematičko-fizičke zakone, vodeći Konstelacije sa srcem i iz srca, stvarajući red i poredak na razini duše, mogu zaista reći da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu, da slijedim svoju prirodnu radoznalost i dođem na radionicu.
Shvatila sam da se Konstelacije „ne mogu razumjeti“, barem ne na način na koji sam ja mislila da mogu, na razini uma, i moram reći da je ta spoznaja bila dosta poražavajuća, barem za mene, studenticu prirodnih znanosti. U redu, znala sam da je sve energija (obožavam Teslu!), ali ovo je ipak nešto drugo. Ne znam da li me je više fascinirao način kako Konstelacije djeluju (to ne bih znala opisati, znam samo da DJELUJU, i to ponekad ekspresno, trenutno, isti dan!) ili spektar problema koje one rješavaju, odnosno situacija u kojima nam one mogu pomoći pronaći rješenje/a koje ne vidimo. Nerijetko su ta rješenja upravo ona za koja nismo uopće mislili da postoje, jer nismo niti situaciju uspjeli sagledati sa svih strana, a onda ih na naizgled tako lagan i protočan način, na površinu „izvuče“ naša Ines.
Osobno (jer ne mogu niti želim govoriti o tuđim situacijama) sam riješila u pozitivnom smislu blago rečeno nedobar odnos sa sestrom koju sam jako voljela i koju naravno volim dandanas, ali s kojom u tom razdoblju nisam uopće pričala (govorim u vrijeme kada sam došla prvi put na Konstelacije) već 2 godine. S tim problemom sam i došla na Konstelacije, s namjerom da se to onda „riješi tu i sada“ ili barem da dobijem neko „drugo“ mišljenje. No kad sam ukratko opisala svoj problem, voditeljica Ines mi je rekla nešto što me iznenadilo, da iza tog problema stoji jedan drugi problem, koji se ticao nečega što je poticalo od mojih predaka i o čemu ja nisam ništa znala. Niti o precima, niti o njihovom problemu. Pokazalo se je da je problem u komunikaciji nas dvije nešto što potječe iz prošlosti i s čime ja izravno nisam imala nikakve veze. (E tu je moje znanje fizike i matematike stalo na crvenom svjetlu J ). I zaista, Ines je postavila Konstelaciju, koja je pokazala u čemu je bio problem i to me „pomelo“; u smislu da mi je bilo neshvatljivo da se na rješenje koje se kao takvo pokazalo, došlo na tako neobičan način. Iako mi je bilo teško za priznati, ovo je bilo prvi put da sam „osjetila“, a ne razmišljala, „osjetila“ sam da je ono što se preda mnom pokazalo, istina. (Ne mogu objašnjavati kako se rade Konstelacije, to se zaista mora vidjeti). No ono što je najvažnije je, da me tu istu večer, nakon radionice, sestra s kojom nisam imala kontakt toliko dugo vremena, nazvala prvi put nakon 2 godine. Ono što je možda važno za reći jest i da sam ja osobno doživjela duboku promjenu, samim svojim prisustvom na radionici i sudjelovanjem u radovima drugih ljudi, i vjerojatno mi je i ta promjena pomogla da istu večer razgovaram sa svojom sestrom na sasvim drugačijoj razini od one na kojoj je (prije radionica Konstelacija) bio naš odnos. Naravno da ne mogu jamčiti da se svim ljudima događaju rješenja u takvom brzinskom roku, no jednom kad je konstelacijski rad pokrenut, on se polako/brzo spušta na našu materijalnu razinu i djeluje, utječe na proces i njegovo dovršenje onako i kad je to za naše najviše dobro i za naš obiteljski sustav.
Kako sam shvatila prisustvujući ili sudjelujući kao predstavnik u tuđim Konstelacijama, primjenjivost Konstelacija je univerzalna, pa ću navesti neke primjere koji su dosta općeniti, poštujući privatnost svih: jedna osoba je rješavala problematičan odnos sa šefom i suradnicima, druga koja je bila u sretnoj vezi i sa dvoje djece je imala potrebu otpustiti bol za prvim nerođenim djetetom, treća se krzmala između odlaska u inozemstvo na novi posao ili ostanak u Hrvatskoj, četvrta je bila umorna od iskorištavanja sa strane cijele obitelji (poglavito u financijskom smislu) i htjela je tome stati na kraj i vratiti se sebi, jer je osjećala da više ne može tako i da joj je zdravlje ugroženo, peta je htjela otkriti zašto joj se dogodila teška bolest, iako je cijeli život bila divna i draga osoba.
Ono što mi se posebno svidjelo je to što nitko nije znao ništa ni o kome, ni ime, ni zanimanje, ni ništa drugo, osim nekoliko osnovnih podataka koje smo rekli na predstavljanju grupi, a koji su bili bitni da se postavi Konstelacija. Voditeljica je po tom pitanju uvijek bila vrlo diskretna i jasno nam dala do znanja da ono što se događa u prostoru tijekom Konstelacija ostaje tu i “ne ide nigdje“, jer je privatnost klijenata na prvom mjestu, iako iskreno da kažem i da želim, ne znam kako bih opisala kako to sve skupa izgleda, jer se Konstelacije moraju vidjeti i osobno doživjeti.
Kroz godinu i pol odlazaka na radionice skupljala sam „dokaze“ da Konstelacije „djeluju“ (ipak sam ja i dalje fizičarka :); jedan od meni dražih „dokaza“ je da sam ostvarila i prekrasnu emotivnu vezu sa dečkom koji je zaista za moje najviše dobro :)! A i ja za njegovo nadam se! 🙂 Rad na sebi uz Inesino vodstvo nastavljam i dalje jer upravo smo odblokirali još jedan problem.
Ovaj svijet je zaista bolje mjesto jer postojite.
S beskrajnom zahvalnošću,
Vaša Ivana iz Zagreba
P.S.: Sigurno se pitate zašto to veliko K u Konstelacijama, zbog poštovanja i zahvalnosti na uvidima koje daju. Ukoliko ste pročitali ovaj tekst, sigurno ste na pravom putu, odvažite se i prijavite na radionicu.
