Stara narodna kaže da za sve postoji vrijeme i da će sve doći u svoje vrijeme. Ali mnogi tu krilaticu koriste kao opravdanje za tapkanje u mjestu, za ne-događanje svega onog što bi željeli, za manjak snage da priznaju da za to tapkanje u mjestu ima i njihove krivice.
Budite vi svoje vrijeme!
Udahnite svaki dan kao posljednji, iako je to onaj klišej koji svaki dan izgovaramo ali ne živimo po njemu. Mijenjate što možete, a pomirite se s onim što ne možete mijenjati.
Jedino činjenica i spoznaja da držite konce života u svojim rukama koliko-toliko doprinijeti će da vam samopouzdanje raste. A kad imate samopouzdanje imate najjači „vjetar u leđa“ koji možete poželjeti kroz život. Ono će učiniti da znate da možete računati na SEBE.
Onda ćete postati sebi i snaga i utjeha, znat ćete sebe razveseliti i rastužiti. A i drugima oko vas će biti lakše jer to nećete tražiti u njima i razočarati se ako ne dobijete u obliku/ i kako ste vi zacrtali. Lakše ćete se nositi sa situacijama i odnosima u okolini jer ćete ih moći realistički sagledati i nećete uvijek osjećati da ste vi krivi za nešto.
Velika je stavka oprostiti sebi i drugima. I toliko o tome govore svi medicinski stručnjaci iako to zvuči lako, ali je u realnosti totalno drugačije. Oprostite drugima za nešto na šta ne možete utjecati (kao npr. odnos roditelj-vi) oprostite i prihvatite stanja i neke odnose oko vas takve kakvi jesu i činjenicu da niste vi krivi i ne zavisi sve od vas. Čak što više možda i nije smak svijeta što su ti odnosi takvi kakvi jesu.
Onda oprostite sebi u miru i tišini. Za sve propuštene prilike, ali ne one koje vam zamjeraju roditelji i okolina već koje zamjerate sami sebi. Prošlost su, i to kajanje pretvorite u mudrost za ubuduće i ne ponavljajte isto jer već znate ukus gorčine koji ćete imati kasnije.
Pomirite se s dragim ljudima s kojim ne pričate iako vi niste krivi, ali to ne mijenja bol koju imate u duši. Budite veliki, napravite vi prvi korak i smirite dušu, iako ti odnosi više nikad neće biti isti, ali barem ćete biti mirniji.
Ne preuzimajte na sebe terete koje NE MORATE, bilo da se radi o obavezama u obitelji, bilo da se radi o požrtvovnosti ka djeci ili obavezama na poslu. Shvatite da je zaista istinita lančana reakcija u kojoj ako vi niste dobro i ok sami sa sobom – ne mogu to biti ni vaši odnosi sa djecom, mužem/ženom i okolinom.
Koliko god sebično zvučalo, tako je. I ne treba da vas peče savjest kad od svakodnevnog života odvojite neko vrijeme za sebe ili kupite sebi neku sitnicu jer vaše zadovoljstvo se prenosi na sve druge oko vas.
Spoznajte sami sebe i što vas čini sretnim jer ljudi se mijenjaju svakodnevno. Mijenjaju se pod utjecajem života, okolnosti, godina. Tako se i mijenja ono što vas čini sretnim. Jer osnova onog duševnog mira tj. polazna točka je da poznajete sebe i dok god niste na čisto sami sa sobom, ne možete osjetiti taj mir.
Ta spoznaja znači prihvaćanje sebe. Baš takvi kakvi jeste. Čak i s manama. Pa što. I s viškom kilograma. Pa što. I s čudnom naravi. Pa što. Kad prihvatite sebe takvog kakvi jeste ona ćete znati što i trebate zaista mijenjati i pokušati ćete raditi na tome. Priuštite sebi bar momente sreće po vašem.
Ako ste živi i zdravi i obitelj vam je na broju, vi već imate polaznu osnovu da budete sretni i da napravite nešto od onog što ste zacrtali, ali budite skromni. I budite iznutra svjesni da zaista i jeste sretni ako to imate. Ne trošite energiju na sjetu i želju da šećete kroz život tuđim cipelama, jer su skuplje, udobnije.
Kad posustanete i požalite se na težinu života pomislite samo koliko je bolesnih ljudi oko vas, ljudi koji nemaju člana obitelji, ljudi kojima je neizvjesna sutrašnja zora, ljudima koji se lavovski bore za potomke i ljudima kojima su djeca bolesna…
Život je prekratak, pojednostavite ga i živite po svom. Nije vas okolina donijela na svet niti će sa vama na onaj svijet, zato slušajte sebe i živite po svojim pravilima života.
Nemojte biti oni koje shvate blagoslove života koje imaju tek kad ih izgube! Jer to ne bude onda neka mudra spoznaja nego početak neke tuge s jednom posebnom težinom (osjećajem krivice, kajanja) jer znali ste što imate (teoretski), ali niste to tako doživljavali.
Autor: Maja Despot
