Jedino konstantno u životu je promjena i zato držanje starih navika i obrazaca je siguran put do propasti. Kada ste zadnji put postavili pitanje što ja uistinu želim i što radim po pitanju ostvarenja svojih želja i snova? Koliko smo se svojih navika spremni odreći da bi postigli zacrtano? Jesmo li uopće? Svaku ženu sa ili bez partnera želim sad pitati – je li on točno što ti želiš? Svakog muškarca isto!
Negdje 50-ih godina pr.n.e. sjedio je tako Julije Cezar u svom naslonjaču, razvijao daljnje strategije osvajanja kad je odjednom izjavio: “Podijeli pa vladaj!”. Do danas, par stotina godina kasnije, ista strategija se primijenila u nebrojenim ratovima i bitkama. Po njemu dobar vojskovođa treba nastojati da na sve načine razjedini snage svojih neprijatelja ili tako da njegov protivnik postane sumnjičav prema svojim ljudima u koje je dotad vjerovao, ili da ga na bilo koji način prisili da razdvoji svoje snage i na taj način ga oslabi.
S obzirom da mi nismo u ratu (bar ne trenutno na ovim područjima) ta se strategija na nas ne primjenjuje i mi mirno vrtimo stranice društvenih mreža upijajući razne ideje, savjete i svjetonazore svojeg okruženja koje nam oblikuju mišljenje i viđenje svijeta oko nas. Tako nas dnevno savjetuju kako jesti, kako spavati, kako biti žena, kako biti muškarac, kako se obući kako govoriti… više-manje sve.
Tako isto znamo broj ubijenih žena u Hrvatskoj (20 u 2017. godini, 8 u 2018.) većinom stradale od ruke bližnjih (nećemo u detalje, reći ćemo da su muškarci), znamo da broj prijava zbog obiteljskog zlostavljanja eksponencijalno raste i zaključak izgleda – muškarci su nasilnici i žene su vječne žrtve muškaraca. S tim stavom odgajamo svoju djecu, svoje prekrasne mlade ljude učimo da od samog početka znaju da je svijet jedno okrutno mjesto gdje se moramo vječno boriti s mrakom.
Jesmo li ikad postavili pitanje kako je došlo do toga? U pravni sustav države ne želim ulaziti već postavljam pitanje odgoja, obrazovanja i društvenog oblikovanja žena i muškaraca koji su se u ovim statistikama našli. Isto tako želim postaviti pitanje broja samoubojstava u HR gdje muškarci uvelike vode. Tako je u 2017. godini u Republici Hrvatskoj samoubojstvo počinilo 625 osoba. Od toga su žene počinile 157 suicida, a muškarci čak 468. Jesmo li nešto propustili?
S obzirom da nismo na satu matematike niti statistike, pitanje koje se postavlja je kako je do toga došlo? Rukom birani podaci postavili su sliku, ne samo u našem društvu već globalno, o podjeli muškaraca i žena. Naša fizionomija nije ista, psihološki razvoj nije isti pa tako i naša prava nisu ista. Međutim jesmo li time dopustili da oblici nasilja proteku nezapaženo za dobrobit obrane svoje teze?
Htjeli to priznati ili ne, po mnogim mjerilima, živimo u najboljem razdoblju svijeta. Hrana nam je uvijek dostupna, medicina liječi gotovo sve poznate bolesti i poremećaje i opet živimo u potpunom nezadovoljstvu. Kako? Ima jedna simpatična ljudska osobina koja se zanemaruje više od ekološke katastrofe koja nas očekuje, a zove se odgovornost.
U svijetu dostupnosti informacija, u svijetu tolikog razvoja znanosti pitam Vas koliko puta ste ijedno pravilo primijenili na sebe? Ekonomisti koji ne znaju vrijednost svog vremena, pravnici koji ne brane svoje osjećaje i doktori koji ne mogu zaustaviti krvarenje u vlastitoj obitelji.
Možemo li svoju djecu naučiti odgovornosti? Možemo li sebe naučiti odgovornosti? Koliko vremena dnevno provedete na društvenim mrežama dok se kile gomilaju? Koliko novaca dnevno trošite na kave i krafne, a suze lijete za odmorom na Maldivima? Nitko nam ne može reći što je dobro ili loše za nas. Društvo se gradi na različitosti i univerzalna pravila za život ne postoje.
Jedino konstantno u životu je promjena i zato držanje starih navika i obrazaca je siguran put do propasti. Kada ste zadnji put postavili pitanje što ja uistinu želim i što radim po pitanju ostvarenja svojih želja i snova. Koliko smo se svojih navika spremni odreći da bi postigli zacrtano? Jesmo li uopće?
Svaku ženu sa ili bez partnera želim sad pitati – je li on točno što ti želiš? Svakog muškarca isto! Priča o Vašem žrtvovanju zbog svog spola ili hollywoodske ljubavne priče vrlo rijetko ostvaruju ciljeve.
Nemojmo biti lijeni u razvoju svoje strategije ostvarenja svog život. Da Vas zatvore u labirint na mjesec dana na čijem izlazu Vas čeka izobilje svega što poželite, noktima bi grebali zidove do izlaza. To je Vaš život. To je samo i isključivo Vaša strategija i samo Vaš put ostvarenja, nebitno žena ili muškarac.
Iskoristite ih dok su brojevi na Vašoj strani.
Napisala: Lucija Kečan
