Mi ljudi vješto skrivamo svoja lica.
Maheri smo u tome, vrsni poput najboljeg majstora iluzije.
Često niti ne vidimo pravo lice drugog čovjeka,
već vidimo samo ono što želimo vidjeti.
Poput šibice se zapalimo za svoju projekciju pa i izgorimo ubrzo.
Krivimo mi tu drugu osobu tako.
Besmislenost.
Premalo slijedimo svoj unutarnji glas,
a previše pažnje pridajemo vanjskom.
Slušamo, ali ne čujemo.
Nadamo se promjeni onih koji sebe mijenjati ne žele.
Sami sebi mažemo oči pa se razočaramo.
Kada ti netko pokaže svoje pravo lice, zahvali mu se.
Zahvali se jer si dobio iskustvo, koliko god te možda zabolio udarac taj.
Sada si barem mrvicu pametniji, stoga i možeš pametnije dalje.
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
