Jesmo li stali i zapitali se – ako se tijelo sastoji uglavnom od vode, kako će doći do svog građevnog materijala ako vodu ne pijemo redovito? Sada znamo kada nas ono poziva na hitan unos vode.
Kronični manjak vode u tijelu izaziva najveći broj bolesti ljudskog tijela. Izvorni sklop ljudskog tijela daleko je složeniji nego što možete zamisliti.
Ako ga do danas nismo naučili održavati, sami smo za to krivi. Nismo stali i zapitali se – ako se tijelo sastoji uglavnom od vode, kako će doći do svog građevnog materijala ako vodu ne pijemo redovito? Sada znamo kada nas ono poziva na hitan unos vode.
Međutim, “kad dođe svjetlo, tama mora nestati”.
Kad ljudi počnu shvaćati da je voda sama po sebi najbolji prirodni lijek za brojne bolesti, crne ovce humane medicinske profesije svoj će posao morati potražiti negdje drugdje.
Osnove
Ljudsko tijelo sastoji se od 25% čvrste tvari (otopljene tvari) i 75% vode (otapala). Moždano tkivo sadrži čak 85% vode. Kad je započelo istraživanje funkcioniranja ljudskog tijela, kemija je već bila potvrđena znanstvena disciplina, uslijed čega je stvorena pretpostavka se u proučavanju sastava tjelesnih otopina trebaju primijeniti ista polazišta kao i u kemiji.
Jedna od neizbježnih osobina tjelesne štednje vode je “krutost” pojedinih funkcija koje se odvijaju na način da nijedan dio ne dobije više vode od onoga što je unaprijed određeno kao njemu pripadajući dio. Ovo vrijedi za sve organe u tijelu.
Unutar tog sustava štednje vode, mozak ima apsolutnu prednost u odnosu na sve druge organe: na mozak otpada otprilike pedesetina ukupne tjelesne težine, no on prima oko 20% krvi. Kako djelovanje tjelesnih mehanizama za štednju i raspodjelu vode postaje sve aktivnije, započinje i odašiljanje signala koji ukazuju na područje u tijelu kojem nedostaje vode. Sličan proces javlja se u hladnjaku automobila iz kojeg počne izlaziti para ako hlađenje nije dovoljno jako za vožnju uzbrdo.
U razvijenim društvima vlada jednostavno, ali posve pogrešno mišljenje da čaj, kava, alkohol i drugi “umjetni” napici mogu nadomjestiti čistu prirodnu vodu kada je tijelo “pod stresom” i osjeća njezin nedostatak. Istina je da ta pića sadrže vodu, ali osim vode sadrže i dehidracijske tvari. Zbog toga iz tijela izluče vodu u kojoj su otopljeni i još nešto dodatne vode iz tjelesnih zaliha!
Izvor pogrešaka u medicini
Od samih početaka istraživanja u ljudskom tijelu pretpostavljalo se da voda koja se nalazi u tijelu služi isključivo kao otapalo, za popunjavanje praznog prostora, i kao sredstvo za prijenos tvari u tijelu – to su ista ona gledišta kakva su nastala na temelju kemijskih eksperimenata u epruvetama. Otapalu se nisu pripisivala nikakva druga funkcionalna svojstva.
Ljudsko tijelo se još i danas smatra velikom “epruvetom” punom čvrstih tvari različite prirode, a voda u tijelu smatra se kemijski nevažnim “punilom”.
Ne liječite žeđ lijekovima
Jasno je da vlada ostvaruje dobit od porasta državnih troškova za zdravstvo. To znači da postoji sukob interesa između potreba građana i želje vlade da sačuva izvor svojih prihoda.
U svjetlu iznesenih činjenica možemo shvatiti zašto vlada ne pokazuje zanimanje za smanjenje troškova u zdravstvu, premda građani polako postaju svjesni temeljnih problema. Postaje očigledno da su ljudi sami odgovorni za vlastito zdravlje.
Moraju se paziti poslovnih namjera izvršitelja zdravstvenog osiguranja i vlade koja želi zadržati troškove zdravstva na sadašnjoj razini.
Zašto medicina ne liječi bolesti?
Današnji stručnjaci na području medicine ne razumiju vitalnu ulogu vode u ljudskom tijelu. Lijekovi samo ublažavaju tegobe. Nisu, međutim, namijenjeni izlječenju degenerativnih bolesti ljudskog tijela.
Jednostavna je istina da dehidracija može uzrokovati bolest. Svi znamo da je voda “dobra” za tijelo. Ali izgleda da ne znamo koliko je ona važna za naše dobro zdravlje.
Zdravstveni radnici trenutno nisu svjesni brojnih kemijskih uloga vode u ljudskom tijelu. Dehidracija postupno dovodi do gubitka nekih funkcija. Različite složene signale koje odašilju tjelesni mehanizmi za štednju vode tijekom dugotrajne i teške dehidracije medicina tumači kao znakove bolesnih stanja nepoznatog uzroka.
To je temeljna pogreška koja je kliničku medicinu odvela u krivom smjeru, a liječnicima onemogućava da pacijentima preporuče jednostavne preventivne mjere i ponude jednostavno fiziološko liječenje nekih od teških bolesti.
Kad se ti signali pojave, tijelu bi trebalo osigurati vodu kako bi ju sustavi za čuvanje mogli adekvatno raspodijeliti. Međutim, liječnici su naučeni te signale ušutkati kemijskim proizvodima. Razumije se da nisu svjesni značenja ove grube pogreške.
Razni signali koje šalju tjelesni sustavi za raspodjelu vode pokazatelji su lokalne žeđi i isušenosti. Na početku oni se mogu otkloniti povećanim unosom same vode, ali ukoliko ih se pogrešno tretira primjenom komercijalnih kemijskih proizvoda doći će do patoloških promjena i bolesti.
Pod tom pogrešnom pretpostavkom, sva istraživanja provedena na čovjeku bila su usmjerena na identificiranje jedne “posebne” tvari koja se može smatrati odgovornom za pojavu neke bolesti. Zato su ispitana sva moguće kolebanja i varijacije elementarnih promjena a da se nije došlo do nedvosmislenog rješenja, makar i za jedan zdravstveni problem.
Dakle, sva su liječenja palijativna (privremeno ublažavaju bolove, op. prev.), a čini se da niti jedno nije kurativno (osim u slučaju bakterijskih infekcija i primjene antibio tika). Hipertenzija (visoki krvni tlak) se, općenito, nikada ne izliječi; ona se samo tretira do kraja života bolesnika. Astma se ne izliječi; inhalatori su stalni pratioci oboljelih.
Čir ne biva izliječen; antacidi (lijekovi za smanjenje kiseline u želucu, op. prev.) moraju uvijek biti pri ruci. Alergija se ne može izliječiti; žrtva ostaje ovisna o lijekovima. Artritis ne biva izliječen, on stvara invalide, i tako dalje.
Voda ima i druga važna svojstva
Znanstvena istraživanja pokazuju da voda ima brojna druga svojstva osim što je otapalo i sredstvo za prijenos tvari. Činjenica da se nije obratila pozornost na druge osobine vode u regulaciji različitih tjelesnih funkcija dovela je do žalosnih nesporazuma koji čine infrastrukturu naše, takozvane znanstveno utemeljene suvremene medicine.
Voda ima jasno utvrđenu i nezamjenjivu hidrolitičku ulogu u svim aspektima tjelesnog metabolizma – kemijskim reakcijama ovisnim o vodi (hidroliza). Slično kemijskoj snazi vode koja može učiniti da sjeme proklija i izraste u biljku ili stablo: snaga vode koja se koristi u kemiji života.
Spomenuta “promjena perspektive” u medicini dovest će do utvrđivanja dviju važnih činjenica koje su do sada bile ignorirane. Prva je da tijelo može postati dehidrirano tijekom godina. Time se, istovremeno, pobija mišljenje da su “suha usta” jedini pokazatelj tjelesne žeđi.
Druga je da kada stvaranje neurotransmitera histamina i njemu podređenih regulatora vode postane vrlo izraženo, do te mjere da to dovodi do alergija, astme, kroničnih bolova u raznim dijelovima tijela, ove probleme treba protumačiti kao znak žeđi – neku vrstu upozorenja na krizu nedostataka vode u tijelu.
Ova “promjena paradigme” omogućit će prepoznavanje mnogih drugih signala povezanih s općom ili lokalnom dehidracijom tijela.
Usvajanje “promjene perspektive” (nove paradigme) nalaže da se kronični bolovi u tijelu koji se ne mogu lako objasniti kao povrede ili infekcije moraju prije svega tumačiti kao znakovi kroničnog nedostatka vode u dijelu tijela u kojem se javlja bol – kao lokalna žeđ.
Trebalo bi razmotriti i isključiti mogućnost da su ovi bolovi primarni pokazatelj dehidracije tijela prije nego što se na bolesniku provedu druge složene pretrage. Kronične bolove ili bolove koji se stalno ponavljaju, a koji nisu uzrokovani infekcijom, trebalo bi smatrati znakovima tjelesne žeđi.
54 VEDSKA MATEMATIKA
