Prije više tisuća godina, kralj Jadu, šetajući šumama svog kraljevstva sreo je asketu bramanu koji ga je dojmio svojim ponašanjem. Kralj Jadu mu se obrati sljedećim riječima: “O brahmana, vidim da se ne baviš niti jednom religioznom aktivnošću, a opet si dosegao razumijevanje duše puno više nego iti jedan čovjek koji radi teško i pokušava zadovoljiti svoja osjetila kroz religioznost ili ekonomski razvoj. Zato, reci mi, što je uzrok tvog unutrašnjeg zadovoljstva?”
“Moj dragi Kralju,” uzvratio je brahmana, “kroz svoj život sam uzeo utočište mnogih gurua, i sada lutam zemljom podučavajući druge. Primio sam znanje od 24 razna gurua, i to, od Zemlje, Zraka, Neba, Vode, Vatre, Mjeseca, Sunca, Planina, Drveća i ostalih 15 mojih gurua koji su me tako milostivo podučili o smislu života…”
Bramhana nastavi:
Zemlja
Čovjek, kada je zlostavljan od drugih živih bića, mora shvatiti da njegovi agresori djeluju bespomoćno pod božjom kontrolom, i tako on ne bi trebao biti uznemiren na svom duhovnom putu. To pravilo sam naučio od Zemlje.
Zemlja je simbol tolerancije. Kopajući po njenoj utrobi, ratujući na njoj, zagađujući je, Zemlja je oduvijek zlostavljana od demonskih živih bića. Ponekad ljudi promijene cijeli krajolik, ili se Zemlja natopi krvlju ubijenih vojnika, ali usprkos tomu, Zemlja nastavlja davati živim bićima sve potrebne stvari. Tako možemo naučiti umjetnost tolerancije samo promatrajući Zemlju.
Planine i Drveće
Sveta osoba treba učiti od Planina kako posvetiti sav svoj život u službi drugima, i to bi trebao biti jedini razlog postojanja čovjeka. To isto nam i Drveće kazuje.
Velike Planine se sastoje od ogromne količine zemlje, koja održava bezbroj životnih formi, poput drveća, trava, ptica i životinja. Kroz Planine teku i potoci sa kristalno čistom vodom. I ta voda daje svima život. Promatrajući Planine, čovjek može naučiti kako usrećiti druge. Drveća nam daju plodove, cvijeće, osvježavajući hlad i trave koje nas lijeće. Čak ako se drvo posiječe, drvo ne protestira, već nastavlja služiti ljude u drugom obliku i tako čovjek gradi kuću, namještaj ili se grije. Na taj način osoba treba postati učenik miroljubivom drveću i usvojiti ponašanje sveca.
Vjetar
Čak kada je osoba okružena materijalnim stvarima, i koji posjeduju dobre ili loše odlike, ona osoba, koja je transcendirala i dobro i loše, ne postaje zapletena; ona djeluje poput vjetra.
Ponekad vjetar puše kroz prekrasne šume, donoseći nam mirise voća i cvijeća. Pušući preko rijeka ili vodopada, vjetar nam donosi kapljice vode koji nas osvježavaju. U neko drugo vrijeme taj isti vjetar nam donosi miris spaljene šume. Ali vjetar, djelujući po svojoj prirodi, ostaje neutralan kada nosi i prijatne i neprijatne mirise. Na isti način, u ovom materijalnom svijetu susrećemo se i sa prijatnim i neprijatnim događajima, ali ukoliko ostanemo čvrsto u svjesnosti Boga, nećemo biti uznemireni sa nevoljama ili biti privučeni naizgled dobrim stvarima.
Baš kao i Vatra, nastavi brahmana, sveta se osoba ponekad skrije, a ponekad se pokaže običnim ljudima da oni od njega dobiju znanje i obožavaju ga kao duhovnog učitelja, jer on, upravo poput vatre spaljuje sve prošle i buduće grešne reakcije.
Voda
Sveta je osoba poput Vode, nezagađena i sposobna pročistiti sve stvari. Kao što je i Voda prozirna, tako i on kroz svoje srce transparentno manifestira Svevišnjeg Gospodina. Voda čini i prijatne zvukove kada teče kroz korito ili pada preko kaskada upravo poput svete osobe. I tako, promatrajući Vodu, čovjek zapaža simptome svete osobe.
Mjesec
Različite faze nečijeg života, počevši sa rođenjem i završavajući sa smrću, su sve djelatnosti našeg tijela, ali ne i duše. Isto tako i mijene Mjeseca ne utječu na sam Mjesec. Te se promjene dešavaju zbog utjecaja neuništivog Vremena.
Sunce
Upravo kao što Sunce isušuje velike količine vode koje se kasnije kroz oblake vraćaju kao kiša, sveta osoba prihvaća sve kroz svoja osjetila, i kada dođe pravo vrijeme, on uzvraća drugim ljudima sve ono što je primio. Tako, primajući i dajući on ne postaje vezan za materijalne stvari. Iako Sunce osvjetljava razne stvari ono se nikada ne podijeli, niti se utapa u svoju refleksiju. Na isti način, iako se duša reflektira kroz različita tijela, ona ostaje nepodijeljena.
