Obmanjujuća energija, ili materijalna priroda, može djelovati na živo biće u razmjeru prema tome koliko ono padne kao žrtva pod iluzornu privlačnost maye. Noćni su leptiri očarani blistavim sjajem svjetla, pa tako postaju žrtve vatre. Slično tome, obmanjujuća energija uvijek očarava uvjetovane duše da postanu žrtve vatre obmane i vedski spisi sadrže bezbroj upozorenja o tome kako ne postati njene žrtve, već je se osloboditi.
Vede nas upozoravaju kako ne trebamo ići u tminu neznanja, već se moramo kretati prema progresivnoj stazi svjetlosti. Bog nas također upozorava kako je obmanjujuća moć materijalne energije suviše moćna da bi se mogla nadvladati, ali onaj tko se potpuno preda Njemu, može to lako učiniti. Međutim, predati se Bogu također nije lako. Takvo predavanje mogu postići osobe koje primjenjuju načela strogosti, čistoće, milosrđa i istinoljubivosti.
Ova četiri načela napredne civilizacije bila su značajna obilježja u dobu Satya (o četiri kozmička doba i cilusima vremena više ćemo reći u djelu u kojem analiziramo problematiku vremena), kada je svako ljudsko biće praktički bilo kvalificirani brahmana, svećenik, najvišeg reda, a u životnim redovima su svi bili paramahamse, ili najviši u odvojenom redu.
S kulturnog gledišta, ljudska bića nisu uopće bila podvrgnuta iluzornoj energiji. Takvi ljudi snažnog karaktera bili su dovoljno sposobni osloboditi se iz kandži maye. Postupno, kako su osnovna načela brahminske kulture, naime, strogost, čistoća, milosrđe i istinoljubivost postali okrnjeni srazmjernim povećavanjem ponosa, vezanosti za žene i opijanje, put spasenja ili transcendentalnog blaženstva se povukao daleko od ljudskoga društva. S napretkom doba Kali prije 5000 godina, ljudi postaju jako ponosni i vezani za žene i piće. Pod njegovim utjecajem, čak je i siromah ponosan na svoj novčić, žene se uvijek odijevaju privlačno, prema najnovijoj modi kako bi zarobile umove muškaraca, a čovjek se odaje opijanju vinom i pivom, pušenju, itd. Sve ove navike, ili takozvani napredak civilizacije, osnovni su uzrok svih bezbožnosti i zato nije moguće sprječiti pokvarenost, podmićivanje i nepotizam.
“O nerođeni, učeni poznavatelji Veda napredni u duhovnom znanju, logičari i filozofi sigurno znaju kako je ovaj materijalni svijet prolazan. U transu spoznaju stvarni položaj ovoga svijeta i propovijedaju istinu. A ipak, ponekad su zbunjeni Tvojom iluzornom energijom. To je Tvoja zadivljujuća zabava. Stoga, mogu shvatiti da je Tvoja iluzorna energija vrla čudesna i odajem Ti svoje ponizno štovanje.” (SB, 5.18.4)
Utjecaj maye
Iluzorna energija Boga ne djeluje samo na uvjetovanu dušu u ovom materijalnom svijetu, već katkad djeluje i na najnaprednije učene ljude koji su spoznali položaj ovog materijalnog svijeta. Čim netko misli: ”Ja sam ovo materijalno tijelo (aham mameti) i sve što je u svezi s ovim materijalnim tijelom je moje” nalazi se u iluziji (mohi). Ta iluzija prouzrokovana materijalnom energijom posebno djeluje na uvjetovane duše, ali ponekad djeluje i na one oslobođene. Oslobođena duša je osoba koja ima dovoljno znanja o ovom materijalnom svijetu i stoga nije vezana za tjelesno shvaćanje života. No, zbog dugotrajnog druženja s gunama (vezujuće sile) materijalne prirode, ponekad čak i oslobođene duše zbog nepažnje na transcendentalnoj razini opčini iluzorna energija. Stoga Bhagavad-gita (7.14) savjetuje: “Oni koji se predaju Meni (Bogu) mogu nadići utjecaj materijalne energije”. Nitko ne bi trebao misliti kako je oslobođen i imun na utjecaj maye. Svatko treba vrlo pažljivo i strogo slijediti propisana duhovna načela. Tako će uvijek ostati u Božjem utočištu. U protivnom, i mala će nepažnja stvoriti kaos.
Avaranatmika i prakshepatmika
Zadovoljstvo živoga bića u određenoj vrsti tijela, čak i ako je ono najodvratnije, naziva se iluzija. Osoba na višem položaju može biti nezadovoljna standardom života osobe na nižem položaju, ali osoba na nižem položaju zadovoljna je svojim položajem pod utjecajem maye, izvanjske energije.
Maya ima dvije faze djelatnosti. Jedna se naziva prakshepatmika, a druga avaranatmika. Avaranatmika znači “prekrivanje” a prakshepatmika znači ”povlačenje na dolje”. U bilo kojem stanju života, materijalistička će osoba biti zadovoljna, jer joj je znanje prekriveno utjecajem maye. Na nižem stupnju i u nižim vrstama života, svjesnost je toliko slabo razvijena da osoba ne shvaća kako nije sretna ili nesretna. To se naziva avaranatmika. Čak i svinja, koja živi hraneći se izmetom, smatra sebe sretnom, iako osoba na višem stupnju života vidi kako svinja jede izmet.
“Shrila Dhruva Maharaja je spoznao kako ova kozmička kreacija zbunjuje živa bića baš kao san ili fantazmagorija, jer je kreacija iluzorna, izvanjska energija Boga.” (SB, 4.12.15)
U dubokoj nam se šumi ponekad čini kako vidimo velike palače i lijepe gradove. To se stručno naziva gandharva-nagara. Slično tomu, u snovima također stvaramo mnoge nestvarne stvari koje su plod mašte. Samospoznata osoba dobro zna kako je ova materijalna kozmička kreacija privremena, iluzorna reprezentacija koja izgleda kao da je istinita. Nalik je fantazmagoriji. Ali iza ove kreacije koja je nalik sjeni postoji stvarnost – duhovni svijet. Inteligentna osoba se zanima za duhovni svijet, a ne za njegovu sjenu. Budući da je spoznala Vrhovnu istinu, ona se ne zanima za ovu privremenu sjenu istine.
