Nobelovac i pisac Ivo Andrić zabilježio je u svojoj knjizi “Znakovi pored puta” i jednu iskrenu i lijepu molitvu. Ako ste u mogućnosti, čitajte je svaki dan!
“Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna.
Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor.
Daj nam prav put, s prolaznim posrtanjima, a s mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.
I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo “.
