Kada disciplinu i ljubav za praksom nosimo u sebi, gdje god bili organizirat ćemo se da “vježbamo”, da si uzmemo vremena za dodir sa sobom kroz pokret ili meditaciju. Samodisciplina je temelj.
Piše: Tena Rebernjak
1. ISPRAVNA MOTIVACIJA
Riječ disciplina asocira nas na strogost, vojnički red i kontrolu, često je vežemo uz očekivanje postignutih rezultata, a time i osjećaj krivnje. Ako iz tih emocija odlučimo nešto promijeniti pronaći ćemo da proizlazimo iz ideje da sada ili to što želimo promijeniti nije dobro. Znači da žudimo za disciplinom i kontrolom zbog toga jer nismo dobri ovakvi kakvi jesmo, a to je oblik mržnje ili averzije prema sebi ili tome kako je sada.
U yogi prakticiramo ne-nasilje, znači da nam namjera za praksu ne proizlazi iz krivnje ili mržnje. Prvi korak zdrave discipline, one koja ostaje naša cjeloživotna navika, je prihvaćanje sadašnje situacije i ljubav za otvorenost prema promijeni.
Prava motivacija za vježbu budi se iz ljubavi prepuštanja, a disciplina je vještina za to.
Kada postavimo svoje srce na taj put, naša disciplina u sebi ne sadrži “moram” nego “želim” vježbati i samim time krećemo s drugačijom energijom, iz ispravne motivacije.
2. UNATOČ TJELESNIM SENZACIJAMA
Postaviti ispravnu namjeru za praksu je jasno, iako zahtjeva malo emotivnog kalibriranja mogli bi reći ok: “prihvaćam kako je sada i iz tog stanja polazim”. Ali svejedno kada je vrijeme za početi vježbati, za konačno se pokrenuti, tijelo je teško. Tijelo ima svoju inerciju, teži zadržati sadašnje stanje, zato ulažemo trud kako bi to stanje izmijenili.
Slijedeći korak je dakle osvijestiti prisutne tjelesne senzacije (na primjer težine, umora, krutosti..) i krenuti s praksom poštujući ih. To je također pristup yogijskog nenasilnog principa – kroz prihvaćanje i razumijevanje u promjenu.
Na početku sjetimo da nas ne trebaju obeshrabriti trenutne tjelesne senzacije jer će se one, čim se pomaknemo, promijeniti. Duboko udahnemo, izdahnemo i unatoč svemu što brbljaju tijelo i um probudimo svoju zdravu disciplinu koja u ovom slučaju uključuje i prevladavanje samoga sebe.
3. OTPUSTI CILJ
Očekivanje rezultata nas odmah od početka blokira jer imamo sliku kako naša vježba (praksa) treba izgledati da bi bila “dovoljno dobra”. Ako krenemo i tok našeg vježbanja ne poklapa se s tom slikom frustrirani smo i nemamo ni malo veselja, a time ni motivacije.
Zato ideju koliko trebamo odvježbati i kako treba biti da bi bilo dobro otpustimo prije nego što krenemo te započnemo s onime što je tu. To je onaj moto: put je važniji od cilja ili put je cilj, čim krenemo stigli smo.
4. POSTAVI PRIORITET
Uzeli smo si vrijeme za vježbati, znači da je sada to prioritet. Vježbanje je na prvom mjestu iznad svih najvažnijih stvari na svijetu.
Um se ponekad voli malo igrati s nama i najednom nam se piški, gladni smo, moramo pogledati neku važnu informaciju, nešto zapisati… Ali ne odazivamo se na te tendencije i držimo se svoje niti.
Ne moramo skakati odmah ako nas netko zove ili ako dijete radi nered, držimo se svoje odlučnosti i trenutnog prioriteta – vježbanja.
5. POČNI LAGANO
Krenemo s laganim pokretom koji će malo po malo podmazati tijelo. To mislim doslovno jer je sve pod našom kožom povezano s fascijom – viskoznim tkivom koje se “ukruti” kada je tijelo mirno i hladno, a postane mekše i viskoznije kada se zagrijemo.
Također pokretom se potaknu sinovijalne tekućine koje podmazuju zglobove. Već od laganog pokreta pluća prodišu, a čim u tijelo dođe više kisika mišići su agilniji.
Kada krenemo sa zahvalnošću, nježno i polagano, malo po malo se zagrijavamo, a apetit za vježbu otvorit će se sam.
6. “SWEET SPOT”
Krenuli smo lagano ali i dalje je teško, ne da nam se, još uvijek vlada težina u tijelu. Samo strpljivo, još malo, uskoro dolazi prelomni trenutak u kojem ćemo nadvladati barijeru te inercije i pokret će postati ugodniji.
Ta granica je nagrada za uloženi trud i pobjedu nad svojom lijenosti. Nakon što se energija “preokrene” dobivamo zamah, pokret izvodimo s guštom i veseljem te možemo proći praksu do kraja.
7. ZAŠTO ZAPRAVO VJEŽBAMO YOGU?
Bit prakse yoge na kraju krajeva nije koliko ćemo razgibati i istegnuti tijelo već koliko ćemo otpustiti ideju kako bi se tijelo trebalo osjećati. Praksa je u tome da otpustimo identifikaciju s ugodnim i željenim senzacijama u tijelu kroz koje vjerujemo da smo dobro, na pravom putu, da je tako kako “treba biti”. Sve su senzacije na pravom putu, jedino naš stav može zalutati s tog puta.
U biti naša je yogijska disciplina poklanjanje sebe putem otpuštanja identifikacije s osjećanjima, mislima i emocijama.
I na kraju kada disciplinu i ljubav za praksom nosimo u sebi, gdje god bili organizirat ćemo se da “vježbamo”, da si uzmemo vremena za dodir sa sobom kroz pokret ili meditaciju. Samodisciplina je temelj kako bi mogli pratiti i u potpunosti uživati u vođenom programu online yoge, dobro mi došli.
Autorica: Tena Rebernjak
Fotografije: Stjepan Tafra
