Vi ste ovdje da najprije spasite sebe od svoga vlastitoga ega, od vlastite gluposti. A tek kada i iako uspijete u tome, vi postajete slobodni da pomažete drugima svojim iskustvom. Puko iznošenje informacija bez iskustva je priča u prazno koja ne donosi nikakve rezultate, osim što pumpa ego i diže ga u nebesa.
Otkada sam počeo da pišem i objavljujem svoje tekstove, javljaju mi se razni ljudi sa raznim problemima o kojima žele razgovarati, međutim iako se njihovi problemi na površini razlikuju, u suštini svi oni imaju gotovo isti izvor koji se nalazi u nesvjesnom djelovanju.
Da me ne bi krivo razumijeli, moram da naglasim kako ni ja nisam ‘operiran’ od nesvjesnog djelovanja. No jeste istina da je ono sve manje i manje prisutno u mome životu.
Što je nesvjesno djelovanje ?
Nesvjesno djelovanje je ono kada se prepustimo svojim emocijama, strahovima i uvjerenjima, kada djelujemo po navikama koje često idu protiv nas samih. Sve što čovjek čini protiv sebe, on to čini nesvjesno, inače to ne bi činio.
Mnogi će reći kako je pušenje cigareta svjesno djelovanje protiv sebe, no to je tek djelomično točno. Čovjek može znati da njegova navika šteti njegovom zdravlju, no kada bi on uistinu bio svjestan što čini svome biću, odmah bi se ostavio te navike.
Onaj koji zatvara oči na posljedice pušenja se ne može zvati svjesnom osobom, jer on ne vidi širu sliku. Nažalost, mnogi to shvate tek onda kada se dovedu do situacije iz koje više nema nazad, kao recimo teška bolest. Tada osoba shvati koliko je zapravo bila nesvjesna.
Dok je čovjek zdrav on živi kao da nikada neće umrijeti, a onda umre kao da nikada nije živio, kaže jedna Budistička izreka. To je rezultat nesvjesnog djelovanja koje mnoge vodi u propast, no ljudi to ignoriraju samo kako bi mogli zadržati svoje kratkotrajne i jeftine užitke.
Onoga trenutka kada čovjek biva istinski svjesno prisutan u životu, sve potrebe za navikama nestaju. No takvo stanje uma nažalost veoma rijetko traje, nedovoljno dugo da bi promjena mogla uistinu zaživjeti u nama.
95% onoga što živimo jeste rezultat nesvjesnog djelovanja, naše misli, naše riječi i naša htijenja, sve je to prepušteno našoj podsvijesti. No čovjek nije stvoren da bude podsvjesno biće, stoga bi naš prvi zadatak trebao biti da uspostavimo ravnotežu između svjesnog i podsvjesnog.
Međutim, mnogi od nas će reći kako je to teško, neki će reći kako je nemoguće, a tek rijetki će se prepustiti tome, ne baš ugodnom, procesu samospoznaje. Naravno da nije ugodno ići protiv svojih navika, jer one su jedini izvor naših skromnih ali nadasve štetnih užitaka.
Mi često puta znamo da nam određena navika šteti, no užitak je užitak, a o posljedicama ćemo brinuti kada dođu. Tako (ne)razmišlja nesvjestan čovjek ! Uistinu, mnogo je lakše uzeti nekakvo trenutno zadovoljstvo nego se podvrgnuti neugodnom procesu samospoznaje, koje će nam nekada tamo u budućnosti donijeti trajno zadovoljstvo i slobodu.
No koliko je samospoznaja zapravo teška, ili nije, to možemo znati tek kada se upustimo u njen proces. Ako ni ne pokušamo, mi smo ti koji najviše gubimo, zapravo gubimo sve, jer gubimo sebe.
Sasvim je jasno da nećemo uspjeti iz prve, biti će tu mnogih odustajanja i ponovnih kretanja, no svaki puta mi ćemo biti iskusniji i izaći ćemo sa novim spoznajama koje će postepeno transformirati naš život i nas same.
Kao i sve drugo u što se tek upuštamo, i samospoznaja je ispočetka veoma teška iz razloga jer se u njenom procesu susrećemo sa nečim što nam je nepoznato. No s vremenom, što smo duže u procesu mi postajemo dio njega i težina nestaje.
Naposljetku mi postajemo proces, baš kao kada skladatelj postane vrhunski majstor i stopi se sa glazbom koja je nekada za njega predstavljala tek note na papiru. Ili kada učenik raste u svome znanju te naposljetku postane učitelj. No ništa od toga se ne može dogoditi ako se ne upustimo u proces koji nas vodi od početnika do majstora.
Na tome putu moramo biti spremni da učimo od svega, te zbog toga u procesu učenja mi moramo naučiti kako ostaviti svoj ego postrani. Vrlo često čovjek ne umije da čuje veliku istinu samo zbog toga jer je njegov ego zaključio da dolazi od ‘maloga’ čovjeka.
Uistinu, onaj koji budno gleda može da uči od svega. Nikola Tesla je jednom prilikom rekao da je ono što je kasnije postalo generator izmjenične struje prvi puta vidio gledajući u sunce, imao je tada tek 12 godina.
Vidite, to je glavna razlika između ‘velikih’ i ‘malih’ ljudi. Jedni vide širu sliku dok drugi ne vide dalje od svojih uvjerenja. Dakle, zaboravite na umno pametovanje ako želite nešto naučiti, zadržite to za sebe i posvetite se osluškivanju.
Ne dopustite vašem egu da se uzdigne zbog malo znanja što ga je ukrao izvoru, jer zaista ništa od toga što znate ne pripada vama, to znanje je postojalo i postojati će bez obzira na vaše postojanje.
Vi ste ovdje da najprije spasite sebe od svoga vlastitoga ega, od vlastite gluposti. A tek kada i iako uspijete u tome, vi postajete slobodni da pomažete drugima svojim iskustvom. Puko iznošenje informacija bez iskustva je priča u prazno koja ne donosi nikakve rezultate, osim što pumpa ego i diže ga u nebesa.
I zato ostanite tihi, tiši od tišine, ne bi li čuli glas Onoga koji vam se obraća u dubini vaše svjesnosti. Znajte, jedino na taj način vi možete primiti živo znanje koje se u istom trenu obistinjuje kroz iskustvo…
Namaste
Anđelko Katinić, https://akananda4.blogspot.com/
