Ovu malo poznatu molitvu napisao je Antoine de Saint-Exupéry u jednom od najtežih razdoblja njegova života. Podsjetila nas je na ono što je doista važno u životu i duboko dirnula naše umove i duše.
“Gospodine, nisam molio za čuda i viđenja, samo te molim za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me pametnim i snalažljivim,
tako da mogu pronaći važna otkrića i iskustva u raznolikosti života.
Pomozi mi da bolje iskoristim svoje vrijeme.
Daj mi da vidim što je u životu važno, a što nije.
Molim te za snagu discipline i umjerenosti, da ne jurim samo kroz život,
već da živim razumno i da prepoznam neočekivane užitke i visine.
Spasi me od naivnog uvjerenja da sve u životu mora ići glatko.
Daj mi da trezveno prepoznam da su nam teškoće, neuspjesi, greške i zastoji date u životu samo da bi rasli i sazrijevali.
Pošalji mi pravu osobu u pravom trenutku, koja će imati dovoljno hrabrosti i ljubavi da govori istinu!
Znam da se mnogi problemi sami riješe, zato te molim da me naučiš strpljenju.
Ti znaš koliko su nam potrebni prijatelji.
Učini me dostojnim tog najljepšeg, najtežeg, najrizičnijeg i najkrhkijeg dara života.
Daj mi dovoljno mašte kako bih mogao s nekim podijeliti malo topline,
na pravom mjestu, u pravo vrijeme, riječima ili šutnjom.
Poštedi me straha da propuštam nešto u životu.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka!”
Antoine de Saint-Exupéry
