U našoj podsvijesti se nalaze uvjerenja koja su toliko duboka da automatski upravljaju našim životima. Naša nas podsvijest tjera na određeni identitet, tjera nas na djelovanje i reagiranje te usmjerava naše želje i odluke.
Onaj tko misli da je automobil, pit će benzin kad ožedni. Isto tako, onaj koji misli da je materijalno tijelo, željet će materijalni svijet. S obzirom da je jedna od najvažnijih funkcija Boga ispunjavanje želja duhovnih duša, naše se materijalne želje uvijek ispunjavaju.
Život je neuništiv
A kakve su materijalne želje? One su prolazne, daju privremeno zadovoljstvo i nikada ne pružaju istinsku sreću. Dok god se naše želje nalaze u domeni materijalne kreacije, Bog će nas zadržati u ovom svijetu kako bi ih ispunio, jednu po jednu, dok god i zadnja želja nije ispunjena. Jer kako će pokazati Svoju ljubav prema nama ako nam ne ispunjava želje, posebno zato što On jedini to i može. On je naš izvor, stoga je i izvor naših želja. Kao takav, prirodno je da ih onda i ispuni. On zapravo uživa u tome; zato mi i postojimo, jer Bog želi s nama podijeliti Svoju moć, slobodu, ljubav i sreću. I iz ljubavi prema nama, neće to nametati, već nam nudi slobodan izbor kako bismo ostvarili sve svoje želje, bile one u našem interesu ili ne.
Budući da nam je podario vječnost, ne postoji nikakva prijetnja našem postojanju. Čak i kad bismo proveli beskonačan niz života u ovom svijetu, još uvijek smo vječni i još uvijek nas čeka neograničeno postojanje. Zato i nema smisla vjerovati kako je Bog ljut na nas, kako nas ne voli ili nas kažnjava. Stvarnost je upravo suprotna. Sve što proživljavamo kroz svoje postojanje samo je dokaz naše slobode, koju očito nismo sami sebi stvorili, već nam je dana.
Možemo vidjeti da i malo dijete ima izbor dotaknuti vatru iako je bilo upozoreno od strane roditelja koji ga vole. I roditelji će dopustiti da dijete dotakne vatru, pazeći da ga to ne košta više od samog neugodnog osjećaja. Na taj način dijete će razumjeti pravu prirodu vatre i pravu namjeru svojih roditelja. Slično tome, Bog nam je dao vječan i neuništiv život koji je potpun i savršen, baš onakav kakav treba biti za pravo savršenstvo. Savršeni smo točno u onoj mjeri u kojoj to savršenstvo ima savršen smisao i funkciju.
Bog jedino tako i stvara; savršeno i potpuno, jer On je savršen i potpun; stoga, sve što izvire iz Njega, savršeno je i potpuno. Savršenstvo i potpunost glavno je svojstvo čitave kreacije, jer čitava kreacija izvire iz savršenog i potpunog izvora, Boga. U Njemu se nalazi sve što itko može poželjeti, sva ljubav, ljepota, obilje, moć, dobrota i podrška. Bog je najprivlačnija pojava koja je ikada postojala i koja ikada može postojati. To je i dio definicije Boga kojeg Vede posebno ističu: potpuna sveprivlačnost. Čak i kad mislimo kako nas Bog ne privlači, već smo privučeni nečijim tijelom ili umom, sjetimo se odakle dolazi to tijelo i um, tko je izvor te osobe, forme i zakona koji njima upravljaju. Iza svega na ovom svijetu stoji Bog, stoga je sve što smo ikada željeli, što sada želimo i što ćemo ikada poželjeti u budućnosti, ništa manje nego sam Bog.
Vede kažu kako Bog uvijek ispunjava naše želje jer je naš izvor. Bez Njega ne možemo ispuniti nijednu želju. Potpuno smo ovisni o Bogu i što prije prihvatimo tu činjenicu, prije ćemo se vratiti u stanje savršenog postojanja i naše će želje ponovno biti ispunjene u potpunosti. Nije grijeh imati želje, već je pogrešno imati želje koje nisu povezane s Bogom. I nije Bog taj koji osuđuje takve želje, već je to priroda odvojenosti od Boga.
Osoba koja nije osjetila emociju povezanosti s Bogom ne može pravilno shvatiti što to znači. Ne postoji filozofija ili logika koja to može pravilno predstaviti. Ovaj svijet još nije proizveo takvu emociju, toliku dubinu i taj intenzitet privlačnosti. Besmisleno je pokušavati uvjeravati bilo koga od nas da voli Boga. To nije moguće ukoliko se prvo ne povežemo s Njim, bez obzira kako se trenutno osjećali prema Njemu. Vede detaljno opisuju proces povezivanja s Bogom u svrhu ostvarivanja savršene ljubavne veze za kojom već predugo čeznemo. Stoga savjetujem detaljno proučavanje vedske literature kao prvi korak u ostvarivanju te veze i kako bi pokazali koliko nam je stalo do toga. Potrebno je biti siguran da je znanje koje proučavamo uistinu apsolutna istina, autoritativno i potvrđeno od strane svetih osoba i gurua koji su dostigli savršenstvo. Ne možemo naučiti voljeti Boga ako nemamo učitelja koji će nam pokazati kako se to radi. Za sve u ovom svijetu potreban je učitelj, posebno za nauku o Bogu.
Bog od nas ne traži da postanemo ono što nismo
Ponovna povezanost s Bogom na drevnom sanskrtu naziva se yoga, dok se ljubavni odnos Boga i duše naziva bhakti. U svojim brojnim knjigama, Bhaktivedanta Swami govori isključivo o razvijanju bhakti yoge u našem srcu (podsvijesti) i potanko opisuje korak po korak kako se taj cilj dostiže. Ovo sve govorim jer nije moguće postići potpuno samoozdravljenje i samospoznaju ako nismo razvili ljubavni odnos s Bogom, odnosno ako ne primjenjujemo bhakti-yogu, jer je On jedini iscjelitelj i jedini lijek za sve naše probleme. A najbolje od svega jest činjenica da Bog ne traži od nas neku neprirodnu i nemoguću transformaciju, ne traži da postanemo ono što nismo, ne traži nivo svijesti koji je za nas nemoguć. Ono što traži je upravo ono što je nama i najlakše, a to je potpuna predaja kroz potpuno povjerenje.
Svakako, to povjerenje u Boga treba ponovno razviti. Zato i jesmo tu u ovom svijetu kako bismo ponovno stekli povjerenje u Boga koje smo davno zaboravili. Mi to povjerenje već imamo; sve je tu, sav alat, sve znanje, sve sposobnosti. Jedino što nedostaje jest sjećanje na naš pravi identitet. Tome je zaslužna i sama priroda materijalnog svijeta: vječna prolaznost. Znanje koje trenutno posjedujemo zaboravit ćemo pod utjecajem vremena. Ono što smo nekad znali, u ovom trenutku ne znamo. Tako je materijalna stvarnost ograničena našim sjećanjem, odnosno znanjem. Kad nešto znamo, onda to postoji, a kad se nečega ne sjećamo, onda to za nas uopće i ne postoji. Ovo je savršen način na koji Bog ispunjava naše želje.
Sve što znamo je sve što postoji za nas. Stoga, ukoliko znamo strah (sjećamo ga se), strah za nas postoji, ukoliko znamo ljubav, ljubav za nas postoji. Ako nema ljubavi u našem životu, to znači kako se ljubavi ne sjećamo, ne poznajemo je jer smo zaboravili na ljubav. Ovo su principi apsolutne istine i vrijede u svakoj situaciji, za svaku osobu i u svako vrijeme. Bog potvrđuje i podržava naša duboka vjerovanja kroz zakon privlačenja ili karme, za koji je, vjerujem, većina čitatelja već čula. Glavni princip zakona privlačenja naše vlastito znanje, koje počiva na sjećanjima. Bog sluša sadržaj našeg trenutnog stanja podsvijesti i formira materiju oko nas u skladu s tim sadržajem. Nije istina kako mi formiramo materiju i privlačimo na sebe osobe i situacije. To radi Bog, jer je On kontrolor čitave kreacije i bez Njegova odobrenja ništa se ne može pojaviti. Apsolutno sve što doživimo, odobreno je od strane Boga, i On je osobno učinio mogućim sve što nam se dogodilo. On nikada neće stvoriti pred nama nešto što je van sadržaja naše podsvijesti. Sve što nam se događa, već postoji u nama, odnosno našoj podsvijesti.
Transformacija sjećanja
Što na umu, to na drumu, odnosno, što god nam se manifestira u srcu, manifestirat će se i oko nas. To je uistinu začarani krug, jer naša sjećanja pripadaju prošlosti i svemu što smo već doživjeli. U našim sjećanjima nema ničeg novog, i stoga ništa novo ne možemo privući zakonom privlačenja. Zato je prvi korak transformirati svoja sjećanja, svoju prošlost i sav identitet koji je povezan s prošlošću. Ali prošlost nije moguće promijeniti jer više ne postoji. No možemo promijeniti svoje razumijevanje prošlosti i na potpuno novi način shvatiti sve što smo doživjeli.
Kako možemo strahovati od nečega što nam se još nije dogodilo? Možemo, jer nam se zapravo dogodilo, ali u prošlim životima. Napustili smo tijelo na bezbroj različitih načina i strah od ponavljanja svega toga još uvijek je prisutan u našoj podsvijesti. To nije svjestan strah, to je podsvjesna memorija. Svi prošli životi nalaze se u podsvijesti i odatle nas vrebaju razni strahovi i traume. Nije samo ovo djetinjstvo uzrokovalo sve naše traume, već čitavo naše postojanje kroz ogroman niz života.
Zato je potrebno osvijestiti taj strah od smrti, jer on nije stvaran. Smrt za nas ne postoji, odnosno, trebamo je doživljavati na potpuno drugačiji način: smrt nije kraj mene, smrt je kraj tijela. Stoga, ako udarim o tlo (kroz vizualizaciju), ili izgorim u vatri, ili se ugušim u hladnome moru, ja nisam uništen niti povrijeđen, već samo moje tijelo, kojem je po prirodi određena smrt, odnosno transformacija iz jednog oblika energije u drugi.
Za kraj ovog članka usvojimo ove afirmacije i koristimo ih prilikom vizualizacije smrti svoga tijela: Smrt je transformacija jednog oblika energije u drugi. Energija je neuništiva. Ja sam duhovna energija.
