Žena koja se ne boji imati svoje mišljenje. Niste joj potrebni, kada vas voli, voli jer to želi. To je najčistija ljubav.
Ponekad se čini da je svaka žena koju možete vidjeti u filmovima prikazana na isti način. I, jasno vam je o čemu govorimo: dama u nevolji koja je tragično vezana za stup opasnosti i koja strpljivo čeka snažnu (mušku) energiju koja će je pronaći usred začarane šume i izrezati konopce koji je sputavaju na njenom putu snažnim, golim rukama te će je priviti, tako sitnu i usplahirenu, u svoje snažno naručje.
Ili je riječ o ljupkoj, samodestruktivnoj domaćici krupnih, srnećih očiju koja mrzi sebe vatrenom nemilosrdnošću i koja – kako se radnja razvija – upada u potresni vrtlog ovisnosti i samozlostavljanja sve dok se, slučajnim stjecajem okolnosti, u njenom životu ne pojavi autoritativna muška figura i odmah se zaljubi u nju te joj pomjeri tlo pod nogama spašavajući je od nje same.
Iako se pojavljuje u različitim filmskim stilovima i usmjerena je na različite raspone starosne dobi, priča je uvijek ista.
Međutim, ono što je prilično zbunjujuće jest da je cjelokupno društvo prilično dobro u pretvaranju da “voli” i “slavi” neovisnu i jaku ženu. Pokorno ćemo učiti mlade djevojke da razmišljaju svojom glavom i da se trude zaraditi svoj novac, ali kada se one u stvarnom svijetu pojave kao odvažne, snažne, moćne žene koje razmišljaju svojom glavom, društvo se, skoro pa odmah, distancira od njih. S podignutim obrvama i čvrsto stegnutim usnama, društvo im brzo daje do znanja da samouvjerene žene koje imaju svoje mišljenje, jednostavno, nisu dobrodošle u svijetu.
Lažni osjećaj prihvaćanja i lažna otvorenost prilično su opasni. Što se nalazi iza nespremnosti društva da istinski prihvati neovisnu ženu na pravi, iskren način?
Strah.
Uostalom, najviše mrzimo stvari kojih se najviše plašimo, zar ne?
Otkud taj strah? Što se krije ispod površine?
Zašto je neovisna žena mnogima trn u oku?
1. Zato što ona ne traži dozvolu. Neovisnoj ženi niste vi potrebni kako biste joj rekli da li je nešto u redu ili ne. Ona ima svoj utvrđeni skup pravila kojih se pridržava i koje je sama prihvatila.
2. Zato što se ona ne boji imati svoje mišljenje. Neovisna žena ima neovisne misli. Ona ima najveću slobodu od svih – slobodu uma. Ona neće i ne može dozvoliti da joj netko “ispere mozak” upućujući je da razmišlja ili da se osjeća na određeni način, pogotovo ako se to protivi njenim snažnim moralnim i etičkim načelima.
3. Zato što joj ne treba vaše odobravanje. Samopouzdanje neovisne žene ne oslanja se na druge, jer ono dolazi iz mnogo stabilnijeg i snažnijeg mjesta: iz nje same. Kada vaše samopouzdanje dolazi od vas samih i kada ono ne ovisi o plitkim komplimentima ili odobravanju to je onda pravo, istinsko samopouzdanje.
4. Zato što se ona ne plaši uživati u svojoj slavi i sjaju. Neovisna žena ne krije se iza maske “lažne skromnosti”. Ona neće prekrižiti ruke i pretvarati se da nije ponosna na bilo koje od njenih postignuća. Ona je žestoko iskrena i pretvaranje da nije ponosna na sebe bilo bi laganje.
5. Zato što je zastrašujuća, a ne zastrašena. Neovisna žena ne plaši se hijerarhije. Ona zna da ne postoji razlog zbog kojeg bi se bojala, osim ako nije u pitanju fizička opasnost. Zauzvrat, mnogi je smatraju divlje zastrašujućim bićem, posebno oni koji koriste jeftine taktike zastrašivanja kako bi zadobili poštovanje.
6. Zato što joj, općenito govoreći, niste potrebni. Kada voli, ona voli zato što to želi, ne zato što joj je neko potreban. To je najčistija ljubav.
Ona je zastrašujuća društvu, jer joj nitko nije potreban da bi se osjećala potpuno. Društvo često ima potrebu prikazati nježniji pol kao “vrstu” koja je nemoćna i nesnalažljiva, a to se može okarakterizirati i kao način kontroliranja. Neovisna žena ne uklapa se u taj “kalup”.
7. Zato što joj nije bitno da li vam se sviđa. Neovisna, otvorena, pametna žena prihvatila je činjenicu da se neće svima svidjeti i, za razliku od mnogih žena, to je ni najmanje ne zamara.
Ona “posjeduje” svoje misli, osjećanja i razmišljanja sa tako žestokim intenzitetom da ni beskrajna bujica mržnje usmjerena prema njoj od strane društva jednostavno nije dovoljna da je zaustavi na putu da bude ono što zaista jest.
Njena osjećanja, s vremena na vrijeme, mogu biti povrijeđena, jer ni ona nije od kamena. Ona prihvaća da neće sve emocije biti dobre te se pomirila s činjenicom da neće biti uvijek prihvaćena.
Ona ne može, a da ne bude vjerna sebi usprkos, naizgled beskrajnim, preprekama koje je morala prijeći zbog toga.
Autor: minimagazin.info
