Jeste li znali da kada plačete za svojim mrtvima, plačete za sobom, a ne za njima?
Plačete jer ste ih “izgubili”, jer ih nemate pored sebe. Mislite da sve završava smrću. I mislite da ih više nema.
Pa ako su vaši mrtvi nestali, gdje su?
Da, otišli su, ili su sada na drugom mjestu, je li to mjesto bolje od ovoga?
Da, definitivno je to mjesto bolje od ovoga – pa zašto patite zbog njihovog odlaska?
Kada ste završili s prihvaćanjem da oni više “NISU ovdje”, već su i dalje na drugom mjestu čak i boljem od ovoga, jer tamo su gdje više nisu bolesni niti pate, tada ćete ih prestati oplakivati i vratit ćete ih u sjećanje kako bi vas i dalje pratila radost svega što ste proživjeli.
Ako ste ih istinski voljeli, VOLITE ih PONOVO i ovaj put s većom snagom, s većom čistoćom, s većom predanošću.
Sada više neće biti nikakvog prijekora.
Samo LJUBAV bit će između vas, između nas, između njih.
Poštujem vašu bol i način na koji je izražavate. Znam da plačete i plakat ćete bez utjehe.
Ali… Danas vam kažem:
Nemojte umrijeti sa svojim mrtvima.
Zapamtite da vidimo samo jednu stranu novčića.
Ne gledamo na drugu stranu; ne vidimo prekrasno mjesto svjetla gdje oni stoje.
Što ako “smrt” počnemo doživljavati kao drugo rođenje?
Drugo rođenje ćemo SVI proći.
Nemojte umrijeti sa svojim mrtvima, počastite ih tako što ćete živjeti svoj život onako kako bi oni željeli da to učinite, dopustite im da se nadmaše. I nastavite živjeti.
autor nepoznat
