Jedan narod je okolišanje prirode da bi došla do šest, sedam velikih ljudi. Da, i da bi ih onda obišla.

Ѡ

  Tko prezire samog sebe, cijeni ipak još uvijek sebe kao preziratelja.

Ѡ

  Užasno je u moru umrijeti od žeđi. Morate li svoju istinu odmah tako zasoliti da ona više ni ne – gasi žeđ?

Ѡ

  Žena uči mrziti u mjeri u kojoj zaboravlja – očaravati.

Ѡ

  Teški, turobni ljudi upravo onim što druge čini teškima, mržnjom i ljubavlju, postaju lakšima i izlaze privremeno na svoju površinu.

Ѡ

  Zrelost muškarca: to znači ponovo pronaći ozbiljnost koju se imalo kao dijete, pri igri.

Ѡ

  Stidjeti se nemoralnosti: to je stepenica na stubištu na čijem se kraju stidimo i svoje moralnosti.

Ѡ

  Kad se dresira svoju savjest, ona nas ljubi istodobno dok nas grize.

Ѡ

  Pred same sebe svi se stavljamo bezazlenijima nego što jesmo. Tako se odmaramo od naših bližnjih.

Ѡ

  Otkriće uzvraćanja ljubavi trebalo bi zapravo onoga tko ljubi otrijezniti o ljubljenom biću. „Kako? Ono je dovoljno skromno da čak i tebe ljubi? Ili dovoljno glupo? Ili – ili –. „

Ѡ

  Gdje u u igri nisu ljubav ili mržnja, žena igra osrednje.

Ѡ

  Veseliti se pohvali u mnogih je samo uljudnost srca – i upravo suprotnost sujeti duha.

Ѡ

  I konkubinat je korumpiran – brakom.

Ѡ

  Što netko jest počinje se otkrivati kad popusti njegov talent – kad prestane pokazivati što može. Talent je ukras, a ukras je i skrovište.

Ѡ

  Onaj tko ne zna pronaći put  do svojeg ideala živi lakoumnije i drskije nego čovjek bez ideala.

Ѡ

  U osveti i ljubavi žena je barbarskija od muškarca.

Ѡ

  „Naš bližnji nije naš susjed nego njegov susjed“ – tako misli svaki narod.

Ѡ

  Mnogo govoriti o sebi može biti i sredstvo da se sebe sakrije.

Ѡ

  Na koncu, ljubi se svoju požudu, a ne ono žuđeno.

Ѡ

  Povjerljivost nadređenog ogorčava jer ne smije biti uzvraćena.

Ѡ

  Draž spoznaje bila bi mala kad na putu do nje ne bi trebalo prevladati toliko stida.

Ѡ

  „To sam ja učinio“, kaže moje sjećanje. „To nisam mogao ja učiniti“, kaže moj ponos i ostaje neumoljiv.

  Na koncu – sjećanje popušta.

Ѡ

  Slabo se promatralo život ako se nije vidjelo i ruku koja na zaštićujući način –  ubija.

Ѡ

  Tko dosegne svoj ideal upravo ga time nadilazi.

Ѡ

  U okolnostima mira ratnički čovjek navaljuje na sama sebe.

Ѡ

  U vrlo lukave osobe počinje se sumnjati kad su smetene.

Ѡ

  Tko nije za svoj dobar glas već jednom žrtvovao – sebe?

Ѡ

  Uz pomoć glazbe strasti uživaju same sebe.

Ѡ

  Kad moramo promijeniti mišljenje o nekome, strogo mu računamo neugodnost koju nam time čini.

Ѡ

  Tko se bori s nemanima treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan i bezdan se zagleda u tebe.

atma.hr – 52




Prethodna objavaŠto raditi ako vas ugrize zmija?
Slijedeća objava5 netoksičnih sredstava za čišćenje koje trebate imati u svom domu
Zlatko Tomić
Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.