Tesla je uistinu imao odlike jogija: bavio se tjelovježbom, vježbao pranajamu i meditaciju, živio je u celibatu, hranio se vegetarijanski, nije pušio i pio kavu, spavao je jako malo, vjerovao u vječnost života prolazom kroz utjelovljenja, u jedinstvo svih stvorenja i “kotač” sudbine.
O Nikoli Tesli kao znanstveniku i izumitelju je puno toga napisano i izrečeno. No još je mnogo toga o njegovom životu i radu malo poznato. Primjerice to da je Tesla poznavao tajne starodrevne znanosti joge, kao i da je dobar dio života upražnjavao neke od jogičkih vježbi. Teslu danas neki nazivaju i jogijem novovjeke znanosti, zbog duhovnih sposobnosti koje su bile na razini vrhunskih majstora joge, starodrevne znanosti o tijelu, umu, svijesti i duši.
Promatrano, primjerice, kroz prizmu nauke o energetskim središtima tijela ili čakrama, može se ustvrditi da je Tesla ovladao i uravnotežio većinu od njih, odnosno da je dosegao visoke razine svijesti. Na svoj osebujan način i pod drugim nazivom, primjenjivao je vježbe joge (posebice koncentracije i meditacije) od rane mladosti i kroz njih uvelike sazrio u čovjeka neslućenih umnih sposobnosti i izuzetnih moralnih vrlina.
Krijepost je održao do duboke starosti
Tesla se smatrao vjernikom u Boga, a poštovao je sve religije. Uz kršćanstvo (pravoslavlje) iz kojeg je potekao, posebice se nadahnjivao učenjima hinduizma (točnije znanošću Vedante). To nije bila usputna, već trajna ljubav. Jednom od svojih najboljih prijatelja, novinaru Robertu Johnsonu, darovao je knjigu o hinduizmu. Od kuda Tesli zanimanje za jogu i hinduizam? Poznato je da se još 1893. u Chichagu, tijekom Svjetskog religijskog parlamenta, susreo sa Svamijem Vivekanandom, jednim od poznatih duhovnih učitelja iz Indije, koji je među prvima širio znanost joge u SAD-u. Vivekananda je Teslu upoznao s učenjem Veda, a Tesla ga je prihvatio kao prijatelja i učitelja. Vivekananda je bio oduševljen Teslinim znanstvenim radom, a Nikola Svamijevom duhovnošću. Tesla se u opisu fizikalne stvarnosti počeo koristiti Sanskritskim riječima akasha (prostor ili tvar) i prana (dah ili energija).
Pranajama – upravljanje dahom
Da je Nikola Tesla vježbao pranajamu, svjedoči njegov prijatelj i životopisac John O’ Nill u knjizi “Nenadmašni genije – život Nikole Tesle”, objavljenoj 1944. godine:
“Pronašao je da je cijelog svojeg života osjećao neki neobičan doživljaj kada god bi duboko disao. Kada god bi duboko disao, obuzimalo ga je osjećanje lakoće, kao da mu je tijelo izgubilo težinu i može letjeti kroz zrak samo snagom njegove volje. U dječaštvu nije spoznao da je u tom pogledu bio neobičan.”
“Ono osjećanje uznesenosti koje je imao kada god bi duboko disao davalo mu je takav osjećaj lakoće da je uvjerio sebe da bi mu bilo lako letjeti kroz zrak samo ako bi mogao izmisliti neku mehaničku napravu koja bi ga odbacila i omogućila mu da savlada ono malo težine koja je, kako je mislio, još ostala u njegovom tijelu.”
“Dubokim disanjem on je pročišćavao svoja pluća, izbacujući nešto zaostalog ugljičnog dioksida koji čini kemijski “pepeo” i dobrim je dijelom trom, i zamjenjujući ga zrakom koji sadrži mješavinu isto tako tromog dušika i aktivnog kisika. Pošto se kisik poslije toga nalazi u većoj količini nego obično, to on odmah počinje mijenjati kemijsku ravnotežu u tijelu. Podražaj na mozak proizvodi učinak koji se ne razlikuje mnogo od opijanja alkoholom. Pripadnici neke vrste vjerske sljedbe upotrebljavaju ovaj postupak da bi izazvali “tajne” ili “duhovne” doživljaje. Kako je taj 12-godišnji dječak mogao sve to znati?”.
Poput askete ili isposnika
Sljedbenici joge rekli bi da je Nikola to znanje donio u svijet iz prethodnog(ih) života. U tome su mu, često i nesvjesno, pomagali majka i otac, te stariji i prerano preminuli brat, poznati po nadarenosti, obrazovanosti, ali i poštenju i požrtvovnosti. Ne treba zaboraviti da je odrastao u obitelji predanih vjernika (pravoslavni kršćani), premda je kasnije izjavljivao da vjeruje u Boga koji ne pripada niti jednoj vjeroispovijesti (u duhu učenja joge!). Kako god bilo, neosporno je već kao mladić poznavao neke od osnovnih vježbi joge i koristio se njihovom dobrobiti.
O tome je malo svjedočanstva (i zapisa), ponajviše stoga jer je bio samozatajan i skroman. Spisateljica Margaret Cheney u knjizi “Tesla – čovjek ispred vremena” objavljenoj 1981. godine o tome kaže: “Djelomično zbog toga da obeshrabri sve one koji su mu željeli pripisati neuobičajene sposobnosti i moći, Tesla je ustrajno poricao čak i svoju osjetilnu darovitost koju je nesumnjivo posjedovao.”
Tesla je uistinu ima odlike jogija: bavio se tjelovježbom (u mladosti i srednjoj dobi, šetao je, planinario i plivao), vježbao pranajamu i meditaciju, živio je u celibatu, od zrele dobi hranio se vegetarijanski, nije pušio i pio kavu, spavao je jako malo, bio je dobrotvor, mirotvorac… Vjerovao je u vječnost (promjenjivog) života prolazom kroz utjelovljenja ili reinkarnacije, jedinstvo svih stvorenja i “kotač” sudbine (karmu). Razvio je – današnjim rječnikom kazano – sposobnosti kao što su: vidovitost, astralna putovanja, telepatija, prekognicija, bioenergija… Tesla nije vjerovao u “natprirodne moći”, već je sve ljudske sposobnosti nastojao znanstveno objasniti.
napomena: Tesla je predvidio pa i opisao osnove rada ciklotrona, radara, televizije, lasera, mobitela, interneta, solarnih kolektora…
Najvažnije je ovladati samim sobom
Sam Tesla o dosezima jogijskih vježbi kaže: “… (u mladosti) počeo sam vježbati samosavladavanje. … Kako je vrijeme prolazilo, ta snažna duhovna vježba postala je moja druga priroda. … Nakon nekoliko godina te discipline potpuno sam ovladao sobom tako da sam se mogao igrati strastima koje bi inače uništile i najsnažnijeg čovjeka.”.
Da je Nikola Tesla znanja o jogi crpio i iz knjiga, svjedoče pisma koja je razmjenjivao s prijateljima, ponajprije bračnim parom Johnson. U jednom pismu iz 1895. (kada je Tesli bilo 39 godina) Robert Johnson zahvaljuje Nikoli na knjizi o budizmu (hinduizmu). Pismo također svjedoči da je Tesla “tajne” joge bio spreman dijeliti samo s uskim krugom bliskih prijatelja i to iznimno rijetko: “Viteže, nisam znao da ste se posvetili ovoj vrsti službe…”.
Teslin prijatelj Kenneth Swezey pak svjedoči o Nikolinoj sposobnosti usredotočenja (meditacije) i pod stare dane (nakon 1929., kada je Tesla imao 73 godine). Opisao ga je kao čovjeka koji bi znao sate i sate provesti u posvemašnjoj zadubljenosti, ali čija je ljudskost bila strastvena te koji je znao biti “gotovo bolno obuzet osjećajem zajedništva sa svime što je živo i što se kreće”.
Prijateljstvo sa Swami Vivekanandom
Premda je imao sklonosti ka jogi od mladosti, na posebno zanimanje za nju potaknuo ga je susret sa Swami Vivekanandom (1863.-1902.), jednim od najpoznatijih gurua vedske filozofije. Vivekananda je 1893. godine iz Indije otputovao u SAD, potom u Europu, gdje se u tijekom tri godio susretao i družio s nekolicinom poznatih znanstvenika i umjetnika.
Vivekananda se u jednom pismo prisjeća prvih susreta s Teslom ovim riječima: “Neki od najvrsnijih naučnih umova današnjice govorili su mi koliko su savršeno racionalni zaključci u Vedama. Poznajem jednog koji je jedva stizao ručati ili napusti svoj laboratorij, ali koji je redovno dolazio i satima slušao moja predavanja o Vedama, jer su, kako je govorio, toliko naučne i toliko skladne s našim vremenom i zaključcima do kojih nauka tek danas dolazi.”. Posle posjete Teslinom laboratoriju u Njujorku 1896. Vivekananda je bio još više oduševljen Teslom: “Ovaj je čovjek sasvim drugačiji od svih zapadnjaka (…) Pokazao mi je svoje eksperimente s elektricitetom, koji je za njega živo biće i s kojim razgovara (…) Radi se o visoko spiritualnoj osobi. On bez sumnje posjeduje duhovnost najviše razine…”.
Tesla je nastavio s proučavanjem vedske filozofije i tijekom narednih godina o čemu svedoče pisma, primjerice Lorda Kelvina (koji je također posjećivao Vivekanandina predavanja), u kojima navodi i knjige o jogi, hinduizmu i budizmu koje je dobio na poklon od Tesle.
Duhovnost kao putokaz razvoja
U časopisu “Drvo znanja”, broj 97 iz rujna 2006., koji je posvećen upravo Nikoli Tesli, može se pročitati i prilog “Tesla i vedska filozofija” iz kojeg prenosim: “Teslini opisi prirodnih fenomena donekle su slični drevnoj terminologiji sanskrta (starodrevni jezik Veda). Od 1891. godine Nikola Tesla je opisivao svemir kao kinetički sustav ispunjen energijom koja se može iskoristiti u bilo kojoj svojoj točci. … Prema nekim izvorima, nakon upoznavanja sa Swamijem Vivekanandom i izučavanja istočnjačkog pogleda na mehanizme koji pokreću materijalni svijet, Tesla je mjestimično počeo koristiti riječi akaša, prana, te pojam svjetlosnog etera kako bi opisao izvor, postojanje te građu materije. Prema vedskoj znanosti, prana znači energija (uobičajeno ju je prevoditi kao životnu silu), a akaša je materija (uobičajeno ju je prevoditi kao eter).”.
Naposljetku, poznata je Teslina izjava: “Onoga dana kada nauka počne proučavati nefizikalne (duhovne) pojave, u deset godina napredovat će više nego u ranijim stoljećima svoje povijesti.”
Zaključno, predanost jogi Tesli je nesumnjivo pomogla u njegovom znanstvenom i istraživačkom radu, otvorivši mu s jedne strane uvid u brojne tajne postojanja, a s druge omogućivši snagu volje, postojanost zdravlja i dogovječnost potrebne za rasvjetljavanje zagonetki prirode. Posvećenost učenju i vježbama joge Nikolu je učvrstila i u etičkom svjetonazoru usmjerenom ka nesebičnom pomaganju. Na tom putu, Tesla se uspinjao i padao, ali mu je ostao vjeran sve do starosti:
“Moramo se vježbati u umjerenosti i nadzoru naših čula i sklonosti u bilo kojem pogledu. To sam činio mnogo godina, održavajući sebe mladim u tijelu i razumu. Suzdržavanje mi nije uvijek bilo po ukusu, ali su moja ugodna iskustva golema nagrada.”
Autor: Goran Majetić
