Shvatila sam nešto što sam nekako oduvijek znala, ali nikad nije došlo na red da se o tome razmišlja, da se uzme u obzir, da se prihvati kao životna činjenica.
Ljudi bi ljudima trebali biti najvažniji. Na ljude bi ljudi trebali obraćati najviše pažnje.
Život teče kao najbrža rijeka i često nas zaslijepi konstantnim problemima, nedoumicama, preprekama, tako da nismo u stanju obratiti pažnju na najvažnije elemente življenja, a to su ljubav, razumijevanje, suosjećanje, pomaganje. Nema ništa važnije od toga.
Sve ostalo dođe i prođe. Škola, posao, krediti, kupovina, uspjesi, padovi …
Ništa to nema smisla ako se s nekim ne podijeli i kad je dobro i kad nije. Ništa to nema vrijednost ako nismo okruženi dobrim, kvalitetnim ljudima koji po vremenskoj liniji s nama koračaju rame uz rame.
Svaki put kad mi život udjeli loše karte, boreći se da ih iskoristim na najbolji mogući način i da se iz problema iskobeljam i opet ugledam svjetlost na kraju tunela, shvatim da, ne da nisam sama, nego da sam okružena iskrenim, dobrodušnim, prijateljima koji, i kad se veseli i kad se pati stoje nepokoljebljivo uz mene i traže načina da mi budu oslonac, kao uostalom što i sama činim za njih.
Ne morate mi vjerovati na riječ, nego, ako već niste, probajte i sami. Cijenite iskrene, dobrodušne, osjećajne ljude. Volite ljude koji će pustiti suzu suosjećajući s vašim bolom. Njegujte prave vrijednosti, poput poštenja, ustrajnosti, samilosti, ljubaznosti, strpljenja, trpeljivosti. Ono što iskreno volimo uvijek nađe put do naše stvarnosti.
Ovakvi ljudi možda neće voziti bijesne automobile i imati tisuće eura vrijednosti garderobe na sebi. Možda neće imati veze i vezice koje bi vam pomogle vinuti se visoko na ljestvici uspjeha ili da vas ubace u stranku ili da vam nađu posao.
Ovi ljudi izgledaju sasvim obično, neupadljivo, skromno. I možda od njih nećete imati puno “koristi”, ali ovi ljudi pokazat će vam što znači istinski živjeti, voljeti, osjećati. Pokazat će vam što znači postojati kao čovjek. Ima li išta važnije od toga?