Parazitizam započinje u nama samima. Tog dijela većinom nismo svjesni. Kroz živote u dualnosti odvojeni smo od svoje stvarne vibracije i od organske energije Života pa taj Život nesvjesno tražimo kroz odnose. No, parazitizam nije problem samo u odnosima, već utječe na naš osobni život, društvenu zajednicu i sve što nas okružuje.
Dojam povezanosti
Nerijetko se događa da brkamo parazitizam sa stvarnom povezanošću s nekim. Tehnički gledano naša parazitska energetska tijela (u raznim formama) povezuju se s parazitskim tijelima druge osobe. Takav konekt u početku odnosa osjećamo kao nešto ugodno, jer dobivamo nešto što nam nedostaje od te osobe kao i ona od nas.
Međutim, vremenom smo iscrpljeni i mi i ta osoba. Pamtimo taj početak pa pokušavamo raditi na odnosu i slično. Problem je u tome što se na parazitskim tijelima ne može raditi, već ih je potrebno uklanjati. Da bi to bilo moguće prvo treba duša, naš najsuptilniji dio, biti oslobođen od svih sintetskih vibracija.
Parazitizam u našim odnosima utječe i na nas same na način da nas drži u starim obrascima i onemogućuje promjene i naš povratak sebi.
Korijeni parazitizma
Parazitizam je nešto što nas od pamtivijeka okružuje u dualnosti. Nema pojedinaca koju su izuzeti od toga. No zašto je tako?
Da bi to razumjeli, prije svega, moramo razumjeti ljudsku potrebu za povezivanjem. Ta potreba nije nestala dolaskom sintetike. Štoviše, ojačala je radi straha koji smo svi na svoj način proživjeli odvajanjem od Izvora i prirodnih vibracija u kreaciji. A najveći temelj tog straha bilo je odvajanje upravo od sebe samih.
Naša duša ima svoju prirodnu vibraciju, prirodne spektre. No svatko je od nas dogovorio s Izvorom (prilikom ulaska u sintetsku dualnost) neki svoj put. Da smo ostali isključivo u svojoj prirodnoj vibraciji, taj put bi bio nemoguć, jer je naša prirodna vibracija bila naša jedina istina.
Svakoj duši Izvor je, u skladu s njenim potrebama za učenjem, omogućio da prođe odabrano, a tehnički gledano (kada kažemo tehnički gledano mislimo na gledanje struktura na suptilnim razinama uz pomoć kodova koje koristimo u energetskom radu, kao što u fizičkoj realnosti očima vidimo svijet oko sebe) to bi značilo da smo od najsuptilnije do fizičke razine ušli u vibracije koje su za to učenje potrebne, a koje nisu prirodne.
Učenje i evolucija
Odvajanje od naše prave prirode nije dogovoreno kao nešto što je zauvijek i vječno, već za period učenja, odnosno, kod nekih duša dok izgrađujemo spektre koje nismo imali, a kod ljudskih duša izdvojena iskustva određenih energetskih centara, jer su prije toga bili potpuna cjelina u jedinstvu koja je htjela iskustvo izdvojenih spektara, što je jedino bilo moguće kroz fragmentaciju.
Dio tog puta bilo je i građenje raznoraznih programa, programskih tijela, aspekata, identiteta, popraćeno sve skupa adekvatnim sintetskim strukturama koje nabrojanom jesu ili baza ili nadogradnja, ali ujedno i povezujuće strukture nabrojanog.
Parazitizam koji je nastao među nama je dio te priče i jedna je od posljedica našeg odvajanja od svoje stvarne prirode i Izvora.
Odvajanje od naše prave prirode ne znači da je ona nestala, već da našu pravu prirodu (ali i ono naučeno i stečena iskustva) prekrivaju nusprodukti našeg učenja u dualnosti kroz nebrojeno puno života.
Baza samog parazitizma povezana je s našim nabrojanim sintetskim strukturama koje, bez iznimke, funkcioniraju na parazitski način.
Kako funkcionira odnos necjelovitosti?
Ako nema ljubavi, ne može biti ni fluidnog povezivanja koje vodi u ekspanziju, već se konekti ostvaruju temeljeno na raznim oblicima strahova (i trauma u nama ostaje kao oblik straha, a sve naše sintetske strukture traže hranu, čak su i neki interesi temeljeni na strahovima-inspiracija i interes nisu isto).
Zašto je to problem?
Jednostavno je – ljubav hrani ljubav, strah hrani strah. Prevedeno, kada nastavljamo hraniti naše parazitske strukture (neke od tih formi smo nabrojali), samo se ukopavamo u staru vibraciju i to se u našem životu manifestira kroz nemogućnost stvarnih promjena (možemo promijeniti posao, ali ne možemo izbjeći obrasce koji nam se odvijaju na radnom mjestu; promijenimo partnera, ali ponovno imamo slične probleme u odnosu).
Većina nas ima problem pronaći izlaz iz nekih problema koji se ponavljaju pa te probleme počinjemo vidjeti kao nešto što je nemoguće riješiti pa postaju frustracija.
Parazitizam nije problem samo u odnosima, već utječe na naš osobni život, društvenu zajednicu i sve što nas okružuje.
Kroz ovo (ukratko) opisano možete i sami vidjeti zašto se parazitizma ne možemo riješiti preko noći, no moramo biti svjesni da bez odvajanja od kojekakvih sintetskih struktura, ne možemo doći ni do stečenih znanja i iskustava zbog kojih smo u dualnost odabrali ući.
Nadopunjavanje
Parazitski odnosi, u pravilu, u početku izgledaju često idilično. Nedostaje nam neki fragment u životu i onda “naletimo” na neku osobu/osobe koje nam ispunjavaju baš taj dio koji nedostaje. U početku se osjećamo cjelovitije.
Ipak, ta “idila” kratkog je vijeka. Jer, parazitizam je uvijek obostran i kao što nama fali nešto, tako i drugoj osobi u odnosu nešto nedostaje. A međusobno se “nadopunjuju”.
Zašto stavljamo navodnike? Zato jer nije riječ o prirodnom nadopunjavanju gdje obje osobe rastu u odnosu već je riječ o davanju dijela svoje energije u razmjenu za onaj tip energije koji nam nedostaje. Vremenom se događa nezadovoljstvo, zamjeranje i frustracija kod obje strane i počinjemo percipirati da gubimo sebe u takvom odnosu.
Gubljenje sebe
Jer, zapravo dajemo onu energiju koji nam je u dualnosti bila jaka i koja je dio naše osobnosti, a ta energija se nema prostora regenerirati dok smo u dualnosti. Kod druge strane se događa to isto.
U konačnici, za razliku od organskih odnosa u kojima smo već cjeloviti u kontaktu s pravim Ja, imamo osjećaj da ispunjavamo tuđe potrebe i odrađujemo taj odnos ili dio života.
Trebamo biti svjesni da ni drugoj strani nije drugačije, no sam prekid odnosa (kojeg god tipa da je odnos) ne rješava problem generalno jer nam se radi naših programa (pojednostavljeno rečeno) ponavljaju takvi obrasci nadalje u odnosima gdje ima prostora.
Što možemo učiniti?
Među ljudima se formiraju takozvane parazitske niti, koje spajaju necjelovite dijelove njihovih bića. Putem tih niti vrši se uzimanje i davanje energije. Niti povezuju njihove energetske centre, ovisno na kojoj razini su povezani.
Postoje procesi energetskog rada kojima se te parazitske niti uklanjaju. Iako to nije trajno rješenje, pošto su uzroci u našim dubokim vjerovanjima i programima, može omogućiti osobi da joj se vrati energija i da sebe vidi bez parazitske povezanosti.
Također može vidjeti odnos bez ikakvih iluzija i projekcija koje stvaraju parazitske niti.
Ako netko prođe proces oslobađanja duše, otvara se prostor za puno dublji rad na podsvjesnim uvjerenjima, aspektima, i programima koji iz dubine vuku konce. Od te točke, osoba može početi povratak sebi u svoju cjelovitost, čime prestaju sva parazitska trebanja. To je proces integracije naše duše čime nam ona poklanja u naš ljudski život cjelovitost.
A odnosi postaju neovisna i autentična razmjena ljubavi u slobodi.
Saša Momić, facebook.com/sasamomic.wandian
Pročitajte još:
- Parazitske veze između muškaraca i žena
- Parazitske niti u odnosima
- Anatomija parazitskih odnosa – Ne budite žrtve prevare!
- “Čista ljubav” kao parazitizam i priča o kreiranju
- “Ne mogu živjeti bez tebe!” – Ovisnost i parazitizam u vezama
