Pogled kroz ružičaste naočale

Vidjeti dobro i nedobro kao dio istoga, razumijevajući razloge i svrhu njihovog postojanja znači biti Ljubav, ostvariti sebe kao ljubav. I – gledati kroz „ružičaste naočale“.

Stanje svijesti koje svi iskusimo, barem jednom u životu, jest ono u prvim fazama zaljubljenosti: sve djeluje prekrasno, problemi izgledaju kao uzbudljivi i rješivi izazovi, a kronično negativni ljudi kao osobe pod stresom kojima je moguće pomoći.

Naravno, ovo nije vezano samo za prvu fazu ljubavne veze. Postoje osobe koje s ovim stavom, zapravo u tom stanju svijesti, prolaze kroz život. Ukoliko ih okolina ne razumije, sklona je spočitnuti im da svijet gledaju kroz „ružičaste naočale“. Što, nerijetko, implicira da su, eto, naivni, glupo optimistični te slijepi za sve uobičajene svakodnevne opasnosti.

Jasno da to nije slučaj. Tako izgleda, na površini, ali je u suštini vjerojatnije da takvi ljudi, više nego ostali, vibriraju na onome što zovemo – ružičasta frekvencija. O čemu se, naime, radi? Znamo da sve je sve što postoji, satkano od energije. U svom najzgusnutijem obliku, ona je materijalizirana, pa djeluje kruta. No, svaka stvar, predmet i pojava u Univerzumu i dalje vibrira na određenoj frekvenciji – zapravo snopu vibracija, tkanju nevidljivih niti. A svaka individua je individualna – dakle posebna, jedinstvena – upravo po specifičnom spoju frekvencija kojima vibrira.

Neke temeljne vibracije dijelimo svi – one su poznate kao vibracije čakri, odnosno vibracije kojima su bića sunčevog sistema povezana sa svojim centralnim suncem. Ovo se jednostavno vidi u danima duge: njene „boje“ (boje uvjetno rečeno jer boja, kao takva ne postoji – da uzmete atom neke boje i rašlanite ga pod mikroskopom vidjeli biste jedino čestice svjetlosti; različite „boje“ se, u stvari, odnose na različite frekvencije kojima svjetlost vibrira) odgovaraju bojama temeljnih sedam čakri u čovjekovom sistemu. Jedna od njih je i ružičasta. Najtanahnija za vidjeti, a opet – možda najbitnija za otvaranje srca i cijelog srčanog energetskog sistema.

Srce je, naime, sjedište svijesti u tijelu. Tradicionalna kineska medicina ga smatra domom izvorne svijesti uslijed kojeg spoznajemo „Ja Jesam“, a time i sve drugo. Vedska tradicija ga slavi kao centar u kojem se miješaju zemaljske i nebeske energije koje utječu u čovjeka s Gee, putem tabana i Univerzuma, putem tjemena: u srcu se, kao u magičnom kotlu, svetom gralu, miješaju i spajaju da bi čovjek postao bogočovjek, uvidjevši istinsku prirodu Jednoga. Odnosno, da je sve Jedno – tj. Božanska ljubav, božanska kreacija. Zato se kaže da, otvorena srčana čakra (koju, inače, hrane zelena i ružičasta vibracija Solarnog sistema) omogućuje čovjeku bezuvjetnu ljubav – prihvaćanje i voljenje svih pojava oko sebe, razumijevajući da su njihov i pozitivan i negativan pol samo igre Jednoga. S takvom svijesti, nema osuda prema negativnostima, niti žestokih emotivnih reakcija – prema lošim ljudima, trulom društvu i drugim opačinama. Tamna strana, kroz ovakvu svijest, postaje spoznata kao dio mehanizma igre dualnosti Jednoga. Shodno tome, pravilno procesuirana, ali bez izluđujućeg emotivnog naboja osude, koji dodatno potkopava osobni razvoj duše i pojedinca.