Bit karme nije da se vrati milo za drago niti da se netko kazni, već da se osobe ujedine u bezuvjetnoj ljubavi i duhovnoj cjelovitosti. Naučiti djelovati iz ljubavi i postati jedno – jer JA sam partner i partner je JA. On je taj otkinuti dio. I svaka osoba tj ono što je u njoj, predstavlja po jedan otkinuti dio, kao kada kap otmemo od oceana. Ja sam i kap i ocean, cijeli ocean je sadržan u jednoj kapi. Dokle god se odnos ne iskristalizira na toj razini, osobe će se sretati u raznim životima i u različitim ulogama.
Naši se putevi kroz život križaju s putevima drugih ljudi, počevši od naših roditelja, sestara, braće, djece pa do ljubavnih i bračnih partnera. Karmička učenja kažu da se često susrećemo s istim dušama, samo pod različitim maskama i različitim ulogama.
Dokle god duša prolazi kroz ciklus fizičkog utjelovljenja ona ima neki teret, dug, obavezu – nije u potpunosti slobodna. Kroz interakciju s drugima nam je dana prilika da se oslobađamo okova karme ili da ih još više stegnemo oko sebe.
Karma nije ništa drugo do posljedica djela koja smo radili iz nedostatka ljubavi i nepovezanosti s njenim izvorom. Kroz nedostatak ljubavi, mi smo svjesno ili nesvjesno povrjeđivali druge, ili su to oni činili nama. Sada se srećemo u banci karme kako bismo razriješili zaostale kredite, sve po Zakonu koju je isti za sve. Karmički zapisi su pohranjeni u akaši (memoriji univerzuma) koja nije dostupna našem svjesnom umu.
Ali, mi možemo putem emocija i osjećaja koje drugi izazivaju u nama, prateći ih kao unutrašnji kompas, spoznati razloge našeg spajanja i lekcije koje trebamo savladati. Kada neki odnos ispuni svoju svrhu, on prestaje, osoba se udaljava iz našeg života. S određenim osobama imamo jako negativan kurs i pored kurtoazije i ljubaznosti postoji neko trenje, nelagoda i napor u konverzaciji te olakšanje nakon što se takva osoba udalji iz naše blizine.
Međutim, ne bismo trebali zanemariti postojanje takvih emocija i njihovo prisustvo u nama. Izvor takvih emocija nije ni u kome drugom, već unutar nas. Netko se samo pojavio i uzburkao mulj i nečistoću u dubini našeg bića. Otkud nama ta nečistoća? Od potisnutih i neprerađenih negativnih iskustava i neželjenih emotivnih stanja straha i bola.
Svi ljudi su naši učitelji koji imaju nezahvalnu ulogu da nam ukažu na potisnute otrove kojih se grčevito držimo. Otrove koje smo stegli svim svojim bićem u našim stanicama, mišićima, krvnim žilama. Naše kompletno tijelo, mišići, izraz lica i očiju oslikavaju naš duh i našu unutrašnjost. Postoje i drevne tehnike čitanja lica iz koga se može ocijeniti nečiji karakter i sklonosti – kakve su nam usne, kakav nam je oblik obrva, očiju brade – takav nam je karakter.
Prvi naš kontakt s nekom osobom odvija se na vizualnoj razini pa najčešće bivamo privučeni upravo takvim karakteristikama, ali do privlačenja zapravo dolazi na sasvim drugoj, podsvjesnoj razini, gdje dolazi do čitanja podsvjesnih karmičkih zapisa.
U biti, naš karmički zapis “prepoznaje” ono što je u određenom trenutku za nas neophodno kako bi se odmotao i očistio dio karme. Istovremeno se očitava i karmički zapis druge osobe i tako dolazi do spajanja, odnosno ulaska u odnos.
Naši ljubavni odnosi uglavnom počinju zaljubljivanjem kroz koje se trudimo pokazati što bolje osobine i to ustvari nismo mi, nije naše pravo ja. Tu se u biti ne događa ništa što je bitno za naš rast i razvoj. Bitne stvari se događaju prilikom prvog sukoba. To su trenuci zlata vrijedni.
Kada se dogodi prva ljubomora, trebamo se zapitati: “Otkud meni ovaj osjećaj? Što ja to nosim u sebi?” Nije dovoljno samo potisnuti mulj i čekati da se ponovo umiri i utiša, kako bi izgladili situaciju.
Potrebno je odmah raditi na tome da se smjesti taj lutajući fragment koji nije integriran i koji traži svoje mjesto u mozaiku. Takvi fragmenti predstavljaju slabe karike naše osobnosti.
Mi smo na primjer nekada u djetinjstvu doživjeli odbacivanje i u tom presudnom periodu došlo je do odcijepljenosti jednog dijela osobnosti koji je postao magnet za privlačenje istih emocija, tako se s vremenom naša osobnost polarizira i dezintegrira poput razbijene posude. Tu svaka krhotina predstavlja zaseban magnet određenog emotivnog iskustva straha, bola, mržnje, ljubomore i sl., dok jedan dio nas u određenom procentu nastavi funkcionirati stabilno.
Taj stabilni dio mi forsiramo u odnosu s drugima do određene mjere. Ali čim ponašanje partnera izađe iz okvira funkcioniranja našeg stabilnog dijela, čim nismo u stanju da razumijemo neki njegov potez, mi se rasipamo. Raspadamo se i prebacujemo na rasute fragmente straha, odakle naš um crpi svoja uvjerenja.
Partner zapravo samo izvršava ulogu i nastoji pokrenuti raspadnute dijelove ne bi li se poput dijelova mozaika posložili u jednu cjelinu i stvorili mozaik naše osobnosti. Zapravo, na cjelovitim dijelovima naše osobnosti nema posla, to je dio kuće koji je osposobljen za stanovanje.
Ali, postoje dijelovi krova koji prokišnjavaju, postoje prozori tj vrata percepcije, koje treba očistiti i izmijeniti i to je dio kuće na kome treba raditi. Ali, mi to ne razumijemo, nas to pogađa i boli jer u tome vidimo partnerovu namjeru da nas povrijedi.
Partner je samo majstor koji je došao popraviti ruševne dijelove nas.
Što je tu karmičko?
Najviše karmičko od svega je proživljavanje određenih emocija. Mi gradimo odnos s osobom koja je u nekoj daljnjoj prošlosti isto osjećala zbog nas. Mi smo je na isti način “povrijedili”, odnosno “razbili” smo je na komade i stvorili negativna iskustva, ali odnos nikada nije dovršen do kraja, uvijek je dolazilo do prekida, bilo smrću ili na neki drugi način.
Bit karme nije da se vrati milo za drago niti da se netko kazni, već da se osobe ujedine u bezuvjetnoj ljubavi i duhovnoj cjelovitosti.
Naučiti djelovati iz ljubavi i postati jedno – jer JA sam partner i partner je JA. On je taj otkinuti dio. I svaka osoba tj ono što je u njoj, predstavlja po jedan otkinuti dio, kao kada kap otmemo od oceana.
Ja sam i kap i ocean, cijeli ocean je sadržan u jednoj kapi.
Dokle god se odnos ne iskristalizira na toj razini, osobe će se sretati u raznim životima i u različitim ulogama.
