Vi ste s duhovne razine gledano već prosvijetljeni, blaženi i sretni. Nije potrebno da išta više dodajete, već oduzimate. Trebate samo dopustiti da se dogodi, da se s potpunim povjerenjem prepustite onome što jest. Bog zna što vama treba i prije nego što molite.
Ako ste čitali knjigu „Tajna“ ili „Zakon privlačenja“ ili gledali film „Tajna“, mogli ste steći dojam da povijest počinje od Amerike i da je Tajnu čovječanstvu objelodanio tandem Abraham–Hicks.
Međutim, takvo razumijevanje stvarnosti da Nebo ispunjava naše želje utkano je u duhovne tradicije svih naroda i vjera svijeta. To ste sigurno mogli i sami zapaziti kada ste nekada cijelim bićem stvarali nešto (umjetničko djelo, gradili kuću, otvarali firmu i sl.), da vam se činilo kao da vam cijeli Univerzum pomaže da poduhvat uspije. Tajna je u tome što nije bilo „kao“ da vam univerzum pomaže nego vam jest pomagao.
Među najstarijim zapisima čovječanstva, u indijskim Vedama, rečeno je da „postaneš ono što misliš“. Sveta knjiga Sika („Šri Guru Grant Sahib“) kaže: „Kakva je tvoja svjesnost, takav je tvoj put“. U Bibliji ima mnogo mjesta koja kazuju da mišljenjem i vjerom možete mijenjati Stvarnost:
„Imajte vjeru Božju; jer vam zaista kažem: ako tko reče gori ovoj: digni se i baci se u more i ne posumnja u srcu svojemu, nego povjeruje da će biti kao što govori: bit će mu što god reče.“ (Evanđelje po Marku 11:23).
A kako nam to i zašto Univerzum (Milost, Nebo, Bog, Stvarnost…) pomaže u ispunjavanju želja i snova? Pa zato što u suštini našeg Bića – mi jesmo Univerzum.
*Prema Vedama, mi smo vječni sićušni dio vječne i sveznajuće Apsolutne Istine (Boga) i Kreacije, kvalitativno gledajući smo jedno, iako smo duhovne individue i kvantitativno sićušni u usporedbi s Božanskom Osobom.
„Carstvo je Božje unutra u vama.“ (Evanđelje po Luki, 17:21)
I zato ako Boga ne nađete u sebi, drugdje ga nećete naći. To je lijepo predstavljeno u konceptu Brahman–Atman, gdje je Brahman svijet, a Atman njegov odbljesak u nama. Stvarnost je ocean, a mi smo val koji je uvijek (i kada nastaje i dok traje i kada nestaje) dio tog oceana, znali to ili ne, htjeli to ili ne. A kada smo već kod vala, upravo energija vala misli – valna dužina (frekvencija) – jest način kojim smo vezani sa svim što jest. Stvarnost je mreža energija različitih frekvencija (N. Tesla: „Materija je ’smrznuta’ energija“), a mi smo njen suštinski dio, jer je Svijest osnova Univerzuma.
Poimanje da nam Univerzum ispunjava želje ušlo je u bajke i mitove. Sjećamo se svi Aladinove lampe i Duha koji stalno govori: „Gospodaru, reci svoju želju“, ili mita o kralju Midi.
U Indiji oduvijek djecu uče da anđeli stalno lete nebom i neprestano ispunjavaju naše želje i da zato moramo paziti šta mislimo i želimo da nam se ne bi ispunilo nešto ružno („Misli pozitivno“, rekli bismo na Zapadu i povjerovali da smo to mi izmislili). Stvarnost i nema neki unaprijed programiran sadržaj nego ga mi ispunjavamo svojim mislima i željama. A da moramo paziti što želimo, uči nas mit o kralju Midi, koji je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato pa je skoro umro od gladi i žeđi jer se sva hrana i voda zaista i pretvarala u zlato dodirom.
Prvo želim da vam kažem da vam za najsigurniji način nikakva posebna tehnika nije ni potrebna da bi se postigao uspjeh i ostvarili snovi i sreća. Da je, zapravo, dovoljno da se potpuno prepustite Toku da vam bira i put i način („Neka bude volja Tvoja“).
Okretanje sebi, vraćanje u sjedište Bića, traganje za unutarnjim mirom, zaustavljanje u sadašnjem trenutku (meditacijom, molitvom, igrom, pjesmom, stvaralaštvom), prosvjetljenje, spasenje – sve su to samo različite riječi i imena za put koji vodi Blaženstvu.
Stanju u kojem direktno vidimo Bićem bez posredovanja uma, u kome i izvanjski svijet i sebe promatramo kao gledatelji kazališnu predstavu. Stanju u kome imamo misli i emocije, ali one više nemaju snagu, već ostanu samo prazne ljušture; postojanju u kome također reagiramo, ali vidimo, kao svjedoci, sebe u reakciji (više nismo s njom poistovjećeni).
To Blaženstvo donosi vam sreću u kojoj se sve postavlja na svoje mjesto („snijeg pada i svaka pahuljica leže točno na svoje mjesto“). Ako se umu i učini da je nešto nepovoljno, svjedok u vama zna da um ne razumije što je dobro, a što ne – i taj tihi promatrač zna da je sve savršeno.
Ego je samo zamka
Ovaj pristup je i najlakši i najteži; najlakši jer ne trebate raditi ništa. Vi ste s duhovne razine gledano već prosvijetljeni, blaženi i sretni. Nije potrebno da išta više dodajete, već oduzimate. Trebate samo dopustiti da se dogodi, da se s potpunim povjerenjem prepustite onome što (već) JEST. Zna Otac vaš nebeski što vama treba i prije nego što molite.
Istovremeno, taj je put i najteži; naš ego, naša iluzija o nama – ličnost (grčki: persona, prosopon, προσωπον, znači „maska“ kao i u slovenskim jezicima: ličnost, ličina, maska) – šapuće nam da ništa od toga nije točno, da su to sve gluposti (vjerojatno mnogima od vas sugerira baš ovoga časa) i da se vi držite svoje „zdrave pameti“.
Tu je zamka! Ego zna, um zna, da je prosvjetljenje njegova smrt. „Moramo umrijeti da bismo živjeli“ (Korinćanima 1, 15:36) – ego mora umrijeti da bismo mi – duša (najzad) živjeli. Ali ego to ne da, traži garancije.
Znate, na sjeveru Indije hvataju ptice tako što između dva drveta vežu konop, a na sredini uvežu jedan štapić koji se slobodno vrti. Kada ptica sleti na taj štapić, budući da nema oslonac, on se pomakne i ptica se prepadne da će pasti pa se grčevito uhvati za taj štap i visi naglavačke.
Poslije nekoliko sati, lovac mirno dođe, uhvati pticu i stavi je u kavez. Ptica je samo trebala pustiti štap za koji se držala. Tada bi kratko padala i potom bi ponovo poletjela. Ovako, završila je u kavezu.
Tako se mi držimo ega i umjesto slobode (života vječnog), nađemo – kavez. Potrebno je samo da se pustimo.
Jedan od mojih prvih pacijenata u antistres terapiji, inače neuropsihijatar, reče mi kako stalno sanja da se drži za neko uže koje se ne drži ni za što. Pusti, pusti – to je rješenje koje smo vježbali.
Svojim učenicima joge kao ilustraciju izmislio sam „nebesku mjenjačnicu“ koja nas stalno poziva da priđemo i damo tu krivotvorenu novčanicu (ego), u zamjenu za koju ćemo dobiti pravu novčanicu (dušu-Biće), ali mi ne damo.
Em smo zavoljeli svoj falsifikat, em ne vjerujemo da prava novčanica zaista i postoji. Eto, to je put u „Carstvo nebesko na zemlji“.
Jogi Fabijan / lovesensa
