Što je u stvari materijalni zvuk i koja je razlika između materijalnog zvuka i transcendentalne zvučne vibracije? “Osobe koje su učene i imaju pravo znanje definiraju zvuk kao ono što predočava misao o predmetu, ukazuje na prisustvo govornika skrivenog našem pogledu i tvori suptilan oblik etera. Djelatnosti i oblici etera mogu se opaziti kao prilagođavanje prostora za izvanjska i unutarnja postojanja živih bića, naime za polje djelatnosti životnog zraka, osjetila i uma.” (Srimad Bhagavatam 3.26.33-34)
Ove dvije definicije zapravo pokazuju napredne znanstvene koncepcije obrađene u Shrimad-Bhagavatamu. Zvuk ne može biti ograničen na akustične događaje koje promatraju audioinženjeri. On ne može biti ograničen na fenomene opisane kao širenje mehaničkog vala u tekućinama, krutinama i plinovima. Prema stihu 34, čini se da je eter sredstvo za bilo kakvu vrstu širenja vala. Svaka materijalna tvar sposobna za vibraciju i rotaciju ili bilo kakav tip kretanja, proizvodi valove raznih tipova. Ovi valovi, bez obzira jesu li akustični ili elektro-magnetski, poput svjetlosnih ili radio-valova, šire se (putuju) kroz prostor. Ovaj prostor je ono što se zove eter ili nebo. Iz ovoga stiha mi dalje razumijevamo kako se aktivnosti životnih vrsta zraka, osjetilne aktivnosti, kao i misaone aktivnosti razmišljanja i koncentriranja, sve odreda odvijaju u eteru. Čak iako je um kao takav suptilniji od etera, ipak je eter opisan kao njegovo polje djelatnosti.
Transcendentalni zvuk
Postoje mnoge varijacije duhovnog zvuka i osoba može razumijeti ove različite zvukove samo onda ukoliko zna na koji način se oni odnose s Bogom. Svaki zvuk koji neposredno izvire iz Boga duhovni je zvuk. Citiranje Njegovih riječi koje su izgovorene u Bhagavad-giti uzrokuju duhovnu realizaciju. Ali iz Boga, također, posredno izviru i zvukovi kao što je ova materijalna energija koja ne izaziva duhovnu spoznaju. Da bi stvari razumijela pravilno, osoba mora uzeti u obzir oboje, Božju namjeru i želju, i namjeru ili želje živih bića. Treba shvatiti kako uvijek postoji reciprocitet između ove dvije energije, jedino što iz kuta živoga bića ovaj reciprocitet može ponekad biti nesvjestan ili neprimjećen.
Filozofska rasprava u kojoj se objašnjava stvarni položaj živoga bića i njegova veza s Bogom također je duhovni zvuk. Postoji najvažniji oblik duhovnog zvuka, a to je Božje ime. Božja imena su uvijek izravno jednaka s Bogom bez obzira kad, kako ili od koga su izgovorena. Ime Boga je najfundamentalnija duhovna zvučna vibracija. Ono ne zahtjeva nikakvo objašnjenje ili interpretaciju. Čim ga netko pjeva, on odmah uspostavlja Njegovo transcendentalno prisustvo. “Sva živa bića, pokretna i nepokretna, Moje su ekspanzije i odvojena su od Mene. Ja sam Nad-duša svih živih bića koja postoje budući da ih Ja očitujem. Ja sam oblik transcendentalnih vibracija poput omkare i Ja sam Apsolutna Istina. Ova dva Moja oblika, naime, transcendentalni zvuk i vječno blaženi duhovni oblik božanstva, Moji su vječni oblici. Oni nisu materijalni”. (Srimad Bhagavatam 6.16.51)
Jedan veliki svetac molio se Bogu na sljedeći način: “Dragi moj Gospodine, očitovanjem tvojih transcendentalnih vibracija, Ti nam otkrivaš stvarno značenje svega. Ti si sveprožimajuće nebo iznutra i izvana i krajnji si cilj pobožnih djelatnosti izvršenih i u ovom materijalnom svijetu i izvan njega…”
Vedske činjenice zovu se shabda-brahma. Postoji mnogo toga što je izvan percepcije naših nesavršenih osjetila, no autoritativne činjenice transcendentalne zvučne vibracije su savršene. Shrimad-Bhagavatam (11.21.36) ističe: “Transcendentalni zvuk Veda teško je razumjeti i očituje se na različitim razinama unutar prane (životnog zraka), osjetila i uma. Ovaj vedski zvuk je neograničen, veoma dubok i nepojmljiv, poput oceana.”
Također, u stihu (11.21.38-40) napominje se sljedeće: “Upravo kao što pauk stvara svoju mrežu iz svog srca i izlučuje je kroz usta, Svevišnja Božanska Osoba se očituje kao vibrirajući praiskonski životni zrak, koji tvori sve sadržaje Veda i pun je transcendentalnog zadovoljstva. Stoga Gospodin iz eteričnog neba Svoga srca stvara veličanstveni i bezgranični vedski zvuk posredstvom Svoga uma, koji je zamišljen od šarolikih zvukova… na kraju Gospodin ponovno povlači Svoju kreaciju materijalnog svijeta u Sebe, kao što to čini pauk povlačeći svoju mrežu.”
