Prihvaćanje svemira kroz riječ „da“ otvara vrata za primanje onoga što naša duša doista želi. Najteži dio pristajanja na takav stav je prihvaćanje svega što nam život postavi na put.
Većina nas ima naviku prolaziti kroz dane odbijajući stvari koje nam se ne sviđaju i prihvaćajući one koje nam odgovaraju, no zapravo, sve što nam se događa dio je našeg života.
Možda se bojimo da ako kažemo „da“ stvarima koje nam se ne sviđaju, ostat ćemo s njima zauvijek, no zapravo, samo kroz priznavanje postojanja onoga što nam ne odgovara možemo započeti proces promjene.
Stoga, reći „da“ ne znači nepromišljeno prihvaćanje stvari koje nam ne odgovaraju. To znači uspostaviti dijalog sa svemirom, a taj razgovor započinjemo vrlo moćnom riječju – „da“.
Evo nekoliko praktičnih primjera:
1. Na poslu
Kada vam šef ponudi novi projekt koji se čini izazovnim ili van vašeg uobičajenog opsega rada, umjesto automatskog „ne“, razmislite o mogućnostima za osobni i profesionalni razvoj koje taj projekt nudi.
Reći „da“ može vam otvoriti vrata nečemu novo što bi moglo obogatiti vašu karijeru.
2. U osobnim odnosima
Ako se nađete u situaciji gdje prijatelj ili partner želi isprobati nešto novo, poput putovanja na neobičnu destinaciju ili upisivanja na zajednički tečaj, odgovor “da” može produbiti vaše veze i stvoriti nove zajedničke uspomene.
3. U suočavanju s promjenama
Kada život donese neočekivane promjene, poput preseljenja ili promjene životnog stila, umjesto straha od nepoznatog, reći „da“ može vas osloboditi i omogućiti vam da prihvatite nove prilike koje dolaze s tim promjenama.
Kad kažemo „da“ svemiru, ulazimo u stanje povjerenja prema situaciji u kojoj se nalazimo, vjerujući da možemo surađivati s tim okolnostima. Izražavamo samopouzdanje u sebe i u svemir, te pokazujemo spremnost učiti iz svega što nam dolazi, umjesto da bježimo i skrivamo se kada nam se nešto ne sviđa.
Pitanje koje bi si trebali postaviti je što je potrebno da dođemo do točke kada ćemo moći reći „da“. Za neke od nas to zahtijeva suočavanje s nečim od čega se ne može pobjeći niti to može biti zanemareno, pa nam ne preostaje ništa drugo nego reći „da“. Za druge, čini se kao prirodni slijed događaja koji nas vodi do odluke da kažemo „da“ životu.
„Svemir ne govori uvijek na glas, ali kada kažemo ‘da’, čujemo ga jasnije.“ – Nepoznati autor
Prvi korak ka reći „da“ je shvaćanje da je to, na kraju, puno lakše od alternative. Kad to shvatimo, možemo početi analizirati trenutke kada se opiremo onome što se događa, i eksperimentirati s povremenim prihvaćanjem rečenice „da“ umjesto „ne“.
Na početku može biti zastrašujuće pa čak i bolno, ali ako nastavimo reći „da“ u svakom trenutku kroz taj proces, otkrit ćemo radost vođenja pozitivnog dijaloga s silom mnogo većom od nas samih.
Kristina Klemenc, atmazona.net
