Koja je najljepša osobina ljudskog bića? Sposobnost dubokog slušanja.
Slušanja iz prisutnosti. Iz mirnoće. Kada slušate, ne pokušavajući nekoga popraviti, promijeniti ili ‘spasiti’. I dopuštate drugome da bude točno onakav kakav jest.
Ne dajete neželjene savjete. Ne držite predavanje o najnovijim psihološkim istraživanjima ili ‘najistinitijim’ duhovnim učenjima.
Ne pokušavate druge oblikovati, manipulirati njima kako bi se uskladili s konceptom onoga što bi “trebali” biti. Ne projicirate vlastitu traumu – ili traumatične odgovore na njih.
Samo slušate. Slušate otvorenog uma, otvorenog srca i receptivnog živčanog sustava.
Dopuštate im da dišu, da se izraze, da plaču, da propituju, da budu potpuno jedinstveni, da se prošire u prostor, da otkriju svoju istinu.
Upoznao sam svjetske stručnjake za intimu, odnose i iskrenu komunikaciju koji to ne mogu. Susreo sam duhovne gurue, takozvane “prosvijetljene majstore”, stručne psihologe i life coacheve koji to nisu u stanju učiniti.
To je rijedak dar – sposobnost da dopustite drugima da budu točno onakvi kakvi jesu.
Slomljeni. Cijeli. Tužni. Ljuti. Uplašeni. Izgubljeni. Budni ili sneni.
Slušati ih svakim djelićem svoga bića.
Primiti ih kroz osjetila, slušati kao divlje životinje u šumi.
Umotati ih u neometanu, fascinantnu pažnju.
Obaviti ih tihom, toplom prisutnošću.
Da se osjećaju – u tim dragocjenim trenutcima kada ste zajedno – kao da su najvoljeniji u cijelom Svemiru.
Kad osjetite ovakvo sveto slušanje od nekoga, to nepogrešivo prepoznajete.
Ne može se lažirati.
Posve je rijetko i sveto.
To nije ništa manje od bezuvjetne ljubavi.
Vaš živčani sustav to osjeća i raduje se.
Jeff Foster
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
