Prava stvarnost: da smo svi jedno, da je kreacija puna obilja i da je ljubav konačni odgovor – počinje izranjati u srcima i umovima pojedinaca diljem planete, pojedinaca koji ustaju i proglašavaju: „Ovo ne može biti u redu. Mora postojati bolji način!“. Toliko smo uvjetovani i uvaljani u bijedu da nam se koncept sretnog života čini nemoguć, neodgovoran pa čak i neprirodan. Kada maknemo tugu s prijestolja – BLAŽENSTVO je naše prirodno stanje!
Bez obzira kako se činilo na prvi pogled golim okom, život je u svom čistom neiskvarenom obliku (bez naše filozofije „život je patnja, a onda umreš“ kojom ga prekrivamo) ključajući kotao mogućnosti sastavljen od čiste, savršene ljubavi.
Činjenica da i dalje vidimo bol, ograničenja i smrt je dokaz da uopće ne razumijemo stvarnost. Fokusiramo se na vrlo uzak krug iskustava, potpuno negirajući mnoge dimenzije iza pet fizičkih osjetila.
Naše neznanje je generiralo pogled na svijet temeljen isključivo na problemima, strahu i zaštiti sebe od svega što bi moglo krenuti pogrešno. To nas je dovelo do odvajanja od cjeline i vjerovanja da je ovaj ograničeni vidokrug jedino što imamo.
Ali dominirajuća krilatica „život je patnja, a onda umreš“ je ništa nego fiktivna priča, izmišljeni paket laži u koji smo se uvjeravali tisućljećima. Poput radio signala, naše misli emitiraju naša vjerovanja i očekivanja u kvantno polje (polje potencijala) i vraćaju natrag u naš život iste takve vibracije.
Kvantni fizičari su dokazali da je nemoguće gledati u nešto bez utjecaja na tu stvar koju gledamo. To se naziva efekt promatrača i dok baca sjenu na sve što smo mislili da znamo, zapravo je vrlo uzbudljivo jer to znači da:
1. Nismo zarobljeni u 3-D stvarnosti za koju mislimo da je „to“
2. Nismo bespomoćne žrtve
3. Postoji cijeli niz dimenzija koje samo čekaju na nas
Ono što znamo jest da sve što smatramo objektivnim svijetom nije ništa nego odraz onoga što postoji unutar svijesti koja promatra.
I vaše misli vladaju ovakvom vrstom utjecaja. To znači vi i relativno aktivna mašta možete stvoriti skoro sve što poželite. Time što šaljete svoje misli u kvantno polje kao skaute, one donose natrag najrazličitije vrste nagrada.
Prava stvarnost (da smo svi jedno, da je svijet pun obilja i ugodnosti i da je ljubav konačni odgovor) počinje izranjati u srcima i umovima pojedinaca diljem planete, pojedinaca koji ustaju i proglašavaju: „Ovo ne može biti u redu. Mora postojati bolji način!“
Postoje samo dvije stvari koje moramo znati:
1. Svemir nas podržava
2. Sve će na kraju biti u redu
Sve ostalo je samo velika smicalica. Ugurali smo svoje lijepo i veliko sebe, dušu – u usku i neudobnu odjeću zvanu tijelo.
Kao bebe prilagođavamo se odraslima oko nas. Vidimo što ih privlači, kako se ponašaju, što odbijaju i što cijene. Rano učimo što je lijepo, a što nije. Učimo što misliti i osjećati.
Primjećujemo da istog trena kada se razbolimo vode nas doktoru koji nam kaže da nam treba nešto izvan nas da ozdravimo.
Kada se rodimo mi smo divovski generatori. Zračimo našom čistom energijom svjetla i neusporedive radosti.
Šaljemo naš specijalni sonar bezuvjetne ljubavi.
Kada ovaj sonar bezuvjetne ljubavi naiđe na neiscijeljena mjesta, ona mjesta gdje se stvorilo nepovjerenje ili gdje je radost odbačena, sonar odskače natrag i šalje nam nepoznatu informaciju, informaciju koja nije ljubav.
Kada se naša bezgranična radost sudari s tim rigidnim vjerovanjima i „zadebljalim“ emocijama, brzo učimo kako se uskladiti s energijama, vjerovanjima i razmišljanjima naše kulture. Smatramo ta vjerovanja bogovima, bojimo ih se, vjerujemo im i potpuno im se pokoravamo bez ijedne riječi protesta.
Ovo je 5 najpopularnijih lažnih uvjerenja:
1. Svijet je pokvareno mjesto
Naš zadatak je da se osposobimo, naoružamo i radimo do iznemoglosti kako bi bili korak ispred konkurencije, terorista, opasnih bakterija, disfunkcionalnih ljudi iz okoline.
***
Nemamo se čega bojati. Duh je čist, a Bog je ljubav, Boga nas podražava i vodi kroz sve lekcije i na kraju će sve biti u redu.
2. Život mi se događa
„Ja sam nevini promatrač, jadna žrtva okolnosti, vremenskih prilika, bolesti i još gore, moje osobne disfunkcije. Vanjski događaji konstantno me šamaraju. Najbolje što mogu je naučiti nositi s tim vanjskim događajima.“
***
“Život proizlazi iz mene. Imam slobodnu volju, sam sam odgovoran za sve što mi se događa. Ovo nije jedini život. Ja stvaram svijet sa svojim mislima, svojim uvjerenjima i svojom energetskom frekvencijom.”
3. Događanja se zbivaju; stoga, osjećam se loše
Većina naših misli i osjećaja je programirano od kulture u kojoj smo odgajani. Obučavani smo u vrlo ranoj dobi što nas čini sretnima, koji događaji proizvode određene emocije i kako trebamo iznijeti naša raspoloženja.
Mi smo obučeni da iskusimo emocije tuge, da okrivljavamo vanjske događaje za te emocije i da plačemo i jaučemo zbog nepravednosti svega toga. Mi smo obučeni da ne očekujemo dobre stvari. U stvari, svi odgovorni ljudi znaju da se loše stvari jednostavno događaju. Shit happens.
Smrt, kao što znate, ima prilično lošu reputaciju. Mala djeca, ona ispod 12 godina, na smrt ne gledaju isto kao i odrasli. No, nakon promatranja svojih roditelja, brzo nauče odgovarajući scenarij.
Mi smo osposobljeni brinuti o smrti, o bolesti, o tome sviđamo li se nekome, o oskudici. Mi smo utrenirani da brinemo o svemu i svačemu. Bez tog treninga, radost nam je prirodno stanje.
4. Bog je entitet izvan mene
Bog je Izvor, Apsolut, i Božanska Osoba i sveprožimajuća energija, svjedok i vodič u nama, energija ljubavi koja teče kroz nas, održava nas i okružuje svjetlom.
Iako je to teško pa i nemoguće definirati ili opisati riječima, Bog je izvorna, bezvremenska i apsolutna stvarnost puna ljubavi koja uzrokuje postojanje svega i mi smo dio toga ili njega.
5. Bez boli, nema dobitka
Nužnost boli i patnje je živa mitologija isprepletena s našom kulturom. Mi smo navikli živjeti paradigmu “život je loš” tako da ne možemo uvidjeti kako je moguća druga stvarnost, sretna stvarnost. Bol, usamljenost i strah su kontekst unutar kojeg živimo naše živote.
Toliko smo uvjetovani da se valjamo u bijedi da nam se koncept sretnog, zabavnog života čini nemoguć pa čak i neprirodan. Naravno, povremeno ima sretnih događaja. Veselimo se blagdanima i rođendanima i vremenu kada izbivamo s posla. No, teško da možemo vjerovati kako je sreća moguća 24 sata dnevno.
Paradigma “život je loš” nije ništa drugo nego loša navika, rutina u kojoj smo otkako su naši roditelji prvi put inzistirali da se ponašamo u skladu s našom dobi. Traženje boli nije ništa drugo nego grubi neodgovorni način gledanja na svijet. Nema razloga da se mučimo.
Nakon što se predamo univerzalnom tijeku života – viša sila će preuzeti i pozabaviti se detaljima.
Kada maknemo tugu s prijestolja, blaženstvo je naše prirodno stanje bića.
